Rasprave o Božiću ili tugovanje nad situacijom!!!

Rasprave o Božiću ili tugovanje nad situacijom!!!

Pratim na fejsu rasprave o Božiću. Da li slaviti Božić ili ne? Da li je to praznik zasnovan na Svetom pismu ili je paganski praznik koji se ušunjao u crkvu? Većini ljudi koji ne čitaju Sveto pismo potpuno besmislena priča – za njih je Božić jedan od najsvetijih praznika hrišćana. 

Sa druge strane, za mnoge, koji žele svoj život da izgrade na temelju onoga što piše u Svetom pismu, koji su svesni mnoštva pogrešnih verovanja koja su unakazila hrišćansku veru (magijskih rituala, paganskih bogova pretvorenih u hrišćanske svece, grčke filosofije kao osnove tumačenja Svetog pisma…) to nije ni malo jednostavno pitanje.

Beređi Dušan Bera
Koristim ovaj tekst kao najavu sledeće serije na Teologiji uz jutarnju kafu - Zašto slaviti praznike. Serija počinje 27.11.2018. svakog utorka u 9.30 na Facebook i Youtube. Potražite i pratite

Kada izgubiš svrhu života!


Sinoć sam vodio rat sa psom lutalicom. Nije mi dao da priđem mojim kolima. Veliki, crni pas. Odličan čuvar, nije se odvajao od mojih kola, režao, spreman da napadne ako im priđem. Iz nekog razloga odlučio je da treba da ih čuva. Na kraju sam morao da tražim pomoć, i posle dvadeset minuta, lupanja, pretnje lopatom, gađanja, konačno sam seo u kola. Pas se pomerio desetak metara do komšijine kante za smeće i seo pored nje.
Jutros me je probudila buka. Smećari su vodili ulični rat sa psom pokušavajući da dođu do kante, nije hteo da odstupi ni dlaku, režao je, napadao. No kada sam izašao na ulicu, da krenem na posao, kanta je bila prazna, a pas je otišao. Izgubio je i tu bitku.
Tužno. Da li su ga oterali, ili je pobegao, ne znam, ali vidi se da je naučen da čuva. A sada nema šta da čuva! I kako se snalazi – čuva kantu za smeće.
Ljudi su često slični. Izgrade ceo svoj identitet ili svrhu na pogrešnim stvarima. Posmatrao sam majke ili supruge narkomana koje ceo svoj život izgrade na tome da spasu svog sina/muža. Kada momak izađe iz centra, promenjen, slobodan, više ne znaju kako da se ponašaju. Više nisu spasioci, a šta su onda? I kraću svađe, sukobi, problemi, jer koja je njihova svrha?
Posmatrao sam ljude (a često i sebe u ovoj kategoriji) koji svoju svrhu/identitet izgrade na onome šta rade. Potvrđuju se kao vredni radnici/intelektualci/šefovi… i onda kada više nisu potrebni (penzija, otkaz, bolest) – ko su onda oni?
Posmatrao sam ljude koji ceo svoj život grade na tome da izgrade određenu sliku o sebi (opasnog momka, dobrog đaka)… I kada u tome ne uspeju – šta onda ostaje?
Često ostanemo na kraju čuvajući kantu za smeće. Nađemo poznato uporište koje nam daje sigurnost, identitet… Koliko god da to smrdi, i prljavo je, barem nam je poznato i mi smo ponovo – spasioci ili vredni radnici ili opasni momci…
Hristos nudi drugi put. Tvoja svrha/identitet nije u tome šta ti radiš nego je u tome ko ti JESI! Takav je i Bog, njegovo najdublje, najintimnije ime nije vezano za njegovo delovanje (kao što su druga njegova imena – El Šadaj, Elohim…) nego je vezano za to ko on jeste – JAHVE ili u prevodu: ONAJ KOJI JESTE. Onaj koji je bio, koji jeste i koji će biti. Bog nas uči da se identitet gradi na onome ko mi jesmo.
Apostol Pavle u poslanici Filipljanima piše: „Očekujem i nadam se da se ni u čemu neću postideti, nego da će se i sada kao i uvek … proslaviti Hristos u mome telu, bilo životom bilo smrću. Doista, meni je život Hristos, a smrt dobitak. A ako mi život u telu donosi plodno delovanje, tada ne znam šta da izaberem. Jer sam pritisnut sa obe strane: imam želju da umrem i budem sa Hristom, što bi bilo mnogo bolje. Ali je potrebnije da ostanem u telu radi vas.“ (Fil. 1:20-24). Apostolov identitet je u Hristu Isusu. On želi da služi, radi… ali to nije njegov identitet. Život mu je Hristos! Nema potrebe za potvrdom, jer zna ko je u Hristu – Božije prihvaćeno dete.
I za kraj navodim reči iz Kursa „Sloboda u Hristu“ (materijal koji kostim u radu sa zavisnicima): „U poslednjem poglavlju mi smo govorili o tome da je najefikasnija laž koju Sotona koristi da te drži u ropstvu jeste vezana za naš identitet u Hristu, pitanja ko je Bog, i našeg odnosa sa Njim. U ovom odeljku ćemo razmotriti istinu ko smo mi u Hristu i otkriti laž onoga koji optužuje braću dan i noć. Osnovna tendencija „palog“ čovečanstva je da muškarac dobija identitet kroz karijeru a žene kroz to da imaju i podižu porodicu.  Kroz razaranje osnovne porodice krajem dvadesetog veka, mnoge žene traže identitet takođe kroz karijeru. Suština je da ljudi imaju tendenciju da dobiju identitet od onoga šta rade.
U prodavnicama se prodaju majice sa natpisom; „Lov je moj život“, „Pecanje je moj život“ ili fudbal ili šetnja... Lov? Pecanje? Fudbal? Apostol Pavle bi rekao, „Uzmite život!“. On stvarno jeste rekao „Za mene, život je Hristos, a smrt je dobitak“ (Filipljanima 1.21.)
Probaj da staviš bilo šta drugo u tu izjavu „Za mene, život je (moja karijera, studije, porodica, deca, novac, posedovanje, služba)…“ i smrt će biti gubitak. Problem je staviti druge vrednosti, zadovoljstva ili hobi u takve izjave jer svaku od tih stvari možeš izgubiti u svako vreme i nikad ponovo zadobiti. Jedan gimnastičar koji se borio da uđe u olimpijski tim njegove zemlje je rekao „Svaki dan od pete godine, trudio sam se da se spremim da uđem u olimpijski tim i ništa drugo. To ja želim. To je moj život“. Na žalost on nije uspeo da uđe u tim.
Pročitaj šta Bog kaže o tvom novom identitetu: Matej 5.13; Matej 5.14; Jovan 1.12; Jovan 15.1,5; Jovan 15.8; Jovan 15.15; Dela 1.8; Rimljanima 6.18; Rimljanima 8.14-15; Rimljanima 8.17; Rimljanima 8.33-34; Rimljanima 8.35; I Korinćanima 3.16; I Korinćanima 6.17; I Korinćanima 12.27; II Korinćanima 1.21; II Korinćanima 5.17; II Korinćanima 6.1; Efescima 2.10; Kološanima 3.3; I Petrova 2.5; I Petrova 2.9-1; I Jovanova 5.18. Bili Grejm je rekao „Bog je rekao, ja verujem i isplati se“. Bez obzira šta neko kaže ili kako se ja osećam, ja sam ono šta Bog kaže. Možda se ne osećam tako, ili ne ponašam u skladu sa svime i ostali se sa tim ne slažu, no ja sam ono što stvarno jesam.“

