Na životnom putu nailazimo na putokaze – ljude, događaje, reči. Svaka priča ostavlja trag: neke u srcu, neke u sećanju, a neke na putu ka Hristu. Ovo su moji tragovi koje sam pratio, pokušavajući da dublje razumem svet, veru, Hrista i život. A ovo su i moji tragovi ostavljeni rečima. Nadam se da će i vama pomoći da sledite tragove i putokaze.
Autor bloga Priče i tragovi je sveštenik PHZ - Beređi Dušan Bera. Prethodni naziv bloga je bio KaHristu
Kako biti slobodan/na? Upoznaj istinu - Jovan 8:31-59
Kako se zapletemo? Zašto nismo slobodni?
Strastven sam ribolovac Ljubav prema ribolovu me
prati još od dečačkih dana, od prvog dobrog pecanja. Obično to tako ide, neki
pokušaju da pecaju ribu ali se nikada ne zaraze tom bolešću. A nekima se desi
da prvi put kada odu, riba, kako mi pecaroši kažemo, dobro „radi“, napecaju se
i „upecaju“. Moj sin Stefan je već uveliko zaražen, od prvog pecanja, iako ima
šest godina…
Smrt Isusa Hrista. Hrišćani smatraju najznačajniji događaj ljudske istorije. Ako
verujemo u Sveto pismo, ispovedamo hrišćansku veru, ne postoji ni jedan
značajniji događaj od Njegove smrti i vaskresenja (naravno povezano sa ostalim delima - rođenjem, vaznesenjem, Pedesetnicom). Njegova smrt i vasrksnuće su centri naše vere. Bez
ovih događaja hrišćanstvo nema smisla.
Druge vere mogu da se zasnivaju na
rečima njihovih učitelja, Bude, Muhameda, ali hrišćanstvo bez Hristove smrti i
vaskresenja nema nikakvog smisla.
Hrišćanstvo ne može biti samo značajni etički sistem, ili filosofski pogled, jer ako Hristos nije vaskrsnuo, cela poruka bi se zasnivala na laži – da je Hrist put, istina i život. Njegova smrt i
vaskresenje su centar, suština, srž. Od momenta kada je vreme počelo da teče,
do momenta kada će prestati, ovo je centralni događaj ljudske istorije.
Značajno je napomenuti da je Hristos došao na zemlju radi ovog događaja. Od samog početka, sve što je radio, govorio, vodilo je do momenta njegove smrti. Međutim iako je za nas Hristov krsni put veličanstven događaj, za njega je to bio događaj prepun patnje i bola. Ovaj tekst govori o tome, o patnji i razlozima patnje.
Šta posle poraza? - Isusov odgovor Petru u Evanđelju po Jovanu 21:15-25 - Vera na delu 56 dan. Iako ovaj test postavljam u seriju Vera na delu, koja se bavi knjigom Jošue, originalno tekst je deo sasvim druge serije - propoved na Evanđelje po Jovanu... Međutim, smatram da Stari zavet ne može da pruži konačni odgovor - šta posle poraza? Potrebno nam je novozavetno mišljenje. Današnji tekst se bavi se jednim od najvećih poraza ličnosti Novog zaveta - Petrovim odricanjem.
Pitanje je kako se suočiti sa porazom? Kako se suočiti sa porazom... Opcije su višestruke... 1. Možemo pobeći?
Mnogi beže posle poraza, kao vojska koja gubi, krene u bezglavu
jurnjavu, i u bekstvu doživljavaju još veće žrtve. To je bila reakcija Jevreja u događaju u Jošui 7, o kome pišem ovih dana (o tome možete pročitati OVDE).Bežeći, šokirani našim porazom, povlačimo sve gluplje i gluplje poteze.
Evanđelje po Jovanu je četvrto Evanđelje novozavetnog kanona, specifično i po stilu i po poruci. Za razliku od prva tri evanđelja koja prikazuju istorijsku sliku Isusa, Apostol Jovan se skoncentrisao na teološku sliku Isusa kao živog Boga, Logosa, Reči kroz koju je sve nastalo... Nema rodoslova, nema detalja kao u drugim evanđeljima, vidimo sliku Hrista u njegovom delu Spasenja. On je Mesija, Otkupitelj, ali Mesija koji je odbačen od religioznih ljudi, onih koji su Hrista sledili samo po pravilima.
Apostol Jovan u evanđelju prikazuje život koji je više od praznih pravila, želeli smo razmisliti o osnovama takvog života. Kako izgleda hrišćanski život koji nije zasnovan na pravilima nego na veri? Šta naš Učitelj stvarno želi od nas?
