Kako nas Bog vodi? - Sedma lekcija Alfa kursa

Kako nas Bog vodi? je sedmo predavanje Alfa kursa, najrasprostranjenijeg kursa koji se bavi osnovama hrišćanstva. Prethodno predavanje, pod naslovom "Kako i zašto da se molim?" možete pročitati OVDE.

Svi moramo odlučivati u svezi nečega. Suočeni smo s odlukama glede odnosa, braka, djece, vremena, posla, kuće, novca, praznika, imanja, davanja i slično. Neke su odluke velike, a neke male. U mnogim je slučajeva vrlo važno donijeti prave odluke-kao primje­rice, bračni drug. U tom potrebujemo Božju pomoć.

Vodstvo promiče naše zajedništvo s Bogom. On je obećao vodi­ti one koji hode s njim. Rekao je: " Učit ću te, put ti kazati kojim ti je ići." (Ps 32:8). Isus je obećao voditi svoje sljedbenike: "On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van ...I ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas"(Iv 10:3-4). On žudi za nama i želi nam objaviti svoju volju (Kol 1:9, Ef 5:17). Njemu je stalo do svakoga pojedinca. On nas ljubi i želi s nama razgovarati o našem životu -o malim i velikim stvarima.

Bog ima plan za naš život (Ef 2:10). Ponekad su ljudi zabrinuti zbog toga, misle: "Ne želim baš da Bog upravlja mojim životom? Jesu li njegovi planovi dobri za mene?" Ne trebamo se bojati. Bog nas ljubi i želi najbolje za nas. Pavao nam kaže daje njegova volja za nas "stoje dobro, ugodno i savršeno" (Rim 12:2). Bog je svome narodu rekao po proroku Jeremiji: "Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu." (Jer 29:11)

Bog kaže: "Zar ne shavćaš da imam zaista dobar plan za tebe? Pripravio sam ti nešto predivno." Ovaj je vapaj došao iz Božjega srca jer je vidio u kakvom ka­osu ljudi žive i u kakav su se kaos uvalili jer nisu slijedili Božje putove. Svi ljudi žive kaotično. Često mi ljudi nakon obraćenja kažu: "Volio bih da sam se obratio mnogo ranije. Pogledaj me sada, pravi kaos."

Ako želimo saznati Božji plan za nas, onda ga moramo i pitati. Bog je upozorio ljude na uplitanje u Njegove planove bez dogovora s njim: "Teško sinovima odmetničkim! - riječ je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu...zaputiše se u Egipat, ne pitajući usta moja." (Iz 30:1-2) Isus je, naravno, savršeni uzor izvršavanja volje Božje. On je stalno "pun Duha Svetoga" (Lk 4:1) i činio je samo djela Očeva (Iv 5:19). Pogrješujemo zato što se ne savjetujemo s Bogom. Isplaniramo nešto razmišljajući: "Želio bih to i to učiniti, ali nisam siguran da će se to svidjeti Bogu. Neću ga stoga ni pitati za savjet!"

Bog nas vodi kad smo spremni vršiti Njegovu volju, a ne name­će ispravnost našega puta. Psalmistaje rekao: "On ponizne u pravdi vodi" (Ps 25:9) i "prisan je Jahve s onima koji ga se boje" (redak 14). Bog vodi one koji su Marijina stava: "Evo, službenice Gospod­nje, nekami bude po riječi tvo­joj !" (Lk. 1:38) U trenutku naše spremnosti za vršenje Njegove volje, On nam otkri­va planove s nama. Ponovno se vraćam na red-ke u Psalmu: "Prepusti Jahvi puteve svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi" (Ps 37:5). Naše je da prepustimo odluke Bogu i uzdamo se u Njega. Čineći tako, možemo očekivati da će On djelovati.

