Приказивање постова са ознаком Božije sluge prošlosti. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Božije sluge prošlosti. Прикажи све постове

Božiji evangelizator Majkl Grin - čovek koji je uticao na mnoge

Božiji evangelizator Majkl Grin - čovek koji je uticao na mnoge


Tekst govori o Majklu Grinu, čoveku koji je uticao na mnoge, među ostalima i na mene. Upravo su mi javili da je završio trku na Zemlji... pa u njegovu spomen ovaj tekst.


""Izvinite. Mogu li da vas pitam nešto? Da li je taj čovek propovednik?" - pitala me je sestra u Oksford  Radcliffe bolnici.
"Da. Što pitate?", uzvratila sam pitanje.
"Pa, posle dugog dana, kada svi posetioci odu, ustane iz kreveta i ide iz sobe u sobu. Mislim da propoveda i moli se sa ljudima. Nikako ne možemo da ga zadržimo u krevetu. Samo što je preživeo sračni udar. Složi se sa nama, ali već za pet minuta je ponovo na nogama, i ide iz sobu u sobu. Ne možemo da ga smirimo."
Znam šta ga pokreće. Nazvao je našu studentsku grupu iz kreveta, jer nije bio siguran da će se ovaj put izaći iz bolnice. Rekao je: "Šta god da činiš Carrie, deli evanđelje na svaki način. Govori svima. To je najveća stvar koju možeš da uradiš u svom životu. Sledi Isusa, voli ga, i deli Njegovu poruku.""                            Priča preuzeta sa portala Gospel Life, 2017

Božiji evangelizator Majkl Grin - čovek koji je uticao na mnoge


Radost zbog smrtne kazne - priča o Aziji Bibi i njenom suđenju


„Plakao sam od sreće kad je osuđena na smrt“,  izjava koju sam pre osam godina (2010.) pročitao na internet izdanju „Večernjeg lista“. O čemu se radi? Neko plače od radosti jer je osuđen masovni ubica? Uhapsili su ratnog zločinca i platiće svojim životom za hiljade koji su zbog njega stradali? Ne, ništa od toga... 

To su reči imama (muslimanskog sveštenika) Qari Mohammed Salima iz Pendžaba, Pakistan. A raduje se za smrtnu presudu za Aziju Bibi, 45- godišnje hrišćanke iz njegovog sela. 

Njegova izjava me je zainteresovala za priču o Aziji Bibi, i napisao sam tekst "Radost zbog smrtne kazne". Tekst sledi u nastavku, ali i dodatak o tome šta se danas dešava sa tom ženom, osam godina kasnije. Da li je pogubljena, slobodna... 

Futožani protestanti??? - ma ajde??? ili da li je moguće? (o slučajnom otkriću iz davne istorije mog mesta)

Čitam knjigu "Varoš Futog", nastavnice istorije Mare Šovljanski. Futog je inače moje rodno mesto, nekadašnja varošica ili selo, sada predgrađe Novog Sada (mi Futožani volimo da se hvalimo činjenicom da je Futog stariji barem hiljadu godina od susednog NS-a). Interesantna knjiga, puna informacija, nastavnica se stvarno potrudila. Istorija je moja strast, a posebno istorija Novog Sada i Vojvodine... Smatram da hrišćanin ne treba živeti za prošlost, mora biti okrenut budućnosti. Jedina korist od prošlosti jesta da nešto naučio iz nje...no to nije tema bloga. Tema je slučajno otkriće, koje nije ni napomenuto u knjizi, verovatno zbog ne poznavanja istorije Reformacije Crkve i Protestantizma...

Otkriće se nalazi u sledećem paragrafu - Istorija Futoga, vreme - oko 1500 godine, pred Tursku okupaciju Bačke. Stranica 30, citiram: "Ekonomski snažna sredina imala je izuzetno obrazovane mladiće. Futoški plemići sticali su fakultetsko znanje širom Evrope. Bečki univerzitet pohađao je 1451. godine Jobe de Futak, 1469. godine Albertus de Futak, 1486. godine Georgius de Futak, 1489. godine Johanes de Futak. Sto godina kasnije školovali su se u Vitembergu, 1547-58. godine Lukas od Futoga. Godinu dana kasnije student je bio Franciskus Futaginus Hungarius." Nastavnica je citirala Borovskog, a on knjige studenata navedenih univerziteta koje se mogu skenirane pronaći na internetu...

