Proleće je i počinje sezona prikupljanja lekovitog bilja. Svake godine sakupljam biljke za čajeve koje kao porodica pijemo, a u svojoj bašti sam tokom godina formirao malu botaničku zbirku biljaka koje sam presadio i negujem.
Moji prvi čajevi bili su jednostavni, uglavnom namenjeni respiratornim tegobama. Vremenom je to dobilo dublji smisao. Kada se moj otac razboleo i prolazio kroz hemioterapiju, voda mu se gadila. Jedino što je mogao da pije bio je čaj od koprive, koji mu je, uprkos agresivnoj terapiji, pomogao da održi nivo gvožđa u krvi.
Nakon toga sam se i ja razboleo. Već sam pisao o svom iskustvu sa karcinomom bubrega. Kao i svaki čovek u takvoj situaciji, tražio sam pomoć gde god sam mogao. Period čekanja na operaciju bio je dug, skoro četiri meseca. Tada sam čuo za travarku Milicu Kokerić iz Šehera, kod Zvornika. Supruga i ja smo seli u kola i otišli kod nje.
Baka Milica je živela skromno, prodajući čajeve po vrlo pristupačnim cenama, više iz želje da pomogne nego da zaradi. Ono što me je posebno privuklo nije bilo sujeverje, već njen pristup i želja da razume biljke i njihovo dejstvo. Proveli smo nekoliko sati razgovarajući. Vodila me je kroz svoju baštu, biljku po biljku, objašnjavajući njihova svojstva, uz povremene reči: „Hajde, uzmi ovo, da ti dam pelcer.“
![]() |
| Baka Milica i ja |
Verujem da su čajevi koje sam tada koristio pomogli da se bolest ne pogorša u tom periodu čekanja. Pored čajeva koje sam kupio, iz njenog dvorišta sam poneo i dvadesetak biljaka koje sam kasnije zasadio kod sebe.
Nakon toga sam počeo ozbiljnije da proučavam literaturu, skupljam biljke i razvijam sopstvene mešavine. Danas sakupljam različite biljke, za plućne čajeve, za imunitet i za kožne probleme, ali ova konkretna mešavina koju sada koristim namenjena je jačanju imuniteta i podršci radu bubrega.