Pred kraj našeg studija, jedan moj prijatelj po imenu Nicky, mladić koji se obratio u isto vrijeme kada i ja, upoznao je jednu ne-kršćanku. Osjećao je da nije ispravno ženiti takvu djevojku. Ali, nije htio vršiti pritisak na nju. Tada je poslušao riječi psalmiste i sve predao u Božje ruke.Rekao je: "Gospodine, ako ova veza nije uredu, onda ju prekini, ako je ispravna, onda te molim neka se ona obrati do kraja drugoga tromjesečja." Nikome nije govorio o tom roku. Uzdao se u Boga i čekao na Njega. 

Zadnji je dan drugoga tromjesečja došao i on je te večeri s djevojkom otišao na neku zaba­vu. Nekako prije ponoći rekla mu je da se želi voziti. Ušavši u auto, dala mu je smjernice, onako bez veze: "Tri puta lijevo, tri puta des­no, pa tri milje ravno i onda stani." Prihvatio je igru i poslušao ju. Na kraju su završili na groblju na čijem je središtu stajao veliki križ usred mnoštva malih križeva. Bila je potresena i duboko potaknuta tim simbolom križa, ali i Bogom koji ju je vodio. Počela se gušiti u suzama. Nekoliko minuta kasnije, postala je kršćanka. Sada su sretni u braku mnogo godina i još uvijek se sjećaju kako ih je tada Bog vodio.

Ako smo spremni predati se Bogu da nas vodi, kako da znamo da nam Bog govori? Bog nas vodi na različite načine. Bog nam, između ostalih načina, govori i kroz dolje navedeni način; a nekada je to kombinacija različitih načina. Ako je to vrlo važna odluka, može govoriti kroz sve njih. Ponekad ih nazivamo Pet Z.

ZAPOVIJED IZ PISMA

Kao što smo vidjeli, Božja opća volja za sve ljude, na svakom mjestu, u svim okolnostima otkrivena je u Pismu. U njemu nam je rekao što misli o svemu. Iz Biblije saznajemo što je pogrješno i možemo znati da nas Bog neće voditi u tom smjeru. Oženje­ni/udane ponekad kažu: "za-Ijubio/la sam se u drugu oso­bu. Jako se volimo. Osjećam da Bog od mene želi ostaviti svoga/svoju suprugu/supruga i započeti nov život." Međutim, Bog je svoju volju već jasno objavio. Rekao je: "Ne učini preljuba" (Izl 20:14). Možemo biti potpuno sigurni da nas Božja volja ne vodi preljubu.

Ljudi ponekad osjećaju da trebaju štedejti novac i ne plaćati svoje račune i porez. Bog je pak jasno rekao da trebamo plaćati svoje račune i porez (Rim 13:7). U svim je ovim područjima Bog objavio svoju opću volju. U njima ne moramo tražiti Njegovo vod­stvo; jer je već objavio što očekuje. Ako smo nesigurni po nekim pitanjima, možemo upitati nekoga iz crkve tko zna tumačiti Sveto pismo. Kad dobijemo željeni odgovor, ne moramo dalje istraživati.

Premda je Božja opća volja otkrivena u Pismu ne možemo uvijek saznati Njegovu određenu volju za nas u njoj. Božja opća volja je da se ljudi vjenčavaju. Premda je osamljenost uzvišeni poziv, ono je izuzetak, a ne pravilo (l Kor 7:2). Znamo da sukršćani slobodni ženiti se i udavati samo za kršćane (2 Kor 6:14). Međutim, Biblija nam ne govori za koga ćemo se vjenčati. U poglavlju o Bibliji, vid­jeli smo da Bog još uvijek go­vori kroz Sveto pismo. Može nam govoriti za vrijeme či­tanja. Psalmista kaže: "Tvoja su pravila moji savjetnici" (Ps 119:24). Time ne želimo reći kako za Božju volju saznajemo iz nasumce izabranog teksta u Bibliji, nego svakodnevnim čitanjem i metodološkim proučava­njem Biblije otkrivamo njenu izvrsnost u konkretnim situacijama u kojima se nalazimo.