In memory - Billy Graham (Bili Grejm)

Upravo sam čuo vest da je još jedan sluga Božiji, Bili Grejm (Billy Graham) napustio ovaj svet. Umro je u dubokoj starosti, u 99 godini života. Čovek ogromnog uticaja, preko koga su milioni ljudi čuli o Radosnoj vesti Isusa Hrista. Umro je u dubokoj starosti od raka kao konačnog neprijatelja.

Bill Graham in Zagreb Croatia


Nedostajanje...

      Zimski Rendžerski kamp, jutro je, svi spavaju. Sedim u mračnoj sali, gde sam prespavao ovu noć na improvizovanom ležaju, uvijen u vreću. Prva noć u vreći i na kampu u 2018-toj. Koliko će li biti ovakvih noći ove godine?
      Super je. Kampić koji smo počeli za decu našeg odreda pre nekih 6 godina je sada vec internacionalni. Došli su Rendžeri iz Bosne, Hrvatske, Makedonije... 40 učesnika, što je i naš maksimum. Nemam ni nešto puno obaveza jer su klinci narasli u Rendžere, ima dovoljno vođa, ne vučem više kao nekada kada je sve počinjalo... 
...A meni sve jedno prazno. Nedostaje mi moj kum Mišel, sa kojim sam i vodio svaki od tih kampova. Posebno sada ujutru, kada smo obično, dok svi spavaju imali prilike da popričamo, dogovorimo sledeći dan...



       Teško sam podneo njegovu smrt. I dalje je teško podnosim. Čudno. U poslednjih par godina oprostio sam se od mnogih, oca, dede, a Mišelov odlazak mi je najteže pao. Davno sam napisao ove reči u formi pisma, ali nisam mogao da ih stavim u blog... Izgleda da je konačno došlo i to vreme. Možda me pokrene na ponovno pisanje???

U poseti kod rodbine grofa Zinzendorfa

„Blaženi su mirotvorci, jer će se sinovi Božiji nazvati“ Matej 5:9

Grof Zinzendorf


Kastel, Nemačka, 14.06.2012., skup nacionalnih direktora za Alfa kurs. 


Organizator je porodica Kastel, stara, nemačka porodica. Bio sam u njihovoj arhivi, čuvaju podatke i dokumente od hiljadu petsto i neke, a pretke mogu da nabroje do 1054 godine. Održali se na jednom mestu 1000 godina.Sve prepuno istorije, ispred kuće vinova loza stara 400 godina, najstarija u Nemačkoj... Šalili smo se na račun Amerikaca, da je samo ta loza starija od Sjedinjenih Američkih Država.

Martin Luter King i pitanje šta ostaje posle nas?




4. aprila 1968. godine ubijen je veliki borac za ljudska prava, predani hrišćanin, baptistički propovednik Martin Luter King. Ubio ga je ekstremista Džems Erl, u Memfisu, na samom početku promocije "Kampanje siromašnih". Razlog za ubistvo - Martin Luter King se borio za prava Afro-amerikanaca koristeći metode nenasilja i građanske neposlušnosti. 

Divim se borcima za ljudska prava, i cenim njihovo delovanje, voleo bih biti i sam odvažniji, no ne pišem ovaj blog zbog toga. Martin Luter King je za sve nas uzor hrišćanske vere i doslednosti u sleđenju Hrista. On je primer čoveka koga je iskustvo sa Hristom pokrenulo da promeni svet. 

U nastavku navodim reči koje je izrekao dva premeseca pre nego što je ubijen, u propovedi u Baptističkoj crkvi "Ebenezer", u kojoj je služio kao pastor i propovednik. Nalazim ove reći inspirišućim. Nadam se da će nas pokrenuti na delovanje: 


“Često mislim da je realnost da svi mi razmišljamo o momentu kada ćemo biti žrtve konačnog životnog poziva – ono što mi zovemo smrt. Svi razmišljamo o tome. Ja često razmišljam i o svojoj sahrani. Ne razmišljam o tome na morbidni način. Ali često se pitam: ”Šta bih voleo da se tada kaže?” i to je reč koju vam ostavljam jutros.