Serija propovedi "Ka Hristu", Poslanica Kološanima 1 poglavlje

Serija propoved "Ka Hristu" je zasnovana na poslanici Apostola Pavla Kološanima. Propovedana je u Protestantskoj Hrišćanskoj zajednici, Novi Sad, u periodu - jesen 2010 - proleće 2011. Propovednik je Beređi Dušan Bera ali su i propovedali i drugi propovednici iz PHZ-a (Kuranji Daniel, Mirko Bakočević, Trninić Dejan).

Serija je nazvana "Ka Hristu" kao odgovor na situaciju u našoj crkvi (a i Ev. crkvi u Srbiji), a to je da se crkva udaljla od svojih evanđeoskih korena - koje su krst Hristov zamenila psihilogijom, mareketingom, teologiziranjem... Ne lošim stvarima, naprotiv nešto od toga jeste jako dobro, ali kod mnogih je zamenjena slika Hrista sa slikom nečeg drugog. 


Apostol Pavle je rekao „nisam među vama želeo da znam ništa drugo osim Hrista i to razapetog, Judejima sablazan...“, ne da nije znao, mogao, nego nije želeo da zna ništa više, je Hristos je sila na spasenje svakog koji veruje. Cilj vere je Isus Hristos i to razapet. Ka tom cilju ide poslanica Kološanima a i ova serija.


Avet kritikovanja!