Ponekad nam se čini da određeni redak iz Pisma jednostavno iskače i da nam Bog govori kroz njega. Takvo je bilo moje iskutvo kada sam osjetio da me Bog poziva na drugi posao. Svaki puta kad bih čitao Bibliju i osjećao da mi Bog govori, zapisao bih to. Tako sam zabilježio petnaestak različitih situacija za koje sam vjerovao dami Bog govori kroz Pismo i želi od mene da napustim svoj posao odvjetnika i odem na studij teologije za svećenika.

ZAPOVIJED DUHA SVETOGA

Vodstvo je vrlo osobno. Našim obraćenjem Duh Sveti dolazi i nastanjuje se u nama. Tada počinje komunicirati s nama. Moramo naučiti slušati njegov glas. Isus je rekao da njegove ovce (njegovi sljedbenici) čuju i prepoznaju njegov glas (Iv 10:4-5). Prijateljev glas odmah prepoznajemo preko telefona, ali s osobom koju ne poznajemo dulje ćemo uspostavljati kontakt. Što više upoznajemo Isusa, lakše ćemo prepoznati njegov glas.

U Bibliji čitamo da su Pavao i njegovi pratioci najmeravali ući u Bitiniju "... ali im ne dopusti Isusov Duh" (Dj 16:7). Otiđoše onda drugim putem. Ne znamo točno kako im je Duh govorio, ali znamo da im je govorio na neki od nebrojenih načina.

Evo tri primjera Božje objave po Duhu.

Cesto nam Bog govori kroz molitve

Molitva je dvosmjerni razgovor. Pretpostavimo da idem dokto­ru i kažemu mu: "Doktore imam mnogo problema: raste mi nešto ispod noktiju, imam hemeroide, svrbe me oči, kišem, jako me bole leda i uganuo sam zglob na ruci." Tada doktor uzme proučavati sve moje bolesti, ali ja mu kažem: "Ajme, što vrijeme leti. Pa, moram ići. Hvala vam što ste me saslušali." Možda bi mi doktor rekao: "Sačekajte malo i poslušajte me." Ako u našim molitvama samo mi govorimo, a ne dajemo priliku Bogu, onda griješimo. U Bibliji čitamo kako je Bog govorio svom narodu. Primjerice, dok su kršća­ni postili i molili, Duh Sveti im reče: "odvojite mi već Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio. Tada, pošto su postili i molili, položiše ruke na njih te ih pustiše" (Dj 13:2-3).

Ponovno velim, ne znamo točno kako nam Duh Sveti govori. Možda nam u vrijeme molitve ubacuje razne misli u um. To je naju­običajeniji način Božjega govora. Ponekad to kršćani nazivaju "dojmovima " ili kao "osjećam nekakve žmarce." Duh Sveti može djelovati i na takav način.

Svakako, takve osjećaje i misli trebamo ispitati (l Iv 4:1). Slaže li se to s Biblijom? Proniče li to ljubav? U suprotnom to ne može biti od Boga koji je ljubav (l Iv 4:16). Osnažuje li to, ohrabruje li i tješi li (l Kor 4:3)? Imamo li Božji mir nakon toga (Kol 3:15)?

Bog nam ponekad govori dajući nam snažnu želju da nešto učinimo

"Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelova­nje damu se možete svidjeti" (Fil 2:13). Ako podredimo svoju vo­lju Božjoj volji On će djelovati kroz nas i mijenjati naše želje.I opet bih mogao navesti svoje osobno iskustvo. Prije moga obraćenja ni u snu ne bih htio biti zaređen za svećenika. A ipak, upoznavši Kri­sta bio sam spreman to učiniti kad god On to želi jer je promijenio moje želje. Danas ne mogu ni zamisliti veći privilegij ili ispunjeniji posao za mene od onog koji sada obavljam.

Ponekad ljudi razmišljaju o nečem što uopće ne bi htjeli raditi i onda pretpostavljaju da Bog isto to želi od njih. Ne vjerujem da je Bog takav. Zato, ne bojte se reći: "Kad postanem kršćanin, Bog će me učiniti misionarom." Ako je to ono što On želi od tebe, i ako mu se podrediš, On će ti dati snažnu želju za time.