Ako iko od vas bude tu kada se susretnem sa svojim danom, ne želim dugački sprovod. I ako neko bude držao posmrtni govor recite im da ne govore predugo. Razmišljam i o tome šta bih želeo da kažu. Recite im da ne spominju da imam Nebelovu nagradu za mir, to nije važno. Recite im da ne spominju da imam tri ili četiri stotine drugih nagrada, to nije važno. Recite im da ne spominju gde sam išao u školu.

Hteo bi da neko spomene dan kada je Martin Luter King pokušao dati svoj život kako bi služio drugima. Hteo bih da neko tog dana kaže da je Martin L.K. pokušao voleti nekoga. Hteo bih da kažete tog dana da sam pokušao biti u pravu u vezi sa ratom. Voleo bi da možete tog dana reći da sam zaista pokušao nahraniti gladne. I želim da možete reći da sam, u toku mog života pokušao obući one koji su goli. Želim da kažete tog dana da sam pokušao, u svom životu, posetiti one koji su bili u zatvoru. Želim da kažete da sam pokušao voleti i služiti čovečanstvo [...]

I sve druge isprazne stvari nisu važne. Neću imati novca da ga ostavim u nasledstvo. Neću imati finih i luksuznih stvari da ih ostavim iza sebe. Za sobom želim ostaviti jedino predan život.

 I to je sve što želim reći... Ako mogu pomoći u prolazu, ako mogu razveseliti nekog s rečju ili pesmom, ako mogu pokazati nekome da putuje u krivom smeru, onda moj život nije bio uzaludan. Ako mogu izvršiti svoju dužnost kao što bi hrišćanin trebao, ako mogu doneti spasenje svetu kroz moja dela, ako mogu proširiti poruku kao što je Učitelj učio, onda moj život nije bio uzaludan.” Martin Luter King, Baptistička crkva “Ebenezer” 4.2.1968


Nadam se da su vas ove reči inspirisale. Ja im se često vraćam i ponovo ih čitam... Šta želim da ostane iza mene? Da bude moj epitaf? Šta je to najdragocenije... Odgovor koji svako donosi za sebe.


Ako vam se dopada ovaj tekst, pročitajte i druge tekstove... Takođe, učinite mi uslugu i podelite ga na društvenim mrežama... 


Da li gledate moju emisiju - Teologija uz jutarnju kafu? U ovoj emisiji razmišljam o evanđelju po Luki... 


O Rosi Parks - Kada je dosta ugnjetavanja - primer hrišćanskog aktivizma


Godine 1865. godine robovlasništvo je ukinuto u Sjedinjenim Državama. No odmah je bilo zamenjeno zakonom "o odvajanju" - zakonom koji je isključio crnačku populaciju iz društvene zajednice.

 Primer sprovođenja ovog zakona je sledeći: u gradu Montgomeriju, u državi Albami, u autobusu je prvih deset mesta bilo rezervisano samo za belce. No i crnci koji su sedeli na drugim mestima nisu imali svoja prava. Ako bi u autobus ušao belac, a prvih deset mesta je bilo zauzeto, morali bi mu ustupiti svoje mesto.

Rosa Parks, četrdeset dvogodišnja krojačica putovala je autobusom kući posle teškog dana na poslu, 1. decembra 1955. godine. Sedela je na sedištu pod brojem 19. Na stanici je ušlo šestoro belaca i vozač autobusa je zatražio da ustupi svoje mesto. Ona je odbila, kako je rekla kasnije "znala sam da neko mora da učini prvi korak i zato sam odlučila da ne ustanem.".

Vozač je pozvao policiju i oni su je uhapsili i zatvorili. Posmatrajući sada taj događaj ona kaže "sve u meni je zahtevalo da budem hrabra." Ovaj spontani potez jedne hrišćanke je pokrenuo lavinu koja je zahtevala promene. "Tog momenta, negde u univerzumu, nešto se pokrenulo" rekao je posle jedan od vođa crnačkog pokreta. 