Suočiti se sa kritikom na zdrav način
Anđeli su, u Božićnoj noći, pevali: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koji su po Njegovoj volji.“. Lujo Bakotić isti stih prevodi sledećim rečima: „...a na zemlji mir i dobra volja među ljudima“. Pitanje koje mi se nemeće jeste: Zašto baš takav blagoslov? Zašto je naglašen mir? I na koji mir anđeli misle? I da li je u pitanju samo mir sa Bogom?
Dok razmišljam o navedenim stihovima, u misli mi dolaze reči iz 133. Psalama: „Gle kako je lepo i krasno kad su braća zajedno, ... Tu je Gospod utvrdio blagoslov i život za navek!“. Bog je utvrdio svoj blagoslov u zajednici braće i sestara, u bliskim odnosima, u „dobroj volji među ljudima“.

Takođe mi dolazi u misli, da je Isus govoreći o molitvi, rekao: „Ako se dva od vas slože na zemlji da se za što mole, daće im Otac moj koji je na Nebesima“ (Matej 18:19.). Razgovarajući sa ljudima, često se susretnem sa pogrešnim stavom da ovaj stih govori o umnožavanju molitvene snage, kao da ja imam određeni potencijal, i druge osoba svoj potencijal, i udruženi smo mnogo jači. Hristos ne govori o tome. Razlog ispunjenja molitve i izlivanja blagoslova jeste sloga. Bog blagosilja slogu u molitvi i zato je zajednička molitva toliko snažna.
avet kritikovanja

I da se vratim u pesmu anđela. Naš Gospod se utelovio kako bi nam omogućio spasenje, postao je sluga da mi ne propadnemo, ali ne samo radi toga. U Filipljanima 2:4-11 u odi Hristovom delu i utelovljenju, stihovi nas pozivaju da zauzmemo isti stav u odnosima kao i Hristos: umesto da gledamo svoje interese, da gledamo i interese drugih oko nas, a posebno braće i sestara. Neko je rekao da obraćenje Bogu podrazumeva obraćenje i božijem, tj. obraćenje njegovoj deci. „Jer ko ne ljubi brata kojeg vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi.“ (I Jov. 4:20).
Ditrih Bonhofer, u knjizi „Zajednički život“ je napisao: „Zahvaljujemo Bogu za ono što nam je učinio. Zahvaljujemo Bogu što nam daje braću koja žive u njegovom pozivu, u njegovom oproštenju i u njegovom obećanju. Ne bunimo se zbog onog što nam Bog ne daje, već zahvaljujemo Bogu za ono što nam daje svaki dan. Zar nije dovoljno to što nam je dano: braća, koja u grehu i nevolji trebaju ići s nama i s nama živjeti u blagoslovu njegove milosti. Postoji li dan, pa bio on i u onim teškim i nevoljnim vremenima kroz koje prolazi hršćansko bratstvo, u kome je Božji dar manji od ovog neshvatljivo velikog? Ne moramo li zahvaljivati i za to što i brat i ja stojimo u istoj Božjoj praštajućoj ljubavi u Isusu Kristu, kada grijeh i nerazumijevanje opterećuju zajednički život?“. Božija porodica je jedan od najvrednijih poklona koje smo dobili uz spasenje i proslavimo zajednicu u toku Božića.
U isto vreme dok ovo pišem i razmišljam o zajednici, suočio sam se sa kritikom (kako osnovanom tako i neosnovanom) i to je za mene bilo bolno iskustvo. Ma koliko da smo svesni da je kritika neminovna, uvek nas iznenadi kada dođe u naš život. Kritiku često doživljavamo kao napad na našu ličnost i zbog nje smo spremni da pokvarimo odnose, da budemo nezadovoljni, suprotni od onoga što Bog želi za naš život, suprotno od poziva u I Jovanovoj 4:20 koji sam citirao.
Cilj pisanja ovog članka jeste da u Božićno vreme, proslavim odnose u koje nas je Bog pozvao, a najznačajniji način proslavljanja koji mi pada na pamet jeste naučiti kako ih popraviti i kako se suočiti sa kritikom kada ona dođe u naš život.
Saveti koje navodim su iz materijala po imenu „Ekvip“, koji sam, hvala Bogu, po Njegovoj promisli, tih dana sam morao da čitam, ni ne znajući da ću u njemu pronaći savete koji su mi pomogli i za koje se nadam da će pomoći i vama.
Kada se nađeš u situaciji kada si kritikovan/a seti se sledećih saveta.
·   Pravi razliku između konstruktivnog i destruktivnog kriticizma.
Kritika, ma koliko da je bolna, nije uvek napad na nas, kao ličnost. Često ljudi koji nam govore stvari koje nam se ne dopadaju, jesu dobronamerni i žele da nam pomognu. Takođe, ti ljudi su često glasnici Božiji, poslati da nas opomenu pre nego napravimo neku štetu u našem životu.
Sa druge strane kritičari mogu biti i zlonamerni, ljudi koji govore kako bi nas povredili. Pre nego što reagujemo ispitajmo šta stoji iza kritike. Ako je pozitivna, prihvatimo je i zahvalimo. Ako je u pitanju zlonamerna, ispitajmo da li u njoj ima istine, i ostatak bacimo u smeće.
·   Shvataj Boga ozbiljno, ali sebe ne doživljavaj preozbiljno.
Ponos je velika prepreka u odnosima, sprečava nas da vidimo istinu. Čini da  mislimo da smo nepogrešivi. Kritika je lek za ponos, ruši naše lažne tvrđave. Samo Bog je nepogrešiv. Zato naučimo da se smejemo našim greškama, nije svet propao ako smo pogrešili.
·   Gledaj iza kritike i vidi kritičara. Šta stoji iza njihovog kriticizma?
Često nas ljudi prozivaju iz sasvim drugih razloga od onih koji govore. Napadaju nas, a problem je njihov otac, majka, učiteljica... na koje ih mi podsećamo. Kada razumemo motive ljudi, lakše nam je da se nosimo sa njihovim rečima.
·   Shvati da su i dobri ljudi meta kritike.
Ne možeš izbeći kritike. Čak je i Isus bio kritikovan. Neslaganja među ljudima su prirodna, neminovna. Nastaju iz naše različitosti. Imamo različite navike, vaspitanje, obrazovanje, karaktere. Iz naše različitosti dolaze sukobi ali i najveće pobede, kada naučimo da radimo zajedno.
·   Drži se psihički i duhovno u formi. Ostani jak za takve napade.
Hrišćanin mora da bude uvek spreman. Ako nismo spremni, blizu Boga, srušiće nas svaki vetar kritike. Biti blizu Gospoda je osnova snage. Gradimo život na tome kako nas Bog vidi, a ne ljudi.
·   Nemoj samo da vidiš kritičara, već sve prisutne. Nemoj da te jedna osoba sruši dole.
Nekada smo u opasnost da od drveta ne vidimo šumu, jer nam jedno stablo zakloni ceo vidik. U kritici, vidimo samo kritičara, čak iako je zlonameran, ali ne vidimo sve one koji se sa time ne slažu. Istražimo šta drugi misle po tom pitanju.
·   Čekaj pravo vreme da demonstriraš ispravne stvari. Dopusti Bogu da donese svetlo.
Ne žuri da se braniš. Samo ćeš povrediti sebe i druge. Sačekaj da dođe prava, od Boga dana situacija, tada reaguj.
·   Koncentriši se na svoju misiju. Menjaj greške, ne misiju.
Ne dopusti da te kritika pokoleba u tvom pozivu. Priznaj grešku, promeni je, ali nastavi da služiš tamo gde te je Bog pozvao da budeš.
         Primenom ovih metoda suočićemo se sa kritikom mnogo spremniji, a kroz naše odnose ćemo proslaviti i Boga čije utelovljenje proslavljamo ovih dana. 