Bog nas ponekad vodi na neuobičajen način

Biblija je puna primjera Božjega dramatičnoga vodstva. Govo­rio je Samuelu u njegovoj dječačkoj dobi tako da gaje mogao čuti svojim ušima (l Sam 3:4-14). Po anđelima je govorio Abrahamu (Post 18), Josipu (Mt 2:19) i Petru (Dj 12:7). Često je govorio po prorocima jednako u Starom i Novom zavjetu (Agab, primjerice, Dj 11:27-28, 21:10-11). Bog nas vodi ukazanjima (u današnje vrijeme opisane kao "slike"). Primjerice, Bog je jedne noći govorio Pavlu kroz ukazanje. Pavao je vidio jednoga Makedonca koji je stao pred njega i preklinjao ga: "Dođi k nama u Makedoniju i pomozi nam." Ne iznenađuje daje Pavao sa svojim pratiocima to doživio kao Božju objavu i krenuo tamo propovijedati evanđelje (Dj 16:9-10).

Također pronalazimo primjere Božjega vodstva kroz snove (Mt l :20,2:12-13,22). Molio sam jednom prilikom zajedan bračni par, naše drage prijatelje. Njen je suprug nedavno postao kršćanin. Nje­gova je žena bila vrlo školovana i snažno se protivila muževljevu iskustvu. Bila je čak i malo neprijateljski nastrojena prema nama. Jedne sam noći usnio daje imala sasvim drukčije lice, puno radosti Gospodnje. To nas je ohrabrilo da se nastavimo moliti za njih i zbližavati se s njima. Nekoliko mjeseci kasnije, postala je kršćan-kom. Sjećam se kako sam gledao njen izraz lica koji je bio isti kao onaj u mom snu.

Sve su to Božji načini djelovanja kako u prošlosti, tako i danas.

ZDRAV RAZUM

Obraćenjem ne prestajemo zdravo razmišljati. Psalmista upo­zorava: "Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im kro­tiš vodicama i uzdom, inače im se ne primici!" (Ps 32:9) Novozavjetni pisci su nas uvijek poticali na razmišljanje, a ne na intelektualnu lijenost (2 Tim 2:7).

Ako odbacimo zdrav razum onda se dovodimo u nezavidne situacije. U svojoj knjizi "Knowing God", J. I. Parker navodi prim­jer žene koja je svakoga jutra bila zabrinuta za svoj život "pitajući Boga treba li ustati iz kreveta ili ne" i ne bi se pomakla dok nije čula "glas" koji joj kaže da se obuče.

"Dok bi se oblačila, prije svakoga odjevnoga predmeta, upitala bi Gos­podina treba li to obući i često bi joj On rekao da obuje samo desnu cipelu; ponekad bi navukla samo najlonke bez cipela, a ponekad same cipele bez čarapa; i tako razne kombinacije odijevanja i obuvanja."

Pravo je reći da nam Božja obećanja nisu dana da bismo izbjegli ispravno razmišljanje. Naprotiv, John Wesley, otac metodizma je rekao da gaje Bog obično vodio objašnjavajući mu zastoje djelo­vao na određeni način. Ovo je važno za svako područje života -posebno za brak i posao.

Zdrav razum je jedan čimbenik koji svakako moramo uvažiti u odabiru životnoga partnera. Zdrav razum možemo sagledati barem u tri područja.

Duhovna skladnost. Kršćanin se treba ženiti samo za kršćanku i obrnuto. Pavao nas upozorava na opasnost ženidbe za nekršćanina (2 Kor 6:14). U stvarnom životu, nekršćanska strana najčešće uz­rokuje napetosti. Kršćanin se osjeća prepolovljen između želje za služenjem svoga bračnoga druga i želje za služenjem Bogu. Među­tim, duhovna skladnost podrazumijeva mnogo više od toga da su obje strane kršćani. To znači da obje strane poštuju duhovnost ono­ga drugoga, umjesto da jednostavno kažu: "Barem su oboje kršća­ni."