U ponedeljak 5. decembra počeo je bojkot autobuskog prevoza. Hiljade ljudi se uveče skupilo kako bi čulo propoved Martin Luter Kinga u Holt Street Baptističkoj crkvi. Neočekivano on je počeo da govori o Rosi Parks: "Niko nemože da dovede u pitanje jačinu njenog karaktera. Niko nemože da dovede u pitanje dubinu njenog hrišćanskog predanja i posvećenosti učenju Isusa Hrista. Međutim, znajte prijatelji, čovek se  vremenom umori od stalnog ugnjetavanja.". 

No ugnjetavanje je nastavljeno. Rosa i njen muž su ostali bez posla i pretili su im da će ih ubiti. No nisu se uplašili pretnji. Rosa je rekla povodom toga "Svakom je suđeno da jednom umre. Ukoliko bojkot dovede do doga da mene ubiju, uredu, spremna sam da umrem." 

13. XI 1959. godine, Vrhovni sud je proglasio zakon "o odvajanju" neustavnim. To je dovelo do reakcije belih ekstremista i nekoliko crkava koje su posećivali crnci kao i kuće njihovih sveštenika su bili uništeni u bombaškim napadima. No uprkos tome u petak 21.XII 1959. godine više nije bilo razdvajanja u autobusima u Montgomeriju, Alabama. 

Rosa Parks je 1980. godine postala je prva žena dobitnik Martin Luter King nagrade za mir. Iste godine, Ebony Magazine proglasio ju je kao crnu ženu koja je najviše doprinela razvoju ljudskih prava. U sedamdeset drugoj godini je učestovala u protestima protiv rasističke politike Južno Afričke vlade. Na samom početku svoje borbe je rekla "Ne planiram da odustanem sve dok svi ne budemo slobodni. Mi smo vojnici i moramo nastaviti našu borbu za slobodu i pravdu, sve dok imamo snage.". (Iz Život vredan življenja - Alfa Kurs, Nik Gembel)


Verujem pravi izazov za sve nas!!!
Beređi Dušan Bera

PS. Ako vam je moj tekst bio od koristi, prijavite se na listu čitalaca ovog bloga. Opcija se nalazi sa strane na PC ili ispod teksta na mobilnim telefonima.

Da li utičem na svet oko sebe? - Kako biti so ovog sveta?

Da li sam so ovog sveta? 
U članku „Srbija pred pucanjem“, časopis Press je objavio šokatan statistički podatak:

- Svaki četvrti čovek u Srbiji boluje od depresije. Godišnje Srbi potroše više od pet miliona kutija lekova za smirenje.

- Od alkoholizma boluje 25 odsto stanovništva, što je za čak 10 odsto više u odnosu na „normalna" vremena, kada se taj procenat kretao oko 15 odsto.

- U Srbiji oko 300.000 ljudi koristi narkotike, što čini skoro pet odsto čitave populacije. Najmlađi lečeni zavisnik od narkotika, koji se lečio u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti, imao je samo devet godina.

- Kocka je postala svakodnevna zanimacija za čak 70 odsto tinejdžera i 44 odsto odraslih.

Ova statistika mi se zarila kao oštrica u srce pre nekoliko godina. Deo moje službe je da pratim situaciju u našoj zemlji, i često čitam porazne brojke. Bolno je što su te brojke ljudi oko nas.

Pre dva meseca bio sam na sahrani momka od trideset godina, ime mu je bilo N., heroinski zavisnik. Proveo je u centru za rehabilitaciju 15 dana, tu smo se upoznali, ali je izašao i nastavio da se drogira. Posle šest meseci stojao sam u pogrebnoj povorci. Bilo mi je teško zbog N., ali i zbog 20 momaka i devojaka koji su očigledno išli istim putem. Gledao sam dilera kako uteruje dugove na toj sahrani i kako dobacuje ljudima oko groba – „Ti si sledeći“. Užasno me je sve to potreslo. Jedina uteha – N. je ima šansu, iskusio je barem deo Hristove milosti i prihvatanja za tih 15 dana u centru.

Na istoj sahrani posebno me je dotakao lik mladića od 20 i nešto godina. Mršav, upalih obraza, upaljenih očiju. Morao sam mu prići i ponudio sam mu pomoć- rehabilitaciju... Odbio je sa rečima da je na metadonskoj terapiji i da je u redu. Pre nekoliko nedelja čuo sam da je mrtav.