Zašto Isus završava svoj boravak na zemlji sa ribolovom? - Evanđelje po Jovanu 21 - propoved
Da li ste nekada uočili koje je bilo zadnje čudo Bogočoveka Isusa Hrista na ovoj zemlji? Nije podigao mrtve, niti iscelio. Otišao je na pecanje, ribolov. Međutim, taj događaj je promenio živote miliona ljudi. Nisu postali pecaroši. Postali su ribari.
Prethodni tekst iz Evanđelja po Jovanu, koji se bavi čudom vaskrsnuća, možete pročitati OVDE (vidi link).
Evanđelje po Jovanu 21 - priča o čudesenom ribolovu
Evanđelje po Jovanu 21
1 Isus se posle toga ponovo
pokaza svojim učenicima na Tiverijadskom moru. A pokaza se ovako: 2 Simon
Petar, Toma zvani Blizanac, Natanail iz Kane Galilejske, Zavedejevi sinovi i
dva druga učenika bili su zajedno. 3 Simon Petar im reče: „Idem da lovim ribu.“
A oni mu rekoše: „I mi idemo s tobom.“ I izađoše pa uđoše u čamac, ali te noći
ne uloviše ništa.
4 A rano ujutru, Isus je
stajao na obali, ali učenici nisu znali da je to on. 5 „Dečice“, upita ih Isus,
„Zar nemate ništa za jelo?“ „Nemamo“, odgovoriše oni. 6 A on im reče: „Bacite
mrežu s desne strane čamca, i naći ćete.“ I oni baciše, ali više nisu mogli da
je izvuku od mnoštva riba.
7 Tada onaj učenik koga je
Isus voleo reče Petru: „To je Gospod!“ Kad je čuo da je Gospod, Simon Petar se
opasa ogrtačem jer je bio go, i skoči u more. 8 A ostali stigoše čamcem, vukući
mrežu sa ribom jer nisu bili daleko od obale –svega oko 90 metara.
9 Kad su pristali uz obalu,
ugledaše već pripremljen žar i na njemu ribe i hleb.
10 Isus im reče: „Donesite
nekoliko riba od ovih koje ste sad ulovili.“
11 Tada se Simon Petar pope
u čamac i na obalu izvukoše mrežu, punu velikih riba – sto pedeset i tri. Ali,
iako ih je bilo toliko mreža se nije pocepala.
12 „Dođite i doručkujte“,
reče im Isus. I nijedan od učenika se nije usudio da ga upita: „Ko si ti?“ jer
su znali da je to Gospod.
13 Tada Isus uze hleb i dade
im ga, a isto tako i ribu. 14 Bilo je to treći put da se Isus pokazao svojim
učenicima pošto je vaskrsao iz mrtvih.
Interesantan događaj, Isus
završava svoju službu čudotvornim ribolovom. Poslednji događaj Njegovog pojavljivanja pred učenicima u ovom
evanđelju, možda i uopšte.
Učenici - praznih mreža ili i prazne duše
Učenici su lovili ribu noću i nisu ništa uhvatili. U
momentu kada odustaju pojavljuje se čovek koga ne prepoznaju i govori im da
zabace mrežu na drugu stranu. Čudno, oni slušaju. Razmislimo o tome, neznanac,
govori im šta da rade, nema nikakve osnove da ga slušaju a oni ga slušaju.
Zašto, šta mislite? Smatram da je osnovni razlog zašto to rade to da su se
nadali da će videti Hrista. Možda je to stojalo iza iznenadne Petrove odluke da
ide u ribolov, nada da će ga ponovo videti.
Na kraju vidimo da hvataju 153
velike ribe i prepoznaju da je u pitanju Hristos. Petar u oduševljenju pliva do
obale, ostali veslaju. Sve se završava zajedničkom večerom. Iako je u
pitanju čudo, moramo priznati da naspram ostalih Hristovih čuda i nije nešto
impresivno. Ipak je Hristos podizao mrtve, kontrolisao prirodu, lečio bolesne... Imao je mnogo bolja čuda za zavreštak misije na zemlji. Mi znamo da Bog nikada ne radi ništa bez razloga, pa vam postavljam
pitanje – Zašto završava svoju službu na ovaj način?
Zašto Isus završava svoj boravak na zemlji sa ribolovom?
Hristos se na samom početku službe objavio svojim
učenicima na jezeru Galilejskom. Tu je sve počelo, oni su počeli da ga slede posle sličnog, skoro istovetnog događaja. Luka 5 1-11, nam govori o tome. Sve je počelo čudesnim ribolovom, učenici su krenuli da ga slede, počeo je
njihov zadatak. Tu su dobili poziv da će biti ribari ljudi, da će biti apostoli.