Skladnost naravi. Naš bračni drug bi nam također trebao biti dobar prijatelj i osoba s kojom možemo imati mnogo zajedničkoga. Jedna od mnogih prednosti u suzdržavanju od seksa prije braka je mnogo lakše pristupanje tomu i otkrivanje osobne skladnosti. Če­sto se dogodi da seks prevagne u ranijoj fazi zajedništva. Ako teme­lji nisu ispravno postavljeni na prijateljstvu, poslije seksualnoga zasićenja, veza stoji na vrlo klimavoj podlozi.

Tjelesna skladnost. Pod tjelesnom skladnošću mislim na među­sobnu privlačnost. Duhovna i emotivna skladnost nije dovoljna; i kemija mora učiniti svoje. Svjetovni ju ljudi stavljaju na prvo mje­sto, no ona dolazi na zadnje mjesto prioriteta. Puteni ljudi često ka­žu kako je potrebno imati seks prije braka da bi se ustanovila stano­vita seksulana usklađenost. To je pogrješno. U biološkom smislu svaki nesklad iskušan spolnim činom je tako rijedak da ga treba odbaciti.

Opet, zdrav razum je neophodan n traženju Božjega vodstva glede posla i karijere. Opće je pravilo zadržati posao koji radimo dok nas Bog ne pozove na nešto drugo (l Kor 7:17-24). Istraživanje Božje volje za buduću je karijeru zdravo razmišljanje na duge staze. Mudro je promotriti svoje puteve na 10,15,20 godina i pitati se: "Što mi donosi sadašnji posao? Želim li ga raditi još mnogo go­dina? Ili, je li moja dugoročna vizija posve drukčija? Što trebam učiniti i kamo krenuti da stignem tome cilju?"

ZBOR SVETIH 

Knjiga Izreka puna je uputa za traženje mudrosti. Pisac knjige ističe: "mudar čovjek sluša savjete" (Izr 12:15). On upozorava da "Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja," a s druge strane, "ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika" (Izr 15:22). Stoga on ponavlja:"Naumi se provode savjetom" (Izr 20:18).

U traženju savjeta važno je imati na umu da su naše konačne odluke naša i Božja stvar. One su naša odgovornost. Ne možemo tu odgovornost prebaciti na drugoga ili kriviti druge ako je nešto pošlo po krivu. Zbor svetih je dio vodstva - ali to nije jedina strana. Ponekad je dobro ići svojim putem ne slušajući druge.

Ako se moramo odlučiti u svezi nečega, kome ćemo se obratiti? Pisac Knjige Izreka je rekao: "Gospodnji strah početak je mud­rosti" (Izr 9:10). On ovdje pretpostavlja traženje savjeta od onih koji se "boje Gospodina". Najbolji savjetnici su pobožni kršćani koji posjeduju respektabilnu mudrost i iskustvo (Mudro je potražiti i savjet od roditelja koje poštujemo, čak iako su prošli dob podlož­nosti njihovu autoritetu. Ako i nisu kršćani, oni nas dobro poznaju i ispravno prosuđuju našu sitaciju).

U svom kršćanskom življenju pomogli su mi zreli kršćani koje sam poštovao i uvijek pitao zarazne savjete. Bili šuto različiti ljudi u različito vrijeme. Zahvalan sam Bogu za njihovu mudrost i po­moć u mnogim područj ima. Cesto se dogodilo da me Bog prosvjet-lio kroz razgovore s njima.

U većim sam se odlukama savjetovao s više ljudi. Glede zaređe-nja, pitao sam svoje roditelje, dva bliska prijatelja, župnika crkve i one koji su bili službeno uvršteni u taj izbor.

Ljudi koje smo izabrali za traženje savjeta ne bi smijeli biti oni koje smatramo da će podržati naše planove. Ponekad se netko sav­jetuje s mnogima nadajući se da će naići na nekoga tko će ih podr­žati. Savjet od takvih ljudi malo vrijedi i osoba koja je tu osobu pitala za savjet može samo reći: "Pitao sam tu osobu za savjet i ona se složila s tim i tim."

Trebamo se savjetovati s ljudima koji imaju duhovni autoritet ili povezanost s nama, bez obaziranja na njihovu konačnu odluku. U vrijeme kada su moji prijatelji Nicky i Sila Lee, koji sada služe u crkvi u središtu Londona, postali kršćani, pitali su se trebaju li nastaviti svoju vezu, jer premda su se mnogo voljeli, bili su vrlo mladi i nezreli za brak.

Nicky je razgovarao s vrlo mudrim kršćaninom kojega je vrlo poštovao. Znao je da taj čovjek ima zdrava gledišta glede ljubavnih veza i osjećao je da Nicky treba prekinuti vezu za vrijeme studi­ranja. No, ipak je išao k njemu po savjet.

Čovjek gaje upitao: "Nicky, jesi li predao Gospodinu svoju ve­zu sa Silom?" Malo je oklijevao s odgovorom, ali je ipak iskreno rekao:"Mislim da jesam, ali ponekad nisam siguran", na što mu je čovjek odgovorio:" Vidim daju voliš. Mislim da bi trebao nastaviti vezu s njom." Budući da je ovaj savjet došao iz čudnovatoga izbora, nosi određenu težinu. Savjet je bio dobar i to su dokazali brojnim godinama sretnoga braka.

ZNACI KROZ OKOLNOSTI

Bog neograničeno upravlja svime; kako to pisac Knjige Izreka navodi: "Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove" (Izr 16:9). Ponekad Bog otvori vrata (l Kor 16:9), a pone­kad ih zatvori (Dj 16:7).

U dva je navrata Bog zatvorio vrata za stvari koje sam žarko želio i za koje sam vjerovao da su od Boga. Pokušao sam svojim snagama otvoriti ta vrata; molio sam, borio se i hrvao i u oba slučaja ostao ogorčen i razočaran na kraju. Ali sada, poslije mnogo godina, razumijem zašto mije Bog zatvorio vrata. U stvari, zahvalan sam mu što je to učinio. Bilo kako bilo, dok god živimo mislim da neće­mo znati zašto Bog zatvara određena vrata u našim životima.

Ponekad Bog čudnovato otvori vrata. Okolnosti i vrijeme jasno pokazuju na Božje djelo (Post 24). Michael Bourdeaux je glavešina jedinice za pomaganje vjernicima u bivšim komunističkim zem­ljama na Keston Collegeu. Njegova su djela i istraživanja vrlo poš­tovana od vlasti širom svijeta. Studirao je ruski jezik na Oxfordu i kod učitelja ruskog jezika dr. Zernova koji mu je kasnije poslao jedan primjerak pisma koje je primio misleći da će ga zanimati. U pismu je stajalo da su monasi bili pretučeni od agenata KGB-a i podvrgnuti nehumanim medicinskim ispitivanjima; utovarani u kamione i odvažani u nepoznato. Pismo je jednostavno sročeno, bez pretjerivanja. Pročitavši pismo, Michael Bourdeaux je osjećao da čuje istinski glas progonjene crkve. Pismo je potpisao Varavva i Pronina.

U rujnu 1964. godine Michael je otputovao za Moskvu i sreo se s dugogodišnjim prijateljima koji su mu ispričali da se progon­stvo kršćana pojačalo. Posebno su crkve Sv. Petra i Sv. Pavla bile uništene. Rekli su mu da se može i sam u to uvjeriti.

Dakle, uzeo je taxi i stigao na odredište. Stigavši na trg gdje je, koliko se sjeća, nekada stajala predivna crkva, nije bilo ničega osim visoke ograde, koja je sakrivala ruševine nekadašnje crkve. S druge su strane trga dvije žene poku­šavale preskočiti ogradu u nastojanju da vide unutrašnjost. On ih je promatrao, a kad su odlazile s trga, pošao je za nji­ma. Pratio ih je neko vrijeme dok ih nije sustigao.

One ga upitaše: "Tko si ti?" On im odgovori: "Ja sam stranac. Došao sam saznati što se to događa u Sovjetskom Savezu?"

