Hrišćanski vođa - Osoba sa uticajem - Kako razumeti ulogu vođa u crkvi? - Vera na delu, dan XXVI

Vera na delu, 26 dan redovnog pisanja i objavljivanja tekstova. Trenutno sam u seriji o vođstvu. Juče sam objavio članak pod naslovom: Šta je uloga hrišćanskog vođe? (vidi
link). To me je pokrenulo dalje u razmišljanju u vođstvu.

Šta znači, u biblijskom smislu, biti vođa? Koje su odgovornosti vođe? U ovom poglavlju ću objasniti biblijsku definiciju vođe (članak je deo mog seminarskog rada pod imenom Mentorske funkcije, objavljenog u Teološkom časopisu, napisan u toku mojih teoloških studija).

Šta znači biti vođa?
Vođstvo je, u svojoj suštini, uticaj. Klinton definiše vođu, u biblijskom kontekstu, kao „osobu koja sveukupnim Bogom-danim kapacitetom i Bogom-danom odgovornošću utiče na određenu grupu ljudi u pravcu ispunjenja Božije volje za tu grupu.“[1] Vođstvo je definisano uticajem, pošto vođa da bi bio vođa, mora da ima sledbenike na koje utiče. Tu izjavu potvrđuje i sledeća poslovica: “Onaj koji misli da vodi, a nema sledbenika, samo je izašao u šetnju.[2]

Ako je vaš život na bilo koji način povezan sa životima drugih ljudi, vi ste osoba sa uticajem.“[3].piše Džon Maksvel (John Maxwell). Svako ljudsko biće vrši uticaj na druga ljudska bića, ali to ne znači da su svi vođe. Vođa je samo ona osoba koja koristi svoj uticaj da bi vodila ljude ka određenom cilju.



Ovakvo definisanje uticaja i vođstva se razlikuje od uobičajenog, u kojem se uticaj povezuje sa formalnom pozicijom u određenoj organizaciji. Činjenica je da pozicija upravljanja pruža vođi određeni autoritet - silu položaja,[4] a time i određeni stepen uticaja - uticaj položaja. Problem je što ovakav uticaj može biti samo prividan. Sledbenici su, u određenim situacijama primorani da poslušaju naredbu vođe, i promene svoje ponašanje, no ako vođa svojim karakterom i sposobnostima ne utiče na njih, sledbenici neće promeniti svoje motive i stavove. U tom slučaju, po prestanku pritiska naredbe, prestaje i određeno ponašanje. Sama sila položaja ne može stvoriti životno-menjajući uticaj, i zato hrišćanske vođe ne mogu i ne smeju samo na sili položaja graditi svoj autoritet i uticaj.

Posmatrano sa biblijskog stanovišta o vođstvu i uticaju, pravi, životno menjajući uticaj na sledbenike zavisi od vođine Bogom-dane odgovornosti (odgovornog ponašanja) i vođinog Bogom-danog kapaciteta (sposobnosti).


Hrišćansko vođstvo je dug i dinamičan proces u kome, kroz različite životne situacije, vođa, svojim Bogom - danim sposobnostima i odgovornim ponašanjem, utiče na misli i dela specifične grupe ljudi (svojih sledbenika); a sve u pravcu ispunjenja Božije volje za tu grupu ljudi, na obostrano zadovoljstvo i korist i sledbenika i vođe.[5]


Bogom – dana odgovornost vođe
Hrišćanski vođa je odgovoran prema grupi koju vodi i odgovoran prema Bogu koji ga je postavio u poziciju vođstva. Osim ova dva elementa odgovornosti, iako se u do sada navedenim definicijama to ne spominje, podrazumeva se da je vođa odgovoran i prema ljudima koji su ga postavili na određeno mesto, i kojima je u hijerarhiji podređen. Kao poseban element odgovornosti smatram da je vođa odgovoran i prema sebi samome.

Vođa je odgovoran prema Bogu jer mu je sam Bog poverio određenu grupu ljudi da ih vodi, dao mu je zadatak i odredbe o tome kako da ih vodi. Zato vođa, u svome vođstvu, mora da pruži svoje najbolje. Reči iz Knjige proroka Jezekijela 34.2-10. su večna opomena svim vođama:
2. Teško pastirima Izrailjevim koji pasu sami sebe! Ne trebaše li stado da pasu pastiri. [...] 4 Slabe među njima ne krepiste i bolesne ne lečiste, ranjene ne zavijaste, odagnane ne dovodiste natrag, izgubljene ne tražiste, nego silom i žestinom gospodariste nad njima. 5 One ne rastaše, jer nemaše pastira, i raspršivši se postaše hrana zverima poljskim. [...] 9 Zato, pastiri čujte reč Gospodnju: 10 ovako govori Gospod, večni: Evo me na te pastire, tražiću ovce svoje iz ruku njihovih, i neću im više dati ovce moje da pasu, i neće više oni sami sebe pasti.[6]

Vođa je odgovoran i prema grupi, i ta odgovornost proizilazi iz vođinog Bogom-danog osećaja poziva[7] za konkretan zadatak vođenja određene grupe i njegove svojevoljne odluke da to čini. Vođa je odgovoran da pripadnike grupe vodi do ispunjenja Božije volje ili svrhe za tu grupu.