Ako vam se dopalo šta ste pročitali, nudim vam nekoliko opcija:
1. Prijavite se na ovaj blog. Polje za prijavu se nalazi sa desne strane blog, ispod spiska imena ljudi koji su se prijavili do sada. Ako čitate ovaj blog preko mobilnog uređaja, morate prvo da pređete na web verziju (obično se nalazi dugme za prelazak na kraju teksta). 
2. Pišite mi na p.hriscanska.zajednica@gmail.com i tražite da vas upišem u mejling listu... Na taj način dobijaćete obeveštenja o novim tekstovima ili video preko mejla. 
3. Prijavite se na naše ostale platforme - youtube kanal, facebook... Likovi vam se nalaze takođe sa desne strane teksta.

Kako vežbati svoju pobožnost? - 3 osnovna koraka



Apostol Pavle kroz svoje pismo Timoteju (I Timoteju 4:7b) upućuje svima nama izazov: „Vežbaj se u pobožnosti“. Na pitanje šta to znači, najčešći odgovor koji sam dobio jeste da je vežbanje pobožnosti praktikovanje „dnevne pobožnosti“ ili kako to nazivamo „tihog časa“ – vreme koje svaki dan odvajamo kako bi smo čitali Sveto pismo i molili se. Takav odgovor ima određenu vrednost, „tihi čas“ jeste značajan deo našeg evanđeoskog nasleđa i element izgradnje odnosa sa Bogom, međutim, vežbati pobožnost je mnogo više.

Bugarski zatvori ili o sili koja menja živote!