Sada doživaljavaju ponovo isto čudo, da bi se uverili da je On živ i da bi sve što ih je učio jeste realnost. Problem koji su učenici imali
je bio njihovo stalno nerazumevanje, stalno neshvatanje da će Isus postradati. To je bilo potpuno
neprihvatljivo njihovom umu. Oni su mislili – da će vladati, da će oterati
Rimljane, među sobom su se svađali o tome ko će vladati sa njim. Sledili su
Mesiju, Izbavitelja, Kralja kraljeva. Sve je krenulo sjajno, čuda, isceljenja,
umnožavanje hleba, umirenje oluje a onda šok – njihov Mesija je uhapšen, šiban,
ubijen. Sve pada u vodu, bajka pretvorena u tragediju i laž, naizgled. Sve
propada. Da li je i posle vaskrsnuća, možda, nešto sumnje ostalo?
Možda je to motiv Petra za ribolov. On više ne zna šta da radi, šta da veruje, kako da se ponaša. Jeste da je Hristos vaskrasnuo ali da li je njihov zadatak ostao isti? Verujem da se nada
da će ponovo videti Isusa??? Da zato ustaje i odalazi u ribolov, da bi isprovocirao ponovni susret, ponovni događaj poziva. Poruka koju im Hristos daje jeste sledeća – ništa nije završeno, ono na šta ste
poslati još uvek važi, nisam se promenio, niti se vaš zadatak promenio.
Zašto hvataju baš 153 ribe?
Primetimo dalje da je uhvaćeno 153
ribe. Interesantno je da je naveden tačan broj. Da je u pitanju pisac koji mari za detalje, kao
jevenđelista Luka, to nas ne bi nas iznenadilo, ali Jovan ne vodi baš računa o
detaljima. Jednostavno ga ne interesuju. Mnogi zato smatraju Jovanovo evanđelje prvenstveno teološkim, ne toliko biografskim. I kada Jovan navede detalj, navodi ga jer je u njemu
neka poruka.
Dragi čitaoci, ako smatrate članke sa KaHristu korisnim, učinite mi uslugu: 1. Podelite tekstove sa KaHristu na društvenim mrežama. Raširite vest... 2. Prijavite se u listu čitalaca bloga KaHristu. Pozajmite mi vaš kredibilitet. Hvala
Šta je poruka o Isusu u događaju hvatanja 153 ribe?
Šta je poruka? Ima više opcija.
1. Numerička vrednost broja 153
Mnogi učitelji su tražili u tim brojevima numeričke
vrednosti. Radi se o tome da bi svakom slovu u jevrejskom alfabetu dali
određenu numeričku vrednost, i to bi važilo i obrnuto. Nije me to baš
interesovalo, pa se neću tu zadržavati ali na taj način su dobijali razna značenja iz broja 153, npr. - PASHA ili SIN BOŽIJI. Vidite, na ovaj način može da se dobiju razni odgovori i smatram numerički pristup Svetom pismu pogrešnim, nebiblijskim i uzaludnim poslom.
2. Simbolika brojeva
Drugi način razumevanja jeste da
svaki broj ima određenu simboliku. To ima osnove, jer naprimer za 7 dana je Bog
stvrio nebo i zemlju, 40 dana Isus posti - isto kao i 40 godina Mojsija u pustinji, ili 40 godina lutanja. Međutim verzija ovakvog objašnjenja ima toliko koliko ima i autora, pa ne ulazim ni u ovu teoriju.
3. Slika potpunog broja riba na svetu
I treća opcija jeste opcija koju
je dao crkveno otac Jeronim, još u prvim vekovima hrišćanstva. On je naveo da je broj
153 ukupan broj velikih vrsta riba koje su bile poznate u prvim vekovima. Mi
znamo da postoji na hiljade vrsta riba, ali ovakvo tumačenje govori da su ljudi starog veka poznavali
samo 153 vrste (verovatno se radi samo o krupnijim, jestivim vrstama riba). I ovo je tumačenje koje mi ima najviše smisla. Jer to je
poslalo značajnu poruku prvim učenicima.
Prvo ukazalo im je da njihov
zadatak nije završen. Pozvani su da budu ribari ljudi, tako ih je Hristos
pozvao. Sada treba da nastave na tom putu. Nije gotovo, zapravo je tek počelo.
Hristos ih je poslao da ljude dovode u carstvo Božije i taj zadatak još uvek
traje. Ukazuje im i na sveobuhvatnost
njihovog zadatka. Da se evanđelje nosi do svakog ljudskog stvora, da niko nije
izuzet. Da ne postoje rasne, nacionalne granice. Evanđelje nije rezervisano ni
za jednu naciju, ne postoji nebeski narod.