Statistika je bolna, ali ne vidimo ljude iza tih brojki zarobljene, ponižene, depresivne... Možda se i molimo za promenu u našoj zemlji, ali da li nešto radimo da se promena i desi?

Naš Gospod Isus Hristos govori: „Vi ste so zemlji. Ali ako so obljutavi, čime će se ona osoliti? Više nije ni zašto, osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.” Matej 5:13. Džon Stot je prokomentarisao ove reči: „Hrišćani okrivljuju meso da se kvari, a so koja bi ga mogla sačuvati je izvađena iz njega, i kuću da postaje tamnija, a svetlo je uklonjeno iz nje. Vreme je da hrišćani prepoznaju svoju odgovornost da bude so i svetlo našem društvu.“

I završavam ovo razmišljanje sa rečima Martina Lutera Kinga, (Hristov sledbenik, pastor i borac za ljudska prava), čoveka koji je učinio sve da bude so i svetlo svetu, i da utiče na svet oko sebe. Reči je izrekao dva meseca pre nego što je ubijen u atentatu:

Martin Luter King
“Često mislim da je realnost da svi mi razmišljamo o momentu kada ćemo biti žrtve konačnog životnog poziva – ono što mi zovemo smrt. Svi razmišljamo o tome. Ja često razmišljam i o svojoj sahrani. Ne razmišljam o tome na morbidni način. Ali često se pitam: ”Šta bih voleo da se tada kaže?” i to je reč koju vam ostavljam jutros.

Ako iko od vas bude tu kada se susretnem sa svojim danom, ne želim dugački sprovod. I ako neko bude držao posmrtni govor recite im da ne govore predugo. Razmišljam i o tome šta bih želeo da kažu. Recite im da ne spominju da imam Nebelovu nagradu za mir, to nije važno. Recite im da ne spominju da imam tri ili četiri stotine drugih nagrada, to nije važno. Recite im da ne spominju gde sam išao u školu.

Hteo bi da neko spomene dan kada je Martin Luter King pokušao dati svoj život kako bi služio drugima. Hteo bih da neko tog dana kaže da je Martin L.K. pokušao voleti nekoga. Hteo bih da kažete tog dana da sam pokušao biti u pravu u vezi sa ratom. Hteo bih da budete u mogućnosti reći tog dana da sam uistinu pokušao nahraniti gladne. I želim da možete reći da sam pokušao u mom životu, obući one koji su goli. Želim da kažete tog dana da sam pokušao, u svom životu, posetiti one koji su bili u zatvoru. Želim da kažete da sam pokušao voleti i služiti čovečanstvo [...]

I sve druge isprazne stvari nisu važne. Neću imati novca da ga ostavim u nasledstvo. Neću imati finih i luksuznih stvari da ih ostavim iza sebe. Za sobom želim ostaviti jedino predan život.

 I to je sve što želim reći... Ako mogu pomoći u prolazu, ako mogu razveseliti nekog s rečju ili pesmom, ako mogu pokazati nekome da putuje u krivom smeru, onda moj život nije bio uzaludan. Ako mogu izvršiti svoju dužnost kao što bi hrišćanin trebao, ako mogu doneti spasenje svetu kroz moja dela, ako mogu proširiti poruku kao što je Učitelj učio, onda moj život nije bio uzaludan.” Martin Luter King, Baptistička crkva “Ebenezer” 4.2.1968
Beređi Dušan Bera 

Ps. Da li bi mi pomogli? Ako da, prijavite se na listu čitalaca ovog bloga... 

Setimo se naših prethodnika: Vilijem Vilberfors - osloboditelj robova

Setimo se naših prethodnika: Vilijem Vilberfors - osloboditelj robova - je izuzetna priča o čoveku koji je celu svoju energiju posvetio cilju da ukine ropstvo.


Juče sam pisao o Džonu Njutnu, (vidi link) velikom grešniku koji je pronašao Divnu milost (A onda i napisao pesmu pod istim imenom). 

deca robovi
Deca na brodu za trgovinu robljem "Dafne", ušće Zanizbara
Danas pišem o Vilijamu Vilberforsu – osloboditelju robova.