Posebna vođina odgovornost jeste vođina odgovornost prema samom sebi. Vođa je odgovoran za svoje duhovno stanje i ljubav prema Bogu. Bil Hajbels (Bill Hybels), u knjizi «Hrabro vođstvo», o toj dužnosti vođe govori sledeće:Kao element vođine odgovornosti prema grupi, posebno želim da navedem poziv vođama iz poslanice Efescima 4.11-12: „I on je dao jedne za apostole, a jedne kao proroke, jedne kao jevanđeliste, jedne kao pastire i učitelje, na usavršavanje svetih za delo službe, i za uzdizanje tela Hristovog.[8] Na osnovu ovih stihova, može se zaključiti da je jedan od ciljeva vođe, da u saradnji sa drugim vođama, izgradi poverene mu ljude, da sami vrše delo službe. Vođa treba da vodi sledbenike do određenog stepena zrelosti,[9] tako da su sposobni da se brinu za sebe a i za druge ljude. Endi Stenli (Andy Stanley) objašnjava ovo pravilo na sledeći način: „Poslovica, „ako želiš da se nešto uradi kako treba, uradi to sam“ je samo delimično tačna. Potroši se manje vremena, i lakše je nešto uraditi sam, nego naučiti drugog da to uradi. No vođstvo nije uvek vezano za to da se stvari urade „kako treba“.“[10]

Da li si u skorije vreme podsetio sebe čija je dužnost da dospe gorivo plamenu tvoje ljubavi? Da li je to posao crkve? Posao tvog supružnika? Posao tvoje male grupe? Ne. To je tvoj i moj posao, da se pobrinemo da naša ljubav prema Bogu i drugim ljudima raste. Niko to ne može uraditi umesto nas.[11]

Odgovornost vođe je da učini sve što je do njega kako bi završio dobro svoju životnu trku. Pod dobrim završetkom životne trke smatram sledeće: da vođa do kraja svog ovozemaljskog života ne učini takvu vrstu greha i ne dospe u takvu poziciju da naruši svoju službu i uništi svoj ugled (osnovu vođinog autoriteta). Sledeće oblasti[12] su prepoznate kao osnovni uzroci narušavanja vođinog ugleda i službe: 

  1. zloupotreba sile položaja,
  2. finansijske malverzacije,
  3. seksualni gresi (preljuba, pornografija...),
  4. ponos (neodgovarajući (različit od samopoštovanja) i samo-centričan ponos),
  5. porodični problemi (stalni sukobi i loši odnosi sa supružnikom i sa decom),
  6. plato rasta (prestati sa stalnim razvojem veština, znanja, odnosa sa Bogom...)

U knjizi „Povezati“, Klinton prikazuje komparativnu analizu 100 svetopisamskih vođa[13]. Poražavajući zaključak ove analize je da je većina vođa iz Svetog pisma doživela pad i narušila svoje vođstvo. Klinton je, takođe, u analizi izdvojio grupu vođa koji su ostali postojani do kraja svog zemaljskog života i na osnovu njihovog primera definisao sledeće karakteristike koje su bile zajedničke za tu grupu vođa:

  1. jasna perspektiva budućnosti im je održavala fokus
  2. gajili su intimno zajedništvo sa Hristom i doživeli su više puta obnovu unutrašnjeg čoveka,
  3. bili su disciplinovani u važnim oblastima života,
  4. održali su tokom celog života pozitivan stav stalnog učenja,
  5. izgradili su mrežu značajnih odnosa i razvili mentorski odnos sa nekoliko značajnih mentora u toku svog života.


Sve nabrojane karakteristike su vezane za lični život vođe, a ne za njegovo služenje. Razlog je, verujem, u tome što jedino ako je vođa odgovoran prema samom sebi, ako održi svoj žar, i završi trku do kraja, on će ispuniti svoju odgovornost prema grupi i svoju odgovornost prema Bogu. Iz tog razloga, vođina prioritetna odgovornost mora da bude njegov lični razvoj.

Bogom-dani kapacitet vođstva
Bogom - dani kapacitet predstavlja sveukupan potencijal vođe da izvrši određeni uticaj. Činioci Bogom - danog kapaciteta[14] su prirodne sposobnosti, darovi Duha Svetog, stečene veštine, iskustvo, autoritet (duhovni autoritet i autoritet funkcije) i ličnost (karakter, temperament, plodovi Duha, suverenost Duha).

Ilija Vidanović definiše prirodne sposobnosti, tj. talenat, kao „natprosečno razvijena specifična sposobnost koja omogućava brzo i lako sticanje neke veštine, kao i visoko postignuće uspeha na određenom polju“.[15] Talenat je urođen, dat od Boga prirodnim rođenjem i jedinstven za svaku osobu.