Na tinejdžerskom kampu, zadnje veče
desio se poseban doživljaj. Posetila nas je grupa 21 bicikliste koji su
putovali od Budimpešte do Crnog Mora, hrišćani i izdiđači. Imali smo slavljenje
zajedno i pevali smo na našim jezicima, Srpskom, Nemačkom, Engleskom i
Rumunskom. Jer svi smo jedna porodica. Nema posebne nacije. To govori slika 153 ribe, ali nas i podseća da imamo zadatak pred
nama, da posao nije gotov, da ima puno onih koji nisu čuli o Hristovoj spasonosnoj poruci.
4. Poslednji ribolov govori o sveobuhvatnosti Isusove brige za nas
Druga slika koju su ove ribe dale
učenicima je bila Božija briga za njih. Bog je sa njima, on se brine, i brine
se potpuno. Odgovor na njihova pitanja – šta sada, kako dalje, kuda dalje, šta
uraditi, kuda ići. Bog je tu i brine u potpunosti. Isus dočekuje učenike sa
hranom i u njegovom prisustvu njihove potrebe su zadovoljene. Razmislite samo o sledećem: Isus, u vaskrsloj slavi, Bog bogova, Kralj kraljeva, Bog Silni, Bog Svemogući, loži vatru, i na toj vatri učenicima sprema hleb i ribe. Veličanstvena slika brige za njih. Brige koja ne poznaje granice.
Prorok Jeremija nas u drugoj glavi
upućuje na naš veliki problem - Jer dva
zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi
studence, šuplje studence koji ne drže vodu. Naš veliki problem je
zaboravnost, zaboravimo Božije delo u našim životima, zaboravimo njega i
njegovu brigu i okrenemo se stvarima koje nas ne mogu zadovoljiti.
Rešenje jeste da se setimo Božijeg
dela. Vidimo u današnjem tekstu Petra, koji kao da provocira Božije delo, vraća
se na početak, u momenat kada ga je Bog pozvao. I tu ponovo susreće Božiji
poziv, susreće Božiju brigu.
Trebamo se vraćati našim odlukama,
zavetima. Jedan od razloga zašto volim kampove jeste baš što sam većinu mojih
zaveta, odluka doneo baš na kampovima. Tu ih i obnavljam. Da ću živeti čestito,
da ću se brinuti za slabije od mene, da ću posvetiti moj život Gospodu, da ću
ga slaviti i tako dalje... kada naiđu krize, šta vi radite, idete na trošne
studence ili se sećate vaših zaveta. Setite se Božije brige za vas. Setite se Boga koji loži vatru, sprema ribe i hleb.
Zašto ljudi nisu prepoznali vaskrslog Hrista - Evanđelje po Jovanu 20 - Propoved
Današnji tekst govori o događajima posle Hristovog vaskrsnuća - Evanđelje po Jovanu 20. Šta
ste mislite šta je zajedničko za skoro svaki od susreta vaskrslog Hrista i
ljudi? Nisu ga prepoznali. Zašto je to tako? A takođe, da li ga ja negde ne prepoznajem?
Prethodni tekst iz Jovanovog evanđelja možete pronaći OVDE.
Zašto ljudi nisu prepoznali vaskrslog Hrista?
Tekst 20 poglavlja glasi:
1 A u prvi dan nedelje rano, dok je još bio mrak, Marija Magdalina dođe na grob i vide da je kamen podignut sa groba. 2 Tada otrča i dođe Simonu Petru i drugom učeniku koga je Isus ljubio, te im reče: uzeše Gospoda iz groba i ne znamo gde su ga metnuli. 3 A Petar i taj drugi učenik iziđoše i pođoše prema grobu. 4 Obojica su, naime, trčali zajedno; ali je drugi učenik trčao brže od Petra i prvi došao do groba. 5 I nadnevši se vide zavoje gde leže, ali ne uđe. 6 Zatim stiže i Simon Petar, koji je išao za njim, pa uđe u grob; i vide platnene zavoje gde leže, 7 a ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi, nije ležao sa zavojima, nego je bio posebno savijen na jednom mestu. 8 Tada uđe i drugi učenik, koji je prvi stigao na grob, pa vide i poverova. 9 Oni, naime, još nisu razumeli Pismo, da on treba da vaskrsne iz mrtvih. 10 Tako učenici opet odoše kući.