Ko je bio Vilijem Vilberfors - osloboditelj robova

Vilijem Vilberfors je rođen 1759 godine, a 1780 je izabran za predstavnika Jorkšira u Engleskom parlamentu. Odlučujući događaj njegovog života se međutim dešava pet godina kasnije, kada posle razgovora sa prijateljima koji su ispovedali i živeli hrišćansku veru, počinje da proučava Sveto Pisma. 

Proučavajući pismo, Vilberfors otkriva istinu o delu Isusa Hrista, prihvata oproštenje koje nam je Hristos pružio na krstu i to menja njegov život.

Velika dilema prvih dana njegovog novog života je bilo čemu da se posveti – da nastavi sa politikom ili da se posveti svešteničkom pozivu i služi Bogu. Poziv koji dobija, izrečen kroz njegovog prijatelja Vilijama Pita (budućeg premijera UK) - “Zašto ne bi radio obe stvari, služio Bogu kao politički aktivista.”
Vilijam Vilberfors
Vilijam Vilberfors

Poziv potvrđuje njegov mentor Džon Njutn koji ga usmerava ka borbi za ukidanje trgovine robljem. Možemo reći da su mu se oči otvorile. On izjavljuje: „Svemogući Bog je pred mene stavio dve velike stvari, zabranu Trgovine robljem i Reformaciju ponašanja.“ – savremenim rečima promeni „navika, stavova, morala“. 

Tim ciljevima Vilberfors posvećuje svoj život. Osim na ukidanje ropstva, on utiče na ukidanje spaljivanja i mučenja kao smrtne kazne, promena nehumanih uslova rada, bori se za ukidanje dečijeg rada (posebno u nehumanim uslovima npr korišćenje male dece za čišćenje dimnjaka ili rada u rudnicima), borba protiv akoholizma, kocke...

No njegova životna borba je bila borba protiv ropstva. Rekao je za trgovinu robljem: „Tako ogromna, tako užasna, toliko nepopravljiva izgleda poročnost Trgovine da je moj um bio potpuno promenjen za Ukidanje ropstva. Neka posledice budu kakve budu, ja sam od ovog trenutka rešen da se neću smiriti dok ne ostvarim njeno ukinuće.“

Borba za ukidanje ropstva Vilijama Vilberforsa

Celo njegovo životno delo je bilo posvećeno tom cilju. Prepreke su bile ogromne. U momentu kada prvi put predlaže ukidanje trgovine robljem u parlamentu u Engleskoj ne postoji svest da je ropstvo pogrešno. Njegov savremenik. borac za promenu uslova i stanja ljudskog života, reformator 

Džon Vesli napisao je Vilberforsu: „Dragi gospodine, ukoliko te nije božanska sila podigla da budeš kao Athanasius contra mundum(Athanasium protiv sveta), ne vidim kako možeš uspeti u tvom veličanstvenom poduhvatu, suprotstavljanja gnusnom nitkovstvu, koje je skandal religije, Engleske i ljudske prirode. Ako te nije Bog podigao baš za ovu stvar, bićeš iznuren opozicijom ljudi i đavola. Ali, ako je Bog s tobom, ko može biti protiv tebe?“

U filmu “Divna milost” prikazana je scena iz života Vilijama u kojoj njegov prijatelj po povratku sa Jamajke i njenih plantaža šećera priča o sceni koju je video. Majka i dete (robovi) su bili brutalno pretičeni zbog neke sitnice koju su uradili. Po završetku kazne majka je rekla detetu “I tome će doći kraj. Iz Evrope dolazi neko da nas oslobodi. Nazvala ga je kralj Vilberfors.”

Borba za ukidanje ropstva je trajala ceo Vilberforsov život od 1787. do 1833. Umire kao pobednik svega tri dana posle donošenja zakona o ukidanju ropstva. Na njegovoj nadgrobnoj ploči je napisano kao epitaf:

“U znak sećanja na Vilijama Vilberforsa (rođenog u Hulu, augusta 24. 1759., preminulog u Londonu, jula 29. 1833.); [...] on je bio među onima koji su dali najznačajniji doprinos popravljanju karaktera njihovog vremena, jer je svojim visokim i raznolikim talenatima, vrelom čovekoljublju, univerzalnoj iskrenosti, dodao stalnu rečitost Hrišćanskog života. Eminentan u svakoj vrsti javnog rada, i vođa u svakom dobrom delu, [...] njegovo ime će zauvek biti identifikovano sa naporom, koji je po blagoslovu Božijem, uklonio iz Engleske krivicu Afričke trgovine robljem [...] sve dok, kroz delo Hrista Isusa, njegovoj jedinog Otkupitelja i Spasitelja, (kome je svojm životom i pisanjem davao slavu,) ne ustane u vaskrsenju pravednih."

Kakav izazov za sve nas?
Beređi Dušan Bera

Ako vam je moj današnji tekst bio od koristi, prijavite se u listu čitalaca ovog bloga. Time pomažete da ovaj blog bude vidljiv na pretraživačima. Takođe, podelite ovaj tekst na društvenim mrežama... da i drugi imaju korist

Divna milost - pesma bivšeg trgovca robljem (priča o Džon Njutn - piscu pesme)!

    Divna milost - pesma bivšeg trgovca robljem. Ovaj blog je priča o Džon Njutn-u, bivšem trgovcu robljem, kasnije svešteniku, koji je svoje iskustvo obraćenja prepevao u najpoznatiju evanđeosku pesmu - Divna milost.

Bičevanje roba - SAD
Bičevanje roba, SAD
Širom sveta, drugi decembar se obeležava kao Međunarodni dan ukidanja ropstva, u znak podsećanja na dan usvajanja Konvencije Ujedinjenih nacija za suzbijanje trgovine ljudima i eksploatacije prostitucije drugih, koja je usvojena na taj dan, 1949. godine.

Crkva i ropstvo - priča o grehu i divnoj milosti

Iako je ropstvo i danas i dalje prisutno, više nije opšte prihvaćena pojava, nego delo koje se smatra jednim od najgnusnijih dela ljudske rase.


Priča o grehu

Put do takvog odnosa prema ropstvu je bio dugačak, težak, prepun predrasuda. Crkva je učinila mnoge greške podržavajući instutuciju ropstva. Smatram drugi decembar danom pokajanja za greške naših predhodnika i često me je sramota zbog aparhejda (ideološki koreni su nastali na Protestanskom fakultetu u Kejptaunu) ili rasnog odvajanja u južnim deloma SAD ili učestvovanja protestanata u Klu Klus Klanu. Kao evanđeoski hrišćanin, smatram ovo pitanje je jedno od najsramotnijih delova naše evanđeoske istorije.


Priča o divnoj milosti


Ožiljci od bičevanja
Ožiljci od bičevanja -
rob u Boton Ružu
No sa druge strane, kad razmišljam o ukidanju ropstva, to je i oblast u kojoj osećam ponos zbog uloge naše braće i sestara, evanđeosko-protestantskih hrišćana u ukidanju te institucije. 

Da nabrojim samo neke: uloga hrišćana na ukidanje ropstva u SAD je bila ključna na buđenje svesti naroda, govor o zlu ropstva je počeo u crkvi, i prve robove su oslobodili hrišćani. 

Ili ovih dana, borba evanđeoskih hrišćana za prava Nedodirljivih (narod Dalit – 120 miliona ljudi živi u ropskim odnosima zahvaljući ideologiji hinduizma) u Indiji, delovanje među žrtvama seksualne trgovine robljem u Kampućiji, Tajlandu...


Heroji divne milosti - Džon Njutn i Vilijam Vilberfors

Međutim meni najznačajniji primeri jeste delovanje dva čoveka – Džon Njutna i Vilijama Vilberforsa u Ujedinjenom Kraljevstvu, i njihova borba za zabranu trgovinom robljem. Razmišljanje o Božijem delu kroz ova dva čoveka mi često tera suze u oči. Danas u PHZ-u (u momentu pisanja ovog teksta)  prikazujemo film o njihovom delu – Divna Milost, i ujedno ohrabrujem sve pastire da prikažu ovaj film u crkvi. Imamo na šta da budemo ponosni.

Dok se svet seća deklaracije UN, mislim da mi hrišćani pozvani da se setimo dela ovih ljudi. Verujem Sveto pismo nas upućuje da učimo iz primera naših predhodnika, i da proslavimo Boga zbog njegovog dela u njihovim životim. Danas ću napisati koju reč o Džon Njutnu, a sutra o Vilberforsu (vidi link).


Priča o Džon Njutn - piscu pesme Divna milost


Džon Njutn
Džon Njutn (1725-1807) je rođen u Londonu u porodici moreplovaca. U jedanaestoj godini života,  moreplovstvo postaje i njegovo zanimanje. Brodovi na kojima služi su uglavnom bili namenjeni trgovini robljem. Pretpostavlja se da je učestvovao u transportu 20.000 crnih robova iz Afrike u Ameriku. Sam Njutn je govorio o 20.000 duhova koji su ga posle pratili.

Uslovi trgovne robljem su bili užasni. Robovi su bili smešteni na brodove u pregrade koje su bile veličine mrtvačkog sanduka, vezani lancima za zidove. Do kraja puta između Afrike i Amerike, prosečno bi polovina ljudi umrla od uslova u kojima bi bili smešteni. Međutim, pošto su crnce smatrali nižim bićima, niko nije smatrao ovako ponašanje nemoralnim, pa ni Njutn.

Promena u Njutnovom životu započinje u toku oluje, 1748. godine, u kojoj brod na kojem se Njutn nalazi skoro tone. U strahu od smrti počinje da se moli i to menja kurs njegovog života. Promena dolazi sporo, Njutn nastavlja sa trgovinom robljem ali sve više uviđa njenu nehumanost. 1764. godine napušta moreplovstvo i posvećuje se radu u crkvi. Aktivnoj borbi za ukidanje ropstva se priključuje 1787 godine zajedno sa Vilberforsom.
deca na brodu za robove

Njegov uticaj na ukidanje ropstva je dvojak. Prvo on je bio učitelj Vilberforsa, osoba koja je uputila ovog čoveka na Hrista i ukazala na zlo ropstva.



Divna milost - Pesma bivšeg trgovca robljem

Drugo, Njutn kao izraz svog pokajanja piše pesmu „Divna milost“, koja postaje jedna od najpoznatijih evanđeoskih pesama i himna borbe protiv ropstva. U njoj je oslikana velika milost Hrista, koja i Njutna, trgovca robljem, spašava. Milost Hristova koja je ogromna i nemerljiva, i čini da i on, okoreo u grehu nađe lek, mir, i sigurnost da će sa svojim Spasiteljem biti u nebu.

Njutn takođe peva da mu je Hristos otvorio oči, da vidi, dubinu svog greha ali i dubinu greha trgovine robljem.

Divna Milost

Divna Milost, što grešnog spasi me
Mučenje robova
način kažnjavanja robova -
maska koja ih

je sprečavala da jedu.
Izgubljen lutah, nađen sam
slep nekad, vidim gle

Ta milost spasava me zla,
I greha smrtnoga,
za mene najlepši je dan
kad Hrista upoznah



Znam jednom ću u večnosti,
Ja biti zauvek,
Jer milost me je vodila, 
I duši našla lek. 

Kako zvuči pesma - Saweto Gospel Hor

Amazing Grace, Saweto Gospel Hor

Duboko verujem u istinitost sledeće izjave: 

“Postoje neke stvari koje ne mogu biti postignute odjednom, i koje svet mora da čeka, dok kvasac radi svoj posao. Učenje Isusa Hrista je sadržalo moralno učenje koje je, kada su ga ljudi razumeli i primili, vodilo ka ukidanju svih instituacija zlostavljanja (Galatima 3:28; Filemonu; Efescima 6:5-9).“ Barkli. Trebalo je vremena, ali milost je proklijala, i donela slobodu.
Beređi Dušan Bera

PS. Imam molbu za vas. Podržite blog KaHristu. To možete uraditi ako:
1. Podelite tekstove sa njega na društvenim mrežama. Na taj način pretraživači lakše preporuče ovaj blog.
2. Prijavite se u listu čitalaca KaHristu. Dobijaćete obaveštenja a ujedno će te dati veći kredibilitet ovom blogu.