Otvoreni zatvor "Loveč" kod Velikog Trnova
U toku prošle nedelje (16-19.11.2011) pružila mi se posebna prilika da kao nacionalni koordinator za Alfa kurs posetim zatvore u Bugarskoj. Posetili smo četiri zatvora različitih nivoa sigurnosti (od zatvora maksimalne bezbednosti do otvorenih zatvora (koji jedva da i liče na zatvor)) – Velika Trnova, Plovdiv, Centralni zatvor u Sofiji i zatvor u Samuranovu. Posete su bile organizovane od strane Alfa Bugarska i Ministarstva pravde Bugarske. Ja sam bio samo deo delegaciju u kojoj su bili i predstavnici Rumunije, Švajcarske i Alpha International iz Londona. Cilj posete je bio da se upoznamo sa time kako funkcioniše Alfa kurs u Bugarskim zatvorima.
Šta je Alfa kurs? Alfa kurs jeste biblijski zasnovan kurs koji obrađuje osnovne teme hrišćanske vere. Razvijen je u Londonu, u crkvi Holy Triniti Bromton. Na kursu se obrađuju teme: Zašto je Isus Hristos umro, ko je on, kako da se molimo, da čitamo Sveto pismo, da li Bog isceljuje danas i slične teme… na dinamičan i interesantan način. Alfa kurs se koristi u preko sto zemalja u svetu, i koriste ga sve hrišćanske crkve (i Pravoslavni i Rimokatolički i Protestantski vernici).
Ispred zatvora (deo delegacije)
Šta očekivati od posete zatvorima? Iskreno, nisam imao ideje, prijalo mi je malo avanture, a i radoznalost je bila tu. Pretpostavljam da mi je zato doživljaj i bio snažan. U prvom zatvoru, u Velikom Trnovu, dočekala nas je upravnica zatvora, socijalni radnici i pastor Evanđeoske crkve koja radi Alfa kurs u zatvoru. Svako od njih je imao nešto da kaže, i dok su oni govorili moje oduševljenje je raslo. Od pastora sam znao šta da očekujem i bio sam zahvalan zbog njegove vernosti i delovanja u zatvoru, ali prava stvar je bila priča upravnice i socijalnog radnika.
Pri ulasku u zatvor
Dok sam ih gledao kao da sam se vratio u doba komunizma. Stari kadar, ateisti, materijalisti. U početku su pustili hrišćane u zatvor zato što su morali da ih puste zbog zakona. Naučili su oni da hrišćani budu u zatvorima ali kao kažnjenici u vreme verskih progona od strane komunista, ali ne i da ih dožive kao saradnike. No morali su da otvore vrata i doživeli iznenađenje. Govorili su nam o promeni u životu zatvorenika pod uticajem evanđelja, o zatvorenicima koji se više ne vraćaju nazad, o promeni atmosfere u zatvorima, o smanjenju agresivnog ponašanja… o prepunim bogosluženjima na sastancima crkava u zatvorima. Ljudi koji ne veruju u silu evanđelja su svedočili o istoj.
Ekipa: Srbi, Švajcarac, Bugari, Rumuni
Interesantna je bila i anegdota koju nam je ispričao pastor. Zatvor u kome radi Alfu je zatvor u koji su smešteni sitni prestupnici i zatvorenici koji su na kraju odsluženja kazne. Tipično je da su svi „nepravedno optuženi“, barem oni tako kažu. Na sredini kursa desi se neverovatna promena: „stvarno sam i zaslužio da budem ovde“.
Sledeći zatvor je bio zatvor maksimalne sigurnosti u Plovdivu. Ulazimo u Pravoslavnu kapelu a sve grmi od slavljenja Boga, zatvorenici pevaju o Osloboditelju. Slušamo njihove životne priče, kako je Bog iskoristio Alfa kurs da ih dovede do slobode, do Isusa Hrista. Upravnik zatvora svedoči: „Pre par godina ja bih rekao da je nemoguće da ljudi koji se nalaze u ovom zatvoru pevaju o Bogu i veruju u Boga“ i opet priča o promeni u životima zatvorenika.
 I tako od zatvora do zatvora, ista priča o Božijoj slavi. Priča o Bogu koji i na mestu najvećeg očaja donosi večnu nadu, i na mestu bez slobode donosi slobodu u ljudske živote. Nekada kažemo „čudni su putevi Gospodnji“ ali mislim da je adekvatnije „čudni su putevi ljudi“ da moraju da dotaknu dno kako bi se okrenuli Bogu. Hvala Bogu da je milostiv, da nas i u takvim momentima prihvati i spasi i od zatvora učini mesto nade i spasenja. 
Ali ono što mi je bilo najznačajnije jeste potvrda hrišćanstva od strane onih koji ne slede Hristov put, upravnika, radnika, čuvara... Videli su promenjene živote! Davno je još rečeno da su hrišćanski životi najjača reklama (ili anti reklama) za Hrista. Još je Tertulijan svedočio da je „krv mučenika seme crkve“, jer su pagani gledajući veru mučenika i sami poverovali.
Sa druge strane postavljalo mi se i pitanje, pa kako ti „upravnici“ i sami ne prihvate poruku Spasenja? Šta ih sprečava, pa zar ne vide očite primere promene? Ljudi koji su bili "nepromenljivi", sada su slobodni. Pada mi samo jedna reč na um – „oholost“. Mislim da njihove misli idu sledećim putem - „Ovi zatvorenici su otpad, njima jedino „ovo“ može pomoći, a ja nisam loš, ja sam dobar, meni to ne treba.“, često sam susretao takve stavove. Moj odgovor je – ako nešto može promeniti narkomana, kriminalca koga ništa drugo nije moglo promeniti (ni psihoterapija, ni socijalni radnici, ni kazna…) a promenila ga je poruka Isusa Hrista, pa zar to ne ukazuje na veličinu Hristove istine? Zar je moguće da nešto što nije istina tako silno deluje, da promeni onoga koga niko drugi i ništa drugo nije moglo promeniti? Ako evanđelje deluje na kriminalce, pa zar neće pre doneti nadu, radost onima koji nisu toliko duboko pali?
Razgovarajući sa ljudima o promenjenim životima bivših narkomana često čujem komentar da je njima bilo potrebno da nešto veruju, da nije suština u Spasenju Hristovom, nego samo u verovanju u nešto. Koliko nerazumevanje! Pa ni psihijatri i terapeuti im nisu mogli pomoći, ni jedno drugo verovanje osim u Hrista vaskrslog. Nije istina da samo vera pomaže, pomaže vera u Isusa Hrista. To sam puno puta svojim očima video.
Klaiv Luis (poznatiji po delu Narnija, inače plodonosan hrišćanski pisac) je dobro rekao: “Ako je hrišćanska vera lažna, ona nema nikakvog značaja. Ali, ako je istinita, neuporedivo je važna. Jedino što ne može da se kaže, jeste da ona ima umereni značaj.” A ako vera u Hrista može promeniti život kriminalca onda se ne može reći da nema nikakav značaj. Sila koja može promeniti smer nečijeg života, od zla okrenuti na dobro, ne može biti beznačajna. Kada bi samo ljudi otvorili svoje oči!!!