11 Marija je pak stajala napolju kod groba i plakala. I kako je plakala, nadnese se nad grob 12 i vide dva anđela kako sede u belim haljinama tamo gde je ležalo Isusovo telo, i to jedan čelo glave a drugi kraj nogu. 13 I ovi joj rekoše: ženo, što plačeš? Ona im reče: ukloniše moga Gospoda i ne znam gde su ga stavili. 14 Rekavši to obazre se natrag i vide Isusa kako stoji, ali nije znala da je to Isus. 15 Isus joj reče: ženo, što plačeš? Koga tražiš? Misleći da je to vrtar, ona mu reče: gospodine. ako si ga ti odneo, reci mi gde si ga stavio, pa ću ga ja uzeti. 16 Reče joj Isus: Marija. Ona se osvrnu i reče mu jevrejski: ravuni, što znači: učitelju. 17 Isus joj reče: ne dotiči me, jer još nisam otišao gore Ocu. Nego idi do moje braće i reci im: ja idem gore svome Ocu - i Ocu vašem, svome Bogu - i Bogu vašem. 18 Marija Magdalina dođe i javi učenicima da je videla Gospoda i da joj je ovo rekao.
1 A u prvi dan nedelje rano, dok je još bio mrak, Marija Magdalina dođe na grob i vide da je kamen podignut sa groba. 2 Tada otrča i dođe Simonu Petru i drugom učeniku koga je Isus ljubio, te im reče: uzeše Gospoda iz groba i ne znamo gde su ga metnuli. 3 A Petar i taj drugi učenik iziđoše i pođoše prema grobu. 4 Obojica su, naime, trčali zajedno; ali je drugi učenik trčao brže od Petra i prvi došao do groba. 5 I nadnevši se vide zavoje gde leže, ali ne uđe. 6 Zatim stiže i Simon Petar, koji je išao za njim, pa uđe u grob; i vide platnene zavoje gde leže, 7 a ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi, nije ležao sa zavojima, nego je bio posebno savijen na jednom mestu. 8 Tada uđe i drugi učenik, koji je prvi stigao na grob, pa vide i poverova. 9 Oni, naime, još nisu razumeli Pismo, da on treba da vaskrsne iz mrtvih. 10 Tako učenici opet odoše kući.
11 Marija je pak stajala napolju kod groba i plakala. I kako je plakala, nadnese se nad grob 12 i vide dva anđela kako sede u belim haljinama tamo gde je ležalo Isusovo telo, i to jedan čelo glave a drugi kraj nogu. 13 I ovi joj rekoše: ženo, što plačeš? Ona im reče: ukloniše moga Gospoda i ne znam gde su ga stavili. 14 Rekavši to obazre se natrag i vide Isusa kako stoji, ali nije znala da je to Isus. 15 Isus joj reče: ženo, što plačeš? Koga tražiš? Misleći da je to vrtar, ona mu reče: gospodine. ako si ga ti odneo, reci mi gde si ga stavio, pa ću ga ja uzeti. 16 Reče joj Isus: Marija. Ona se osvrnu i reče mu jevrejski: ravuni, što znači: učitelju. 17 Isus joj reče: ne dotiči me, jer još nisam otišao gore Ocu. Nego idi do moje braće i reci im: ja idem gore svome Ocu - i Ocu vašem, svome Bogu - i Bogu vašem. 18 Marija Magdalina dođe i javi učenicima da je videla Gospoda i da joj je ovo rekao.
Pre nego nastavite čitanje, podržite blog KaHristu: 1. Podelite tekstove sa njega na društvenim mrežama. 2. Prijavite se u listu čitalaca ovog bloga. Hvala.
Ko nije prepoznao vaskrslog Hrista? - Marija
Magdalina
Marija dolazi do groba, nalazi ga praznog i obaveštava učenike. Ništa
posebno u početku. Međutim, kasnije u 11 stihu, ona stoji kod groba i plače, nadnosi se na grob i vidi dva anđela na stolu, na kome je pre ležalo
telo. Kada je anđeli pitaju šta tu traži, njen odogovor je „Nema učitelja i ne
znam gde su ga stavili“. Da li vam je nešto čudno u ovom odogovoru? Meni jeste čudno to što nije zapanjena, što ne pita ko su oni, šta tu rade, kako i kada su ušli.
Rekli bi da je potpuno izgubljena, a to se nastavlja i kada vidi Isusa. Pojavljuje se čovek iza njenih leđa i ona misli da je vrtlar. Ne znam da li vam
dobro oslikavam situaciju, ali Marija je potpuno izgubljena, ništa ne razume do
momenta kada joj Isus progovori i kaže „Marija“.
Ko nije prepoznao vaskrslog Hrista? - Hristovi učenici
Druga grupa koja nije prepoznala vaskrslog Hrista su naravno učenici. Po Marijinom pozivu Petar, i verovatno Jovan dolaze do
groba, i pronalaze ga praznim i njihova reakcija je potpuno nerazumevanje toga šta se dogodilo. To se ponavlja i kasnije kada Hristos dolazi do
njih, oni ne shvataju šta se dešava. Samo Sveto pismo nam daje objašnjenje za
takvo njihovo ponašanje, 9 stih - Oni, naime, još nisu razumeli Pismo, da on treba da vaskrsne iz mrtvih. I
ovde je ponovo fascinantna činjenica da je Isus stalno nagoveštavao i govorio
da će umreti i vaskrsnuti, ali oni to nisu razumeli - Isus govori o Nojinom
znaku, tj da će tri dana provesti u utrobi zemlje; Isus govori da će srušiti
hram svog tela i za tri dana ponovo ga izgraditi... Evanđelja su puna ovakvih
nagoveštaja. Kako je moguće da to učenici nisu znali, ni razumeli?
Ko nije prepoznao vaskrslog Hrista? - Apostol Toma
I
treći primer jeste apostol Toma. Jedna od najpoznatijih biblijskih priča, tj
biblijskih navoda je Tomin komentar: „Neću
verovati sve dok ne vidim njegove ožiljke i ne stavim ruke na njegove rane...“
Iako su mu svedočili ostali Apostoli nije mogao da veruje. I ponovo se
postavlja pitanje zašto tolika ne vera? Slepilo?
Razlog zašto ne prepoznajemo Vaskrslog Hrista?
Drugo pitanje koje nam se postavlja, kada gledamo sve ove ljude, jeste da li
smo mi možda negde slepi i ne vidimo. Jer ovo je ozbiljna opomena, sve navedene
osobe su provele tri godine sa Isusom, a ostali su slepi. Nisu razumeli ili
nisu mogli da razumeju. A ja? Da li ja nešto ne shvatam, ne razumem, ne
vidim???
Šta je razlog našeg slepila?
Osnovni
razlog slepila jeste naše predubeđenja. Sigurno ste videli već sledeću sliku. Vidimo
sliku žene. Koliko od vas vidi sliku stare žene? Koliko od vas vidi sliku mlade
žene? Koliko vas vidi obe?
Istina je da su na slici i starija i mlada žena, ali prvi put je teško uočiti obe... Šta nas sprečava da je vidimo, šta mislite? Šta vas je sada sprečavalo ili vas je sprečilo prošli put?
Kako pristupiti tekstovima Svetog pisma i otkloniti slepilo?
Svetom pismu treba da pristupimo sa poniznošću. Ne da mislimo da smo sve
otkrili, razumeli, da nam je jasno, nego spremnost da priznamo da smo nešto
promašili. Podsetiću vas na citat od Džejms Sajera koji volim da koristim – „Svaki
put kada čitamo Bibliju treba da zauzmemo stav da poslednji put kada smo čitali
taj odeljak koji čitamo danas da smo je možda pogrešno razumeli, barem
delimično. Možda tu ima mnogo više toga za nas. To će nas držati otvorenima za
mogućnost da rastemo u znanju.“
Dok
sam čitao današnji tekst ozbiljno sam postavljao to pitanje, da li sam ja možda
sličan Mariji, Tomi, Apostolima, i ne vidim neke istine o Bogu? To je pitanje vredno razmišljanja.
Beređi Dušan Bera
Sledeći tekst iz Jovanovog evanđelja možete pročitati OVDE (klikni link).
Da li pratite moje emisije na Youtube? Prijavite se na kanal Protestantske Hrišćanske zajednice.
Principi rezidbe voća i pitanje da li je moguće umreti duhovno! - Evanđelje po Jovanu 15 - propoved
Isus u Evanđelju po Jovanu 15, koristi sliku rezidbe loze da bi objasnio duhovne principe. Pri tome iznosi reči da će pojedine grane biti odbačene. O čemu se tu radi? Da li se radi o pojedincima ili... Da li je moguće umreti duhovno tj izgubiti spasenje? Prethodni tekst, na temu - kako razumeti Svetu Trojicu, možete pronaći OVDE.
Moja srednja škola je poljoprivredna, Tehničar biljne proizvodnje, među ostalim stvarima i tehničar voćarstva-vinogradarstva.
Dugo godina sam i zarađivao dodatno novac od rezidbe, pošto plata nije bila dovoljna za osnovne životne potrebe. Međutim išao u školu
za voćara, nisam naučio da režem voće u školi.
Troje koji su jedan - istina o Svetoj Trojici - Evanđelje po Jovanu 14 - propoved
Teologija o Svetoj Trojici (Sveto Trojstvo) je kontraverzna. Posmatrajući Evanđelje po Jovanu, 14 poglavlje, iznosim primere gde možemo videti sve tri osobe Svete Trojice. Međutim radi se o propovedi, ne o teološkoj studiji, tako da tekst nema za cilj da iznese kompletnu odbranu teologije o Svetoj Trojici.
Prethodni tekst na Evanđelje po Jovanu, možete pronaći OVDE. Taj tekst nosi naslov "Isusova psihoanaliza", i zasnovan je na poglavlju 12.
Šta je verovala prva crkva?
Kada mislimo o prvoj
crkvi mi je idealizujemo. Mislimo da je sve bilo savršeno, divimo se njihovoj
veri, spremnosti za žrtvu, svedočenju. Ono što ne znamo i ne primećujemo dok
čitamo Novi zavet, jeste haotičnost u kome se nalazila prva crkva.
Mnoge
teološke istine nisu bile jasno definisane, knjige Novog zaveta nisu bile
svugde jednako prihvaćene i često je dolazilo do sukoba oko teologije.
Isusova psihoanaliza ili kako otkriti šta se krije u meni? - Evanđelje po Jovanu 12 - Propoved
Kako znati ko ti stvarno jesi? Kako sagledati svoju veru? Šta se stvarno krije u meni? Isusova analiza koja se otkriva u Evanđelju po Jovanu 12, pokazuje četiri vrste vernika. U ovom tekstu, sagledaću ih u svetlu Isusove priče o četiri vrste tla.
Prethodni tekst iz Jovanovog Evanđelja možete pročitati OVDE (klinki link)
Isusove pripovetke - zabava ili put razumevanja?
Isus Hristos, dok je propovedao na zemlji, često je koristio slike da
jasno komunicira poruku sa nama. Kao ljudi naučeni smo da mislimo u slikama, i
kada nemamo sliku za neku reč, mi je u načelu ni ne razumemo. Prvo moramo znati
kao nešto izgleda, šta je to, da bi razumeli o čemu se govori. Isus nas dobro
poznaje i zato koristi slike, priče iz svakodnevnog života.
Isusova priča o četiri vrste tla
Jedna od Isusovih najpoznatijih priča jeste priča o sejaču (Matej 13:3-9). Za nas možda već nejasna, jer danas se seje uz pomoć mašina,
koje svako zrno dobro smeste u zemlju. Zemlja je dobro izorana, pripremljena,
sve u cilju da što manje semena propadne. Ali nekada nije bilo tako.
Šta je suštinska razlika između religije i hrišćanstva - Evanđelje po Jovanu 7 - propoved
Sedmo poglavlje Evanđelja po Jovanu govori o konfliktima. Neću objasniti sve dijaloge koje se vode u današnjem tekstu, jer bi nam trebalo previše prostora. U tekstu se ističu tri grupe sa kojima Isus ima konflikt:
1. Isus i njegova braća, 2. Isus i narod; i 3. Isus i fariseji. Prethodni tekst iz 6 poglavlja Evanđelja po Jovanu možete pronaći OVDE (klikni link).
Tri nivoa konflikta koji oslikavaju razliku između religije i hrišćanstva
Zašto je Isus odbio da bude kralj? - Evanđelje po Jovanu 6 - Propoved
Isus je na više mesta odbio krunisanje, odbio je da bude kralj. U Starom zavetu, očekivani Mesija je bio prikazan kao kralj. To je unosilo konfuziju među Judeje, pa čak i među Isusove učenike. Jedan od takvih događaja je zapisan u Evanđelju po Jovanu 6. Zašto je to Isus činio?
PS. Prethodni tekst na Evanđelje po Jovanu možete pronaći OVDE.
Džejms Sajera, pisac knjige "Svemir mog suseda" (ako vas interesuje filozofija i hrišćanstvo, preporuka) u knjizi Reformacija uma je izjavio – Svaki
put kada čitamo Bibliju treba da zauzmemo stav da poslednji put kada smo čitali
odeljak koji čitamo danas, da smo ga možda pogrešno razumeli, barem delimično.
Možda tu ima mnogo više toga za nas. To će nas držati otvorenima za mogućnost
da rastemo u znanju.
Slažem se sa ovim rečima, jer Božija reč je mnogo više od teksta, ona je poruka od Boga nama ljudima, a Bog uvek ima šta da nam kaže i da nešto uradi u našim životima. Judeji su propustili da uče, nisu shvatili stihove o kralju... mislili su da sve znaju. Ali samo otvorenog uma mi rastemo.
Koliki je moj koeficijent siročeta? - Evanđelje po Jovanu 5 - Da li sam Božije dete ili siroče? - Propoved
Današnji tekst predstavlja zapis propoved na tekst iz Jovanovog evanđelja, 5 poglavlje. Događaj je o isceljenju čoveka, dugo godina bolesnog... Isus ga isceljuje. Međutim stvari ne prolaze radosno, nego isceljenje postaje razlog konflikta. Ovaj primer postavlja pitanje, da li sebe vidim kao dete Božije ili kao siroče... Prethodni tekst o nanovorođenju - Evanđelje po Jovanu 3, možet pročitati OVDE.
Evanđelje po Jovanu 5
5 A bio
je onde i jedna čovek koji je bolovao trideset osam godina. 6 Kada ga Isus
ugleda kako leži i saznao koliko dugo boluje, upita ga: „Hoćeš li da ozdraviš?“
7 „Gospodaru“ odgovori mu bolesni, „nemam nikog ko bi me, kada se voda
zatalasa, spustio u jezerce, a dok ja stignem, neko je već onde pre mene.“ 8
„Ustani“, reče mu Isus, „uzmi svoju prostirku i hodaj.“ 9 I čovek odmah
ozdravi, uze svoju prostirku i prohoda.
Kako doživeti promenu u životu? Šta nam govori Evanđelje po Jovanu 3? - propoved
Evanđelje po Jovanu, treće poglavlje, je jedno od nacitiranijih delova Novog zaveta. Radi se o susretu Isusa i Judejskog učitelja po imenu Nikodim, o njihovom razgovoru. Sam razgovor teče jako čudno...
Nikodim prilazi Isusu sa rečima „znam da si od Boga poslan“, odajući mu čast, dok mu Isus odgovara na
potpuno neočekivan način. Umesto da se zahvali, on počinje da priča o nanovom rođenju. Ceo tekst je jako
čudan, skoro bi rekli mističan, a ujedno ovo je centralni tekst Jovanovog
evanđelja. Ako njega preskočimo, ne shvatimo, možemo preskočiti i centralnu
poruku i celokupnu tajnu evanđelja. O tome u današnjem blogu.
Tekst glasi - Evanđelje po Jovanu 3:1-21:
1 A beše među farisejima čovek po imenu Nikodim, starešina judejski; 2 ovaj dođe Isusu noću i reče mu: ravi, znamo da si ti kao učitelj došao od Boga; jer niko ne može da čini ova čuda koja ti činiš ako Bog nije s njim. 3 Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista, kažem ti, ako se ko ne rodi odozgo, ne može videti carstva Božija.
4 Reče mu Nikodim: kako može čovek da se rodi kad je star? Zar može po drugi put da uđe u utrobu svoje majke i da se rodi? 5 Odgovori Isus: zaista, zaista, kažem ti, ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. 6 Što je rođeno od tela - telo je, a što je rođeno od Duha - duh je. 7 Nemoj da se čudiš što ti rekoh: treba da se rodite odozgo. 8 Vetar duva gde hoće i fijuk njegov čuješ, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. 9 Odgovori Nikodim i reče mu: kako može to biti? 10 Isus odgovori i reče mu: ti si izrailjski učitelj i ne znaš to? 11 Zaista, zaista, kažem ti da govorimo ono što znamo, i svedočimo što smo videli, ipak ne primate našega svedočanstva. 12 Ne verujete kad sam vam govorio o zemaljskim stvarima, kako ćete verovati ako vam kažem o nebeskim? 13 I niko se nije popeo na nebo - sem onoga što je sišao sa neba, Sin čovečiji.
14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin čovečiji, 15 da svaki - ko veruje - ima u njemu život večni. 16 Jer Bog je tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao, da svaki - ko veruje u njega - ne propadne, nego da ima večni život. 17 Bog, naime, nije poslao Sina u svet da sudi svetu, nego da se svet spase njegovim posredstvom. 18 Ko veruje u njega - tome se ne sudi; a ko ne veruje - već je osuđen, što nije verovao u ime jedinorodnoga Sina Božijeg. 19 A ovo je sud: svetlost je došla na svet, a ljudi zavoleše mrak više nego svetlost, jer dela njihova behu zla. 20 Svaki, naime, koji rđavo radi, mrzi svetlost i ne ide na svetlost, da se ne obelodane njegova dela; 21 a ko čini istinu ide na svetlost, da se pokažu njegova dela - da su u Bogu učinjena.