One ga odvedoše u kuću jedne druge žene koja gaje upitala za razlog njegova dolaska. Rekao im je daje primio pismo iz Ukrajine preko Pariza. Upitavši ga za pošiljatelja, rekao je: "Varavva i Pro-nina." Tada nastade tišina i on se zapitao je li nešto krivo rekao. Odjednom je došlo do poplave emocija. Taje žena rekla: "Ovo je Varavva, a ovo Pronina."

Stanovništvo Rusije nadmašuje 140 milijuna. Ukrajina, odakle je stiglo pismo, nalazi se na 800 milja udaljeno od Moskve. Mic-hael Bourdeaux je došao iz Engleske šest mjeseci od primitka pisma. On se ne bi uspio sresti s tom ženom daje kojim slučajem bilo tko od njih stigao sat vremena ranije ili kasnije pred porušenu crkvu. To je jedan od načina na koji je Bog pozvao Michaela Bourdeauxa da posveti svoj život.

Ne zuri

Ponekad Božje vodstvo dođe odmah nakon traženja (Post 24), ali često traje puno duže - ponekad mjesecima ili čak godinama. Možemo osjećati da Bog namjerava nešto učiniti u našim životima, ali možda ćemo dugo morati čekati na to ispunjenje. U takvim situ­acijama trebamo biti strpljivi poput Abrahama koji je "strpljivo čekajući...postiže obećanje." (Heb 6:15) U vrijeme čekanja na is­punjenje Božjega obećanja, bio je kušan osobno ga ispuniti - s nesagledivim posljedicama (Post 16121 poglavlje).

Ponekad dobro čujemo Božji glas, ali pogrješno odredimo vrijeme. Bog je Josipu govorio u snu što će se dogoditi njemu i njego­voj obitelji. Možda je on mislio da će se to odmah dogoditi, ali je godinama morao čekati na to ispunjenje. Štoviše, za vrijeme uzni-štva, teško mu je bilo vjerovati u ispunjenje snova. Ali, 13 godina kasnije vidio je ispunjenje od Boga. Čekanje je dio pripreme (Post 37-50).

Svi pogrješujemo u ovom području Božjega vodstva. Ponekad smo poput Abrahama, pokušavamo izvršiti Božji plan našim me­todama. Poput Josipa pak krivo procijenjujemo vrijeme. Ponekad se osjećamo da smo previše uneredili naš život dok nismo došli Kristu i molili da Bog učini bilo što samo da nam pomogne. Ali Bog je veći od toga. On može obnoviti izgubljene godine koje pojedoše nametnici (Joel 2:25). On može od najlošijega ostatka sačiniti nešto dobro - bez obzira na dužinu vremena -- ako mu pre­damo ono što imamo i ako surađujemo s Njegovim Duhom.

Lord Radstock je stajao u norveškom hotelu polovinom 19. st. Slušao je kako jedna djevojčica udara po klaviru užasno bučeći: "Plink...plank...plonk..." To gaje izluđivalo. Neki čovjek sjede kraj nje i počne svirati zajedno s njom popunjavajući prazine. Rezultat je bio vrlo lijepa glazba. Poslije je saznao daje čovjek koji je svirao s djevojčicom bio Aleksandr Borodin, kompozitor opere Princ Igor.

Pavao je pisao da "Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani" (Rim 8:28). Dok mi jedva sviramo našu dionicu -nastojeći otkriti Njegovu volju za naš život čitajući (zapovijedi iz Pisma), slušajući (Duhakoji nas vodi), razmišljajući (zdravim razumom), razgovarajući (savjetujući se sa svetima), promatrajući (znake okolnosti) i čekajući - Bog zauzima mjesto pored nas i "sve pridonosi dobru". On popunjava naše plin-kove, plankove i plunkove, pretvarajući naš život u nešto predivno.

Autor predavanja Niki Gembel, iz knjige Životna pitanja

Sledeće predavanje, pod naslovom "Kako pobediti zlo?" možete pročitati OVDE.