7 ključnih razloga zašto narkomani na uspevaju da uspešno završe rehabilitaciju u rehab centrima





Gde grešim?

Lista od sedam razloga zašto pojedinci neuspešno završe rehabilitaciju (misli se na rehabilitaciju u Rehabilitacionim centrima za zavisnike). Lista je preuzeta iz Kursa oporavka koji koristim u Centru "Duga" 

1. Nismo u potpunosti odradili neki od korak
Postoji iskušenje da se kroz proces prođe suviše brzo. Bog nije u žurbi, stoga usporite malo i pustite Njega da radi. Ovo je proces a ne trka! Korak 1 je osnovni korak i problem se najčešće nalazi upravo u tom koraku (Korak jedan u 12 koraka je: Priznajem da sam u problemu i da sam svoj život doveo u haos, i da mi je potrebna sila veća od moje da doživim pobedu.).

„Pošto živimo u Duhu, ostanimo da koračamo u Njemu“ Galatima 5:25

2. Nismo u potpunosti predali svoju volju i svoj život Bogu na staranje
Možda mi verujemo Bogu u velikim stvarima, ali još uvek smatramo da sami možemo da rešimo male. Bog traži sve i dok ne dobije sve to neće funkcionisati.

„Verujte Bogu iz sveg srca; ne pokušavajte da dokučite neke stvari sami. Slušajte Božiji glas u svemu što činite, i gde god da idete; On je taj koji će vas sačuvati na pravom putu.“ Izreke 3:5-6

3. Nismo u potpunosti prihvatili Isusovo oproštenje u našem životu.
On je možda oprostio drugima ali mi mislimo da su naši gresi jako veliki. „Znam da Isus njih voli i oprašta im, ali meni? Nisam siguran.“ Dok god se nalazimo na mestu gde ne možemo oprostiti sami sebi mi ćemo biti „zaglavljeni“. 
Ovo je jedna vrsta duhovnog ponosa i samosažaljenja koje nam govori: „ Božija ljubav i milost  nisu dovoljno veliki da bi se borili sa moji grehom“. Sa vedrije strane gledano to je nešto drugo što možemo staviti u naš dnevni inventar i izviniti se za to!

„...ako priznamo svoje grehe – očistimo svoju dušu od njega- On nas neće izneveriti; on će biti veran sebi. On će nam oprostiti naše grehe i očistiti nas od svih zlodela.“ I Jovanova 1:9

4. Nismo uspeli da oprostimo onima koji su nas povredili. 
Opraštanje može biti teško i to je nešto što jednostavno ne možemo u svojoj snazi. Ovo je duhovni čin i moramo da tražimo od Duha Svetoga da nas osposobi da pustimo boli i povrede iz prošlosti. Sve dok mi nismo sposobni da oprostimo mi ćemo u sebi nositi neprijateljstvo. Mi nećemo znati u potpusnosti šta znači biti slobodan.

 „Stoga budite čvrsti u veri. Patnje neće trajati večno. Nije daleko momenat u kome će nas velikodušni Bog koji ima predivne planove za nas u Hristu- večnih li i slavnih planova!- sastavti zajedno i postavi na svoje noge zauvek.“ 1. Petrova 5:10-11

5. Plašimo se promena
Obeležje našeg života još uvek može biti strah- strah od promašaja, strah od odbacivanja, strah od toga da ćemo opet biti povređeni, strah od nepoznatog.

„Ne paniči. Ja sam sa tobom. Nema razloga za strah jer ja sam tvoj Bog. Daću ti snagu. Pomoćiću ti. Stalno ću te držati, čvrsto u svojoj ruci.“ Isaija 41:10

„Stoga nas Bog stalno uverava ‘Nikada te neću izneveriti, otići od tebe i ostaviti te’ i zato ponosno možemo reći ‘Bog je tu, spreman da nam pomogne; ne bojim se bez obzira na sve. Ko ili šta može protiv mene?’“ Jevrejima 13:6

6. Moramo biti voljni da preuzmemo odgovornost za prošla dela.
Moramo preuzeti odgovornost za prošle uništene odnose. Mi ne smemo racionalizovati li pravdati naše akcije. Možda su postojali dobri razlozi, i druga osoba možda takođe nije bila u pravu, ali to sada nema veze.  Mi moramo preuzeti odgovornost za naš deo. Oni su odgovorni za njihov deo.

„Istraži moj život, o Gospode, pronađi sve što je o meni; Preispitaj me i iskušaj me, da bi dobio jasnu sliku o meni; Pogledaj da li sam išta loše učinio- a onda me povedi na put ka večnom životu“
Psalam 139: 23

7. Nismo organizovali efektivan tim podrške oko nas
Da li se redovno sastaješ sa svojim menotrima ili nekim duhovnikom? Kada misliš da oni mogu pomoći? Da li redovno održavaš kontakt sa drugima iz svoje male grupe ili da li imaš svoju malu grupu?  Da li imaš njihove brojeve telefona ili njihove i-mejl adrese? Da li imaš nekoga da ti pomogne u krizi?
Da li si aktivni deo crkve? Da li si volontirao kao ispomoć na bilo koji način u crkvenim aktivnostima? Da li pomažeš drugima?
Ako je odgovor na bilo koje od ovih pitanja ne, to je možda mesto gde leži tvoj problem. Ako misliš da je to slučaj onda moraš uraditi sve što je u tvojoj moći da to ispraviš. Kao što, ponekad, na sastancima AA kažu, „Jedina stvar koju u svom oporavku radiš na svoju ruku je spavanje.“

"Postani mudar, hodajući sa mudrima; druži se sa budalama i gledaj kako se tvoj život raspada na parčiće“ Izreke 13:20

 „Potpuno je jasno da nas je Bog pozvao na život u slobodi. Samo se postarajte da vam ta sloboda ne bude izgovor da bi činili sve što vam je volja i uništite svoju slobodu. Radije svoju slobodu koristite da služite jedni druge u ljubavi; na taj način raste sloboda.“ Galatima 5:13

 „Stanite i posegnite ka onima koji su potlačeni. Podelite njihov teret, i na taj način upotpunite Hristov zakon. Ako mislite da ste suviše dobri za to, grdno se varate.“ Galatima 6:3
Beređi Dušan Bera

Ako vam je ovaj tekst od koristi, ili mislite da će nekom drugom biti od koristi, podelite ga na društvenim mrežama. Hvala.

Da li sam sebičan? Zašto je sebičnost loša? Kako se promeniti?


Poslednjih meseci slušamo i gledamo katastrofalne vesti. Kriza i štrajkovi u Grčkoj, okupacija Volstrita, pravedno/nepravedni rat u Libiji, kriza evra, glad u Sudanu… Svet oko nas se ljulja i postavlja se pitanje ZAŠTO? Posle pada komunizma izgledalo je da svet ide ka stabilnosti, ka društvenom uređenju u kome će ljudi ostvariti svoje potencijale a rezultat je sve veća kriza i razočaranost.

         Niek Tramper, Generalni sekretar EEA je povodom ekonomske krize u Evropi izjavio: „Ova kriza nije slučajna nego je posledica moralne krize. Ljudska i socijalna vrednost pravde, slobode i solidarnosti su zamenjeni sa nepoverenjem, pohlepom i samo-postizanjem. Iza moralne krize mi vidimo duhovnu krizu koja je donela strah umesto ljubavi, egoizam umesto poštovanja prema Bogu i svome bližnjem.“ (Na generalnoj skupštini Evropske Evanđeoske Alijanse).

Izlet Royal Rangera na Frušku Goru (Bukovac-Stražilovo) - slike

Slike sa izleta Kraljevskih izviđača naše crkve na Frušku goru. Pešačili smo od Bukovca do Stražilova. Staza: Bukovac-Selište-uz Stražilovski potok-Brankov grob-Stražilovo (6-7km). Uživali u šumi, bojama jeseni... Probali razne plodove šume: divlje jabuke, kruške, drenjine, trnjine, šipak, pogančevu travu... Nadam se da će ova deca zavoleti prirodu. 

U gradskom autobusu za Bukovac. 

Avantura počinje, prolazimo kroz Bukovac prema Selištu. Samo da napomenem - "A., tako se ne nosi marama" :-)

Bukovac, mirno fruškogorsko mesto

Jesen i izviđači u akciji. U dolini je ostao Bukovac.

Selište i pogled na Novi Sad i Bačku. Pogled puca skoro do Bečeja.



Livade su predivne, kao stvorene za trčanje. Oko nas prepuno trnjina, šipka...


Ko će prvi da se popne na brdo. Čudno, ta ista deca su pet minuta ranije kukala zbog uspona. Sada su puna energije.

"Samo da popijem vodu i odo i ja u akciju. Čekajte me!"

Izviđači na Selištu


Stražilovo i pauza

Verujemo da se čika Branko ne ljuti jer nam spomenik služi kao stolice

Istražujemo jestivo bilje oko nas - drenjine, pogančeva trava... Šuma je prepuna raznih delikatesa i ukusa, samo ako znaš šta da tražiš

Posmatramo prirodu. Jedan orao nas je počastio svojim krstarenjem.


Uvek je dobra prilika da se nešto pojede.


Spomenik Branku Radičeviću iznad Stražilova

Stražilovo. Vidamo rane junačke. Naleteli smo na gnezdo stršljanova pa su pojedini imali blizak susret sa njima. Lekcija - kada kažemo da se ne ide prečicom, to znači da treba da poslušamo :-) Srećom nikome ništa nije bilo.

II deo - 20-ta godišnjica Protestantske Hrišćanske Zajednice - slike

Nastavak slika sa proslave 20-te godišnjice PHZ-a. 

Druženje za decu i roditelje, subota 10.9. 



Priča o Jošui, uvod u temu ove jeseni kada ćemo proučavati kao crkva knjigu Jošue (Isus Navin)


Nedeljna proslava godišnjice. Završna svečanost.

I deca su imala svoju proslavu. Klovan Danko ih je zabavljao. 



Danas nam je divan dan, našoj crkvi rođendan.


Kakav je to rođendan bez torte? Ili torti (20 njih)

Poslednje pripreme - uskoro dolaze da se počaste - njih par stotina.



20-ta godišnjica Protestantske Hrišćanske Zajednice - slike




Petak, 9.10. sastanak za članove crkve - sećali smo se Božijeg dela u našim životima.



Uvek dragi gost - Geri Koks. Čovek koji je odigrao ključnu ulogu u rastu naše zajednice. Prijatelj koji je bio tu i u nevolji.
U vreme embarga jedini koji je verno dolazio da nas poseti.

Vendi - 95. godine prepešačila je Irsku (1000 km) u putanjom u obliku krsta, skupljajući novac za izbeglice u Novom Sadu i
za našu crkvu.

Elizabet i Marvin - farmeri iz Irske. Sve što naša zajednica poseduje od nameštaja i opreme su obezbedili
ovo dvoje vernih ljudi.
Pišta - postao je vernik na samim početcima naše crkve.


Petak - grupna slika

Subota, 10.9. - Kraljevski izviđači i deca daju svoj doprinost proslavi 


smotra izviđača

Krštenje - krstilo je 18-toro. Od tog broja osmoro su bivši heroinski zavisnici.


Deca i odrasli uživaju u svedočanstvima krštenika

Večernji sastanak - naši Temerinci (PHZ Temerin)





Roštilj i druženje uz logorsku vatru

momci iz centra daju svoj doprinos

nastavak ubrzo sledi