Stečene sposobnosti i veštine ljudsko biće usvaja i razvija u toku života. Mogu biti naučene u toku školovanja, treningom, ili ih osoba razvija u toku vremena, rešavanjem određenih zadataka i problema. „Darovi Duha su jedinstveni kapacitet da se kanališe sila Svetog Duha u službu.“[16] Darovi Duha Svetog su: 1) određene sposobnosti[17], 2) namenjene izvršavanju zadataka službe i napretku tela Hristovog, 3) koje osoba nije naučila, niti su one posledica talenta, 4) nego su toj osobi date Bogom-danim novim rođenjem.

Iskustvo vođe, koje je deo Bogom-danog kapaciteta vođe, može da bude životno ili radno iskustvo. Životno iskustvo je skup pojedinačnih, ličnih doživljaja, koje je vođa iskusio u svakodnevnim životnim okolnostima, koje je zapamtio, kao i lekcije koje je iz tih okolnosti naučio. Definicija radnog iskustva je slična, s tim što su doživljaji, sećanje i lekcije, vezani za službu vođe. Poseban element iskustva vođe je i njegovo znanje. 

Autoritet vođe je vođin priznati ugled ili dopušteni uticaj od strane drugih ljudi. Autoritet vođa stiče i na osnovu položaja,[18] i takav autoritet se naziva funkcionalni autoritet. Duhovni autoritet predstavlja priznanje vođinom integritetu, prepoznavanje vođinog bliskog odnosa sa Bogom i lične pobožnosti od strane vođinih sledbenika.

Vidanović, sa stanovišta sekularne psihologije, definiše ličnost kao „jedan od temeljnih pojmova psihologije koji se odnosi na neponovljiv, relativno čvrsto integrisan, stabilan i kompleksan psihički sklop osobina, koji određuje karakteristično i dosledno ponašanje individue.“[19] Elementi ličnosti koje prepoznajem u ovoj definiciji su temperament i karakter. Kod hrišćanskih vođa, kao posledica suverenosti Duha u vođinom životu razvijaju se i plodovi Duha, kao još jedan element vođine ličnosti.

Svi do sada navedeni činioci grade vođin potencijal uticaja. Uglavnom su u pitanju sposobnosti, veštine potrebne za vođenje i poučavanje ljudi. Autoritet i iskustvo predstavljaju vođino zaleđe, daju čvrstinu vođinoj poziciji jer stvaraju poverenje kod sledbenika i time se povećava vođin uticaj. Bez svakog od tih činilaca je nemoguće voditi.

Što se tiče ličnosti, a posebno kvaliteta karaktera, situacija je različita. Istorijski izvori crkve navode primere vođa velikog uticaja, a da je u isto vreme njihov karakter bio prepun mana. Takve vođe ili podlegnu mračnoj strani svog vođstva[20] ili opstaju u vođstvu manipulišući sledbenicima u cilju ostvarenja svojih ličnih ciljeva. Sve to govori da vođin uticaj može biti kako pozitivan tako i negativan. No za hrišćanskog vođu, smatram, nije bitno samo postići cilj, nego je i važan način kako je cilj postignut, kao i motivi koje je vođa imao. U tome se slažem sa  Stenlijem koji kaže: „...ti možeš voditi bez karaktera. No, karakter je ono što te kao vođu čini vrednim sleđenja.[21]  

Oblast Bogom - danog kapaciteta je oblast u koju vođa može, i treba, najviše da ulaže. Vođa je dužan da razvija svoje talente, duhovne darove, da stiče nove veštine i novo znanje. Time se i njegovo iskustvo i autoritet povećavaju. No, posebno veliki akcenat vođa mora da stavi na razvoj svog karaktera (ličnosti), pošto će ga lični integritet i Hristolikost učiniti vrednim sleđenja.



Zašto je ovaj tekst deo Vere na delu? Zato što vera utiče na svaku oblast našeg života, pa i na vođstvo. 

Ako vam se dopao moj današnji članak, podelite ga na društvenim mrežama. Hvala. 



[1] Popadić; 2006:5.
[2] Maksvel; 2003:43.
[3] Maksvel; 2005:15.
[4] Vidi Popadić; 2006:6.
[5] Popadić; 2006:5.
[6] Prevod Lujo Bakotić
[7] Popadić; 2006:6.
[8]  Isto
[9]  Rimljanima 12.3:„prema meri vere koju je Bog svakom dodelio“
[10] Stenli; 2003:23.
[11] Hajbels; 2002:195.
[12] Klinton; 1993: 6.
[13] Klinton; 1993:215.
[14] Vidi Popadić; 2006:6. Slika elementi hrišćanskog uticaja – sredstva uticaja.
[16] Klinton; 1988:91.
[17] Spisak darova Duha se nalazi u Svetom pismu  u I Korinćanima 12, Efescima 4; Rimljanima 12.
[18] Hrišćanske vođe takođe stiču autoritet na osnovu položaja. Primer je Jevrejima 13.17: «Slušajte svoje vođe i poštujte ih...» što jeste autoritet na osnovu položaja.
[20] Vidi Mekintoš&Rima
[21] Stenli; 2003:111.



PS. Da li pratite moje youtube emisije? Prijavite se na listu gledalaca na youtube.

1 коментар: