Budi Heroj Vere: Noje - Kako biti siguran u svoju budućnost?


                                                    Budi Heroj vere
Noje – Kako biti siguran u svoju budućnost?
 
Danas nastavljamo dalje sa serijom koju smo započeli prošle nedelje a koja nas poziva da budemo heroji vere. I kako prolazi vreme sve sam sigurniji da dok proučavamo ove tekstove da ulazimo u područje Božije volje za našu crkvu. Kada sam počeo sa pripremama želeo sam da propovedam o pobedonosnom načinu života, ali vidim da nas Bog usmerava u pravcu vere, života zasnovanog po veri. Na đakonskom sastanku a i u razgovoru sa više vas vidim da osećate to delovanje Duha Svetog, kao i ja.

I to mi je uzbudljivo, videti da Bog deluje među nama. Čekam sa nestrpljenjem da vidim koji će biti rezultat njegovog delovanja i nadam se i molim da nikada više kao zajednica nećemo biti isti kao što smo bili pre ove serije.
Danas ćemo pogledati život drugog heroja vere a čiji je život izazov za sve nas – Noju. Propoved sam nazvao „Kako biti siguran/a u svoju budućnost?“. Prva tačka je:
NEMA NIŠTA NOVO POD SUNCEM!
Tekst koji ćemo da čitamo se desio jako davno, pre nekih 4-5 hiljada godina. Božijom voljom je prenesen do nas danas, ali moramo biti iskreni, u njemu, kao i u tekstu iz prethodne nedelje se nalaze stvari teško razumljive za nas danas. Prošle nedelje smo čitali naprimer o tome da je Enoh živ uzet u nebo, a da nije video smrt, što nam je potpuno nerazumljivo.
Dalje ako čitate tekst posle tih stihova, do šeste glave, čitaćete o ogromnoj dužini ljudskog života. Matusalim 969 godina „Svi dani Matusalovi behu devetstotina i šesdeset i devet godina. Zatim on umre.“ (Postanje 5:27), pa Lamah 777 godina, ili pre toga Jered 962 godine. Kako to razumeti? Postoje neka objašnjenja, više teorije i pokušaji da se objasni šta je to omogućilo tako dugačak život. Ne mogu tvrditi da je to načelo verovanja jer nemamo dokaze, ali izneću šta ja lično verujem.
U samom stvaranju, Postanje 1:6 piše „Neka bude prostor između voda, da rastavlja vode od voda“, i pojedini tumače da je zemlja bila opkoljena vodenim omotačem. Druga naznaka jeste Postanje 2:5 i 6, gde piše da nije padala kiša, nego se zemlja natapala vodenom parom, što jeste efekat staklene bašte, a mogao bi biti posledica vodenog omotača. Dalje u Potopu se spominju Ustave nebeske  u 7:11, što je mnogo više od običnog pljuska, i na kraju posle Potopa kao znak da neće više biti takvog vida katastrofe se spominje Duga, kao simbol saveza u Postanju 9:13.
I moram ovde da zastanem na kratko, možda ste se pitali zašto zovemo našu Humanitarnu „Duga“ i Centar za rehabilitaciju zavisnika „Duga“. Razlog se nalazi u ovom stihu. Duga je simbol božije milosti, da neće sa nama postupati prema našem grehu nego će nam biti milostiv, Duga je simbol saveza Boga i ljudskog roda i mi želimo da svedočimo našim delima o toj milosti. Ali da se vratim na objašnjenje o potpu.
Znači verujem da je postojao Vodeni omotač koji je štitio zemlju od uticaja kosmičkog zračenja, da je klima bila mnogo povoljnija, da je DNK ljudi bilo mnogo ispravniji i da je to omogućavalo da ljudi žive dugo. Ali opet da naglasim, ja verujem u to, ne mogu da dokažem i ne ulazim u rasprave oko toga. Verujem da su ljudi živeli dugo jer tako piše u Svetom pismu, a Pismo mi je toliko puta pokazalo da je u pravu da ja više ne sumnjam u njega. Koračam verom.
Ali ono što je bitno je nešto drugo, a to je zašto je ovaj tekst u Svetom pismu, rodi se ovaj, živi dugo i ne kraju umre. Mnogi kada krenu to da čitaju odustaju jer im je dosadno, kao da vam se paučina hvata na mozak. Zašto to? Mark Driskol iznosti interesantno mišljenje - Od Adama do Noje samo smrt, ništa posebno. Dosada ovih stihova jer se želi prikazati da ljudski život nije ništa posebno, rodiš se I umreš… Nema ništa posebno u dužini života, pitanje je kako taj život živiš.
Možda bi to mogli objasniti na sledeći način. Znate kada se na nadgrobnom spomeniku piše dužina života napiše se godina rođenja i godina smrti, a između ta dva broja napiše se crtica. Neko je rekao – za mnoge ljude život je ništa više nego ta crtica, ništa posebno, rođeni, žive i umiru. Otprilike slično govori i pismo u ovom tekstu.
U časopisu Tajms: „U budućnosti, naučnici će možda moći da produže život, ali da li će to biti život vredan življenja? Produžiti životni vek ima smisla jedino ako je to život vredan življenja.”
Verujem da je to cilj ovih stihova, živeti dugo vredi ako je to život vredan življenja, ali ako je samo crtica između rađanja i smrti onda je to besmisleno. Nihilista Samjuel Beket, u dramu “Dah” -  http://www.youtube.com/watch?v=1rZ8xParVmE&feature=related, prikazuje ljudski život kao dva uzdaha a između hrpa smeća.
O tome Pismo govori, ako je ljudski život rađanje i smrt, a onda je more smeća, davno pre Ničea i Beketa. I to sve eskalira sa današnjim stihovima. „Kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se namnožiše, 2 videše sinovi Božiji kćeri čovečije da su lepe, i uzimahu za žene sve one koje su izabrali. 3 Tada Gospod reče: Neće se Duh moj zauvek sa ljudima prepirati, jer su oni samo telo: njihovih dana biće sto dvadeset godina. 4 U to doba na zemlji živeše Nefili, pošto su se sinovi Božiji sastajali sa ćerkama sinova čovečijih, pa su im one rađale sinove. To behu oni junaci koji su u staro vreme na glasu bili. Gospod vide da je nevaljastvo ljudi veliko na zemlji, i da po ceo dan srca njihova smišljaju samo zlo. 6. Gospod zažali što je stvorio čoveka čoveka na zemlji, i to mu slomi srce. 7 I Gospod reče: Istrebiću sa lica zemlje ljude što sam stvorio, i čoveka i životinje i gmizavce i ptice nebeske, jer žalim što sam ih stvorio.“ Postanje 6:1-7
I opet nam je jako teško da razumemo stihove koje čitamo. Bog ovde govori o uništenju ljudi u Potopu, priču koju često doživljavamo kao dečiju priču, sa brodićem i životinjama u njemu. No ona nije dečija priča nego naprotiv, ovo je veoma ozbiljan događaj. Vidimo da je Bog duboko potresen onim što vidi. Naime, bića koja Pismo naziva sinovi Božiji se žene sa sinovima čovečijim i imaju sa njima decu koja su nazvani Nefili ili u nekim prevodima po svemu sudeći pogrešno divovi. Bog je užasnut time i kaže da neće više da to trpi, da ljudi neće više opstati na zemlji. Neće se više boriti sa njima, jer su njihova dela zla i čovečanstvo je toliko iskvareno da mu je dosta toga, nema drugog izlaska nego uništenje.
A o čemu se radi, ko su sinovi čovečiji? A ko su sinovi Božiji? Ima nekoliko ideja na koje se tumače ovi stihovi. Jedni smatraju da su u pitanju demoni, jer je i sam Sotona u knjizi o Jovu nazvan sinom Božijim. No problem sa ovakvim tumačenjem je da je Isus rekao da se nebeska bića ne žene (Matej 22:29) tj nemaju seksualne odnose.
Drugi stav, koji ja lično prihvatam je da se radi o dve loze ljudske rase. Jedna potiče od prvog ubice ljudske rase Kajina, i to su sinovi čovečiji, iskvareni od njihovog praoca; a da je druga loza od Sita, Adamovog sina, loza iz koje su došli i Enoh i Noje, i da su to linija koja je sledila Boga na neki način.
A zašto bi to bio problem? Sveto pismo uvek jasno ukazuje na opasnost ovakvih veza između onih koji slede Boga i nevernika. Nije u pitanju nikakva moralna čistoća nego krajnji praktični razlog, da postoji velika verovatnoća da će osoba koja je protivnik Božiji ili potpuno ravnodušna prema Bogu uticati na osobu koja želi da bude posvećena Bogu. Primer koji često koristimo jeste koga je lakše povući, osobu koja stoji na stolici ili ona koja se nalazi dole. Naravno onu koja je na stolici, i to nam ukazuje i iskustvo, da oni koji biraju za zabavljanje nevernike veoma često napuštaju Boga i prihvataju standarde koji su protivni Bogu.
To je problem i u današnjem tekstu. Jedno od značenja reči Nefili, deca koja su rođena iz ove veze, jeste “oni koji su pali” ili “moralno pali ljudi”, što potvrđuje ovu teoriju. U svakom slučaju, Bog pronalazi da su ljudska srca sklona zlu, da nisu spremni da se promene i da su toliko moralno iskvarena da je došao kraj njegovom strpljenju i da će ih uništiti u potopu. Božije srce je slomljeno.
Kakva je bila situacija možemo samo da nagađamo. Znam za druge situacije kada je Bog sudio ljudima, i karakteristike tog vremena ili situacije je bila: 1. Ekstremni blud i nemoral kao kod Sodome i Gomore. 2. Idolopoklonstvo i okultni rituali kod naroda bliskog istoka, kao kada Bog zapoveda Izraelcima da unište narode Hanana. 3. Kada narod Božiji prihvata uticaj sveta i prihvata standarde njihovog ponašana kao kada su Jevreji odvedeni u ropstvo u Vavilon.
Nisam prorok, niti osoba koja gleda samo na kraj sveta, ali po tome sadašnje vreme jako liči na vreme kada je Bog sudio svetu. Da li se nalazimo u vremenu njegovog suda ja ne znam, ali mogu da potvrdim ono što sam rekao na početku – nema ništa novo pod suncem. Zlo je prisutno, ono raste, moral hrišćana opada, okultizam cveta, blud i nemoral su sve veći… I šta Bog čini, poziva Noju.
ČOVEK KAO I MI
8 Ali Noje nađe milost pred očima Gospodnjim. 9 Ovo je potomstvo Nojevo. Noje beše čovek pravedan i bez greške celog svog veka; Noje je uvek hodao po volji Božijoj. 10 Noje rodi tri sina: Sima, Hama i Jafeta. 11 Zemlja beše pokvarena pred Bogom, zemlja beše puna nasilja. 12 Bog pogleda na zemlju, i, gle, ona beše pokvarena; jer je svaka put pokvarila bila put svoj na zemlji. 13 Tada Bog reče Noju: svakoj puti dođe preda me kraj, jer napuniše zemlju nasilja, i evo ću da ih zatrem zajedno sa zemljom. 14 A ti načini sebi lađu od smolastog drveta. Načini lađu tako da sadrži pregrade, i premaži je smolom iznutra i spolja.  15 Ovako je načini: u dužini da ima trista lakata, u širinu pedeset lakata, a u visinu trideset lakata. 16  Na lađi načini otvor za svetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na lađi neka budu sa strane; neka ima donji, srednji i gornji sprat. 17 Ja ću pustiti potop na zemlju, da istrebim svako telo u kojem ima dah života pod nebom; što god je na zemlji sve će izginuti. 18 Ali s tobom uglavljujem savez svoj: Ućićeš u lađu ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 19 I od svega što živi, od svake puti, uzećeš u lađu po dvoje, da ih sačuvaš u životu sa sobom; po jedno muško i po jedno žensko neka bude. 20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njezinim, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovim, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu. 21 A ti uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, za hranu sebi i njima. 22 I Noje učini tako. On izvrši sve što mu zapovedi Bog.“
Izuzetan stih jer je ovde privi put upotrebljena reč “milost” u Svetom pismu - “Ali Noje nađe milost pred očima Gospodnjim”. Interesantno, jer kada god mislimo o Noju, mi mislimo da je on savršen, bez ikakve mane i da ga je zbog toga Bog odlučio da ga iskoristi. Doživljavamo ga skoro kao neku mitološku ličnost, savršenu i bezgrešnu koja potpuno nema veze sa nama i načinom na koji mi možemo da živimo život. No tekst ne govori tako. Piše - Noje je našao milost.
Milost po definiciji jeste ne zaslužena nakolonost, nešto što nam po pravu ne pripada ili naklonost koja nam je pružena iako zaslužujemo kaznu. Ili kako je to rekao Paker u Bogopoznanju „Opravdanje je zaista dramatični prelazak iz statusa osuđenog grešnika koji očekuje kaznu na status naslednika koga očekuje sjajno nasledstvo.“ – Paker  (Džejms I. Paker - Bogopoznanje). Milost evanđelja kaže – Ti si grešnik i to nepopravljiv grešnik, ali sada kao takav grešnik dođi tvom Bogu koji te ljubi. On te želi baš takvog kakav jesi. On ne želi nešto od tebe, tvoju žrtvu ili delo već samo tebe. (ditrih Bonhofer – Zajednički Život). Znači Noje nije bio savršen nego je bio prihvaćen od Boga po Njegovoj milosti.
Zabunu na žalost unosi naš prevod koji Noju opisuje „Noje beše čovek pravedan i bez greške celog svog veka“.  Nama izgleda da je savršen, no reč u originalu ne sadrži moralnu bezgrešnost. „Noje nije bio bez greha, nego je doživeo Božiju milost jer je „hodao sa Bogom“ (6:9): složio se sa Bogom u vezi zla sopstvenog greha, okrenuo se od greha i verovao Bogu za Njegovu milost. Nazvan je pravednim i bez mane u Postanju 6:9. Međutim bez mane u Starom zavetu ne podrazumeva uvek bez greha. Čovek koji je bez greške je onaj koji ne nastavlja u svom osude vrednom delovanju, mrzi ga, okreće se od njega i dolazi Bogu tražeći milost. U Starom zavetu, pravedan čovek je onaj koji mrzi svoj greh, odbacuje ga (okreće se od njega, veruje Bogu, teži poslušnosti i uživa u prihvatanju kroz milost.“ (ne znam ko je izvor ove izjave)
Ovo baca potpuno novo svetlo. Noje je osoba koja je spoznala da je grešna i krenula drugim putem, osoba koja je znala da se pokaje, jer to je definicija pokajanja. Grčka reč „metanoja“, pokajanje, promena uma jeste okretanje od svog grešnog ponašanja i prihvatanje Božije milosti. To nam potvrđuje i Jevrejima 11:7 „Verom je Noje, kad je obavešten o onome što se još nije video, obuzet strahopoštovanjem, sagradio kovčeg da spasi svoje ukućane. Verom je osudio svet i postao naslednik pravednosti koja dolazi od vere.“ Primetite, njegova pravednost nije došla od savršenog načina života nego od vere. Naša pravda je tuđa pravda, pravda koja dolazi izvana – extra nos – reformatori. (ditrih Bonhofer – Zajednički Život)
Noje je bio čovek kao vi i ja. Čovek kome je bila potrebna Božija milost, kao i vama i meni. To ga čini herojem vere, ali i poziva nas da sledimo njegov prime i sami vidimo kako mi možemo živeti na sličan način. Jer on je čovek kao vi i ja. I šta je onda dovelo da Noju smatramo herojem vere?
KAKO BITI SIGURAN U SVOJU BUDUĆNOST?
Noje je doživeo ono što mi danas nazivamo OBRAĆENJE. Ne mogu u jednoj propovedi objasniti ceo tekst koji se nalazi pred nama, i neću ulaziti u priču o Potopu, to je tema posebne propovedi. Vidimo da je Noje dobio zadatak da napravi brod u kome će biti smešten on, njegova porodica, i životinje. Posle kada je došao Potop samo oni koji su bili smešteni u barci su preživeli. Ostali su bili uništeni u Potopu. Vrata su bila otvorena do zadnjeg momenta, i svako je mogao da reaguje i uđe u brod, ali niko nije ušao. Kada je počela voda da navire onda je bilo kasno. Noje je pokazao svoju veru, poslušao Boga i Njegov plan spasenja, sagradio brod i preživeo je potop.
Kao hrišćani mi znamo da je Nojeva barka slika dela Isusa Hrista, kao i mnogi drugi događaji u Starom zavetu. U ovoj situaciji paralela je sledeća: Bog je nezadovoljan sa našim gresima, i u svojoj pravednosti, kao sudija i stvoritelj sveta, Bog mora da kazni naše grehe. Kazna dolazi sigurno, ona je neminovna. Više neće biti suda potpom, nego će sledeći sud biti sud vatre, što je možda još strašnije.
Međutim pošto nas voli, Bog nam je ponovo omogućio barku spasenja. Gospod Isus Hristos je došao na ovu zemlju kako bi nas spasao osude, i umro na krstu da bi mi mogli biti spašeni, što ćemo ovih dana puno govoriti, kada se sećamo njegove smrti. Na krstu, kazna za grehe koja je nas trebala da pogodi, pogodila je Isusa Hrista, On je bio slomljen radi naših greha. Kako je to divno prorekao Prorok Isaija u 53 glavi, 5 stih „Ali je on za naše grehe ranjen za naše bezakonje slomljen; kazna koja mir nam daje na njega pade i ranom njegovom mi se iscelismo.“
I ovo mnogi znaju, da je Isus umro za grehe čovečanstva, ali ono što ne shvataju da znanje nije dovoljno. Kao što u slučaju Nojeve barke nije bilo dovoljno znati da je barka rešenje, nego je trebalo sagraditi i ući u nju da bi bio spašen (mogao je Noja da veruje u pomoć barke, ali mu to ne bi pomoglo da je nije sagradio), tako važi i sa Hristom Isusom. Da bi bili spašeni mi moramo prihvatiti Njegovo oproštenje i ući u to spasenje. To ilustrujemo često slikom mosta, samo onaj koji pređe most može biti spašen, ili rečima Svetog pisma „onaj ko prizove ime Gospodnje će biti spasen.“. To činimo kao i Noje, pokajanjem i verom u Božiju milost, a svoju veru izražavamo kroz molitvu prihvatanja oproštenja, koju možete moliti sada samnom i potvrditi vašu veru „jer srcem se veruje a ustima ispoveda za spasenje.“
Blažen je čovek, kome je oproštena krivica, i kome je greh pokriven“ Psalam 32:1. Blaženi ste ako ste se molili jer sada možete biti sigurni u vezi svoje budućnosti, ona je sa Bogom u nebu.
2. Drugo vidimo da je Noje ŽIVEO VERU. Martin Lojd Džons je rekao „Ništa ne pokazuje osobenost naše vere kao naše ponašanje i naš stav nakon što smo se molili. Ljudi od vere se nisu samo molili, već su i očekivali odgovore. Ponekad kada smo u panici, mi se pomolimo Bogu, a onda kad panika prođe zaboravimo na sve. Ispit naše vere je da li mi očekujemo odgovor.“ Mislim da je ovo univerzalni primer, ne važi samo za molitvu, nego ako verujemo to utiče na naše postupke, dela, misli, molitve. Zato Jakov u svojoj poslanici i kaže „Vera bez dela je mrtva“. Ne da se delima opravdavamo, nego da našu veru prate naša dela, jednostavno je nemoguće verovati a ne činiti dela koja prate tu veru.
Noje je primer toga. U 3 stihu piše da je Bog posle presude da će uništiti svet rekao njihovih dana biće sto dvadeset godina“. Verovatno značenje ovog stiha je da im Bog daje još 120 godina da se pokaju i onda dolazi Potop. Ovo spominjem jer Noje je krenuo da pravi Barku i gradio ju je po svemu sudeći ceo taj period. 120 godina. I ako je istina vodeni omotač, i da kiša nije padala do tog momenta Noje je izgledao kao luda. Gradio je brod za potop koji treba da dodje, za nešto što niko nikada nije video, 120 godina… Ali Noje je verovao i poslušao, i nije dopustio da ga čuđenje i odgovaranje pokoleba. Stajao je čvrsto na istini Božije reči.
Ne znam ko je rekao ovu izjavu ali je rekao istinu: „Vera znači prihvatiti samu Božiju reč i postupati prema njoj zato što je Božija reč. To znači verovati u ono što Bog kaže samo i jedino zbog toga što je On to rekao.“ Mi verujemo u nešto zato što je to Bog rekao a ne zato što nešto vidimo. Verujemo da On ponovo dolazi i da će suditi ovom svetu, jer je on to rekao. A pitanje je da li se to vidi u našim životima. Noje je verovao i izgadio je barku spasenja, mi verujemo i treba da govorimo o našoj barci spasenja Isusu Hristu.
Ali da se vratim temi moje propovedi – Kako biti siguran u svoju budućnost? Verujte Božijoj reči. Šta god je Bog rekao to se ispunilo i ispuniće se. Ako je rekao da će suditi svetu on će to učiniti.
3. Noje je GRADIO SVOJ ŽIVOT NA VERI. Spomenuću još jedan primer iz događaja o Potopu. Kada se sve završilo, kada se povukao Potop očekivali bi da će Noje otvoriti vrata i izaći napolje iz barke, ali on to ne čini, nego čeka da mu Bog kaže sada je vreme. Postanje 8:15.
Noje je svoj život gradio na Božijim odredbama i to mu je dalo sigurnost i kvalitet života. To me je asociralo na reči Džona Vimbera koje postavljaju priroritete na prava mesta: „Ja sam prvo verovao u Hrista jer nisam bio dobar, no pošto sam postao hrišćanin ja sam se i dalje borio svojom snagom jer nisam bio dobar dovoljno... Danas ja se više ne trudim da budem dobar; umesto toga, ja sam jedino zainteresovan činjenjem onoga što Bog kaže: šta on zapoveda ja radim. Sada je moj lični život više podešen u njegovoj pravednosti i karakteru nego ikad pre. Sleđenje njegovih zapovesti ne ostavlja mnogo vremena za greh.“ Power Evangelisam, John Wimber
Jesmo ono što jesmo verom, ali veru treba da prati naš život. Time ćemo osigurati našu budućnost.
ZA DALJE PROUČAVANJE:
  1. Tekstovi za dalje proučavanje: Postanje 5-10; Jevrejima 11:7;
  2. Pitanja za dalje razmišljanje (kućne grupe):
A.    Šta je najznačajnije za tebe u nedeljnoj propovedi ili tekstu koji smo čitali? Gde vidiš Božiju poruku za tebe lično?
B.     Šta ti misliš ko su sinovi čovečiji a ko su sinovi Božiji i zašto to misliš? Zašto je to razgnevilo Boga? Šta je još gnevilo Boga? Zašto piše u tekstu da mu je ljudsko ponašanje slomilo srce?
C.    Koje paralele nalaziš sa današnjim vremenom u današnjem tekstu? Šta nas uči opomena Potopa o sadašnjem vremenu? Kako to utiče na tebe lično?
D.    Zašto je Noje našao milost pred Bogom? Kako razumeš šta je to milost Božija?
E.     Postanje 8:15-19. Zašto je Noje čekao na dozvolu da izađe iz broda?  Koje lekcije o veri nas uči primer Noje? Šta ćeš lično ti primeniti u svom hrišćanskom hodu?
F.     Postanje 8:20-22. Zašto Noje prinosi žrtvu Bogu s obzirom da Bog to nije tražio? Kakav uticaj i značaj milosti vidiš u tvom životu? Kako zahvaljuješ Bogu za Njegovu milost?



Enoh - Kakva je korist od vere?


Serija propovedi: Budi Heroj vere
Enoh – Kakva je korist od vere? 

Ova serija će biti iz Starog zaveta. Dugo se već molimo šta da propovedamo. Razmišljali smo o II Samuilovoj, ali smo odustali kada smo počeli sa pripremom. Bog nas je usmerio u drugom pravcu. Mislimo da mnogi od nas ne poznaju Stari zavet, tako da ćemo propovedati iz različitih delova S.Z. i dati vam jedan pregled onoga šta se nalazi u Njemu. Neću samo ja propovedati, nego će više nas učestvovati u ovom procesu. Svako od nas je odabrao jednu posebnu ličnost iz SZ, ličnost koja je uticala na istoriju sveta, spasenja, vere, ličnost kojoj je Bog pokazao posebnu naklonost i to pokazao ili rekao. Interesovaće nas šta je tako posebno u vezi sa tim ljudima, zašto su tako posebni, i kako mi možemo živeti na sličan način.

Razmišljao sam kako da naslovim ovu seriji. Prvi naslov je bio „Ljudi po Božijem srcu“, pa onda „Izuzetni ljudi Svetog pisma“, a na kraju je ipak jednostavno „Budi heroj vere!“. Ljudi o kojima ćemo čitati i razmišljati kako na propovedima tako i u kućnim grupama su heroji vere, ali i nas pozivaju da idemo istim putem, putem vere, poslušnosti, hrabrosti, posvećenosti kojim su i oni išli. Išli su ka Bogu i našli su naklonost, moja molitva je da i mi dok idemo putem „ka Hristu“ nađemo isto bogatstvo blagoslova. Današnji tekst je Postanje 5:21-24, govorićemo o Enohu, a propoved se zove „Kakva je korist od vere?“
No pre nego nastavim dalje pogledacemo isečak iz fima Forest gamp. Nadam se da ste gledali ovaj film, radi se o mentalno zaostalom mladiću čije ideje značajno utiču na svet oko njega. Pogledacemo jednu od tih ideja. http://www.youtube.com/watch?v=AN8kAjbuCIA&feature=related .
 Scena koji smo gledali svima nama postavlja pitanje:
A: S KIM TRKU TRČIŠ?
S kime hodaš, skim boriš borbu ovog života? Da li znaš kuda ideš, ili si kao mladić iz klipa koji se hvata za slamku tražeći smer kuda da ide i onda sledi prvu osobu koja mu izgleda da zna kuda ide? Često mi svet izgleda tako. Ljudi slede idole, političke izjave. Interensantno je pogledati samo našu istoriju, samo sto godina 20 veka, prvo su svi bili spremni da umru za ideju Jugoslovenstva, onda su umirali zbog „Bratstva i jedinstva“ a na kraju umirali boreći se protiv njega. Koje ideje prihvatiti? Na čemu graditi svoj život.

Ivo Andrić je rekao „Znači da ne postoji srednji put, onaj pravi, koji vodi napred, u stalnost, u mir i dostojanstvo, nego da se svi krećemo u krugu, uvek istim putem, koji vara, a samo se smenjuju ljudi i naraštaji koji putuju, stalno varani… Samo se putuje. A smisao i dostojanstvo puta postoje samo utoliko ukoliko umemo da ih nađemo sami u sebi. Ni puta ni cilja. Samo se putuje. Putuje se i troši i zamara.

Da li je tako, da život nema smisla, nego je samo putovanje, generacija bez generacije, bez cilja hodaju. Pevačica Šined O’Koner (Sinead O’Konor), ne znam koliko je mlađi među nama poznaju, rekla je u jednom intervju-u: “Kao rasa mi se osećamo prazni. To je zato što nam je izbrisana duhovnost i jednostavno ne znamo kako da izrazimo sebe. I kao rezultat toga, ohrabrivani smo da tu prazninu ispunjavamo alkoholom, drogom, seksom ili novcem. Ljudi svuda oko nas vape za istinom.”

Izabrao sam ovaj citati jer smatram da pogađa u centar. Ljudi vape za istinom iako nisu uvek spremni da to priznaju i pokušavaju da zadovolje prazninu svoje duše. Zato je izazov da vidimo život osobe koja je znala kuda ide, i zbog toga doživela izuzetno.
Postanje 5:„21 Enoh u šezdeset petoj godini svog života rodi Matusala. 22 Posle Matusalovog rođenja poživi Enoh, uvek po volji Božijoj, trista godina, i rodi sinove i kćeri. 23 Svi dani Enohovi behu trista i šezdeset i pet godina. 24 Enoh hodaše uvek po volji Božijoj, pa ga nestade, jer ga Bog uze.“
Jevrejima 11 „5 Verom je Enoh uzet sa sveta da ne vidi smrt, i nisu mogli da ga nađu jer ga je uzeo Bog. Jer, pre nego što je uzet, pohvaljen je kao onaj koji je ugodio Bogu. 6 A bez vere je Bogu nemoguće ugoditi, jer ko mu pristupa, treba da veruje da Bog postoji i da nagrađuje one koji ga traže.“

Enoh je po mnogo tome interesantna osoba. Nemamo puno informacija o njemu, svega 4 stiha u Postanju; 2 u Jevrejima i još jedan u u Judinoj poslanici (ne vezan za našu današnju temu), ali sve što vidimo o njemu je posebno. On je jedan od dvoje za koje je zapisano da su „hodali sa Bogom“. On je jedan od dvoje ljudi koji su živeli na zemlji i otišli u nebo ne iskusivši smrt. Naime stihovi koje čitamo govore da Enoh nije umro nego je živ prenet u nebo, a to se desilo samo njemu i proroku Iliji. On je jedini za koga piše, osim samog Isusa Hrista da je „ugodio Bogu“. Neobičan opis, neobična postignuća, neobičan čovek. Vredi učiti od Njega.

Neću ulaziti u objašnjavanje neobične dužine njegovog života. Sveto pismo nam ukazuje da su ljudi pre potopa živeli mnogo duže nego danas. Smatra se da je razlog u zaštitnom omotaču oko zemlje koji je nestao u potopu. I same godine njegovog života nisu ništa posebno kada se uporede sa ostalima, kao njegovim sinom Metusalimom koji je živeo preko 900 godina. Govorimo o događajima koji su se desili jako davno, na samom početku ljudske istorije, pre nekih 4-5.000 godina, tekstovi koji su na samom početku Svetog pisma. Neposredno pred pad ljudske rase. Pre toga nam piše samo o stvaranju sveta, o padu ljudske rase, o izgnanstvu iz Rajskog vrta, ubistvu Avelja… i sam tekst ukazuje da je društvo ubrzano tonulo u greh, bezvlašće i bezbožništvo, što sve eskalira uništenjem u Potopu. Sveto pismo naglašava da je to bio jedan od najgorih momenata ljudske istorije

U takvom okruženju izuzetno je da je 24 Enoh hodaše uvek po volji Božijoj. Ja bih voleo da to bude moj opis, iako znam da nije. Samo heroj vere može da se odupre pritisku svog okruženja. Pre neki dan sam govorio na Alfa kursu i citirao sam Alisa Kupera – „Piti pivo je lako. Uništiti hotelsku sobu je lako. Ali biti hrišćanin, e to je težak poziv. To je prava pobuna.”. I ne znam da li postoji istina sa kojom se više slažem. Stati protiv struje jeste teško ali je iskustvo koje se isplati. Nekada se suočiš sa nerazumevanjem ljudi, sa pritiskom – ali vredi. Zamolio sam Bertu da kaže zašto ona sledi Boga.

B. TRKA SE TRČI VEROM
Druga izuzetnost je to da Enoh nije umro, nego je živ uzet u nebo. Njegov život je nastavljen na tako čudesan način da čak nemam ni način da objasnim šta mu se desilo. Prihvatam da se to desilo ali nemam razumsko objašnjenje. Živimo u svetu koji ima ideju da sve mora biti objašnjeno i strpano u kutiju savremenog naučnog razumevanja. No da li je tako? I sama nauka često greši, menja stavove, i u konačnosti priznaje da ne može dati odgovor na sve. Beskonačnost svemira, ogromna rastojanja, složenost organizma su čuda koja prosto prihvatamo i sa naučne tačke gledišta. Kao hrišćani mi prihvatamo da svemogući Bog može uzeti živog čoveka sa ove zemlje, i da ne postoji racionalno objašnjenje za to. Jer da postoji racionalno objašnjenje to ne bi bila vera nego bi bili prirodni zakoni, a naš Bog je Bog koji je iznad prirodnih zakona. Mnoge stvari u Svetom pismu mi prihvatamo verom, ne pukušavajući da ih objasnimo.

I to nas vodi do treće izuzetnosti Enohove. I Jevrejima 11 „5 Verom je Enoh uzet sa sveta da ne vidi smrt, i nisu mogli da ga nađu jer ga je uzeo Bog. Jer, pre nego što je uzet, pohvaljen je kao onaj koji je ugodio Bogu. 6 A bez vere je Bogu nemoguće ugoditi, jer ko mu pristupa, treba da veruje da Bog postoji i da nagrađuje one koji ga traže.“ Bez vere je nemoguće Bogu ugoditi. A šta je vera? Na samom početku Jevrejima 11, u prvom stihu se nalazi ujedno najbolje objašnjenje toga šta je vera: „Vera je pak pouzdana izvesnost onoga čemu se nadamo, i uverenje o stvarima koje ne vidimo.“ Sama reč vera na grčkom, pistis – sadrži verovanje i prihvatanje onoga što je Bog objavio. Naš Bog je veliki Bog, kako je to neko rekao on je Bog maksimuma a ne minimuma, on je Bog sile i čudesa. On je Bog neograničene sile i on objavljuje sebe onima koji veruju njemu. 

Sperdžen: „Morate verovati da Bog čuje naše molitve. Morate verovati da će on kazniti krivca, a nagraditi pravednog. Bez ove sigrunosti vere, ne možete doći njemu. Niko ne može doći Bogu ako ne veruje da postoji Bog i da pravedno daje nagrade i kazne.“ Mislim da često kao crkva grešimo naglašavajući način na koji treba da živimo a izostavljajući da govorimo više o veri kao osnovi našeg odnosa sa Bogom. Jel možemo savršeno živeti, ali ako vera nije izvor našeg života to nije ugodno Bogu. Bez vere je nemoguće ugoditi Bogu. Pre nekoliko nedelja imali smo posetu ovde u crkvi od strane Škole ekumenizma. Govorili smo o Alfa kursu i naravno je sam spominjao da je Alfa metod prenošenje poruke o Hristu, tj kako kažemo evangelizacije. Na to je on, iako se deklariše kao hrišćanin, postavio pitanje – „a ko je po vašim merilima hrišćanin, zar samo onaj koji ide u crkvu? Ima toliko moralnih ljudi oko nas, zar oni nisu hrišćani?“. Suština mog odgovora jeste – ne čini moralnost i način ponašanja hrišćanina, nego vera. Verom se ugađa Bogu. Enoh nije zbog savršenosti života ugodio Bogu, kako izgleda na prvi pogled, on mu je ugodio verom koja je prožela svaku oblast njegovog života.
I tu se ujedno nalazi odgovor na pitanje kakva je korist od vere?

C. NAGRADA TRKE
Zapanjio me je stih iz Jevrejima 11:6 A bez vere je Bogu nemoguće ugoditi, jer ko mu pristupa, treba da veruje da Bog postoji i da nagrađuje one koji ga traže. Pročitao sam ga stotinama puta, ali ovaj put mi je snažno govorio kraj stiha – Bog nagrađuje one koji ga traže. U moj um se duboko urezala ideja da je prilazak Bogu zbog nagrade pogrešan. Stav mi je bio Bogu prilazimo zbog onoga što je uradio za nas, zbog zahvalnosti zbog njegovog dela a ne zbog toga da nagradi. Da je prilazak zbog nagrade pogrešan. Znam i uzroke, jel kada pogledamo osnove paganskih religija mi vidimo da se tamo sve svodi na to da Bogu služiš da bi te nagradio.

Hrišćanstvo nije religija zasluga i nagrade nego vera Božije milosti. Sve što imamo jeste Božija milost, a među tim i Božija odluka da nagradi one koji ga traže. U tekstu jasno piše da Bog uživa da nagradi one koji ga traže i ne samo to nego one koji veruju da je on takav, da nagrađuje. Čudesno! Moram da priznam da me je stih iznenadio, i uticao na moj život. Vera jeste verovati da Bog nagrađuje one koji ga traže i zbog tog verovanja Bog je uzeo Enoha sa lice ove zemlje.
A čime Bog nagrađuje one koji ga traže?

Nagrađuje ih u večnosti.

Nagrađuje ih samim sobom.
Oni koji traže Boga će ga i naći. Isus u Evanđelju po Luki – „Kada dakle vi koji ste zli, umete dobre darove davati svojoj deci, koliko neće više Otac nebeski dati Duha Svetog onima koji ištu od Njega.“ Luka 11:13
A. On nas vodi. „Naš Bog je Bog na sve vekove, vodiće nas čak i preko smrti“ Psalam 48:15. Život je prepun izazova, često težak, postavlja velika pitanja pred nas, a mi imamo nekoga ko je pored nas. On nam ogranizuje detalje putovanja. Kao da putujemo i sve nam je isplanirano kako bi imali maksim od našeg puta. On zna mesto na koje idemo jer je već bio tamo. Martin Luter - "Ne znam put kojim me Bog vodi, ali dobro poznajem mog Vodiča“. On zna put, zna naše slabosti i vodi nas.
Drugo, Bog kao naš saputnik nam daje snagu i zadovoljava naše potrebe. Isaija 40:„Ali oni koji se u Gospoda uzdaju obnavljaju svoju snagu; kao orlovi podignu se, zalete se, ne sustaju, hode i ne umore se.“ Isaija 40:31  Kada mi izgleda nekada da ne mogu dalje osetim da se snaga obnavlja. On to ne čini prema našoj snazi nego prema snazi njegove moći- Efescima 1:19
Treće, on nas štiti na našem putu. Psalam 18:3 „Gospode, grade moj, tvrđavo moja, spasitelju moj!Bože moj, zaklone moj, štitu moj, silo izbavljenja moga, visoko utočište moje“
Četvrto – u tom procesu mi rastemo.

Nagrađuje ih u sadašnjosti. 
Sve to ima posledice i na naš svakodnevni život. Ako mi rastemo, zaštićeni smo, Bog nam zadovoljava potrebe, i vođeni smo naš život napreduje. Dodajmo još da smo skloniji da molimo po Božijoj volji i da Bog ispunjava naše molitve i mi vidimo kako napredujemo dalje.
Ne želim da uopštim, ali duboko verujem da život jednog vernika treba da ide napred, da se dešava napredak u raznim oblastima života, od duhovnih do materijalnih. Ne kažem da je to pravilo, jer Bog radi u našim životima i kroz nevolje, ali naš život bi trebao da opisuje „od pobede do pobede“ a ne od „poraza do poraza“. Ako je od „poraza do poraza“ zapitajmo se o čemu se radi. Možda će nam Bog reći kao i Apostolu Pavlu kada je tražio isceljenje „dosta ti je moja milost“ a možda će nam reći – napravio si prepreke u svom životu, ne mogu da ti pomognem, baš kao što Gospod Isus Hristos nije mogao da napravi ni jedno čudo u Nazaretu zbog prepreka u životima tih ljudi. A najverovatnije je da će nam Bog pokazati da je prepreka naše neverovanje.

Ovih dana moja supruga čita knjigu o Duhovnom autoritetu, pa je podelila jednu misao samnom koja mi je u umu. Autor razmišlja kako to da neki propovednici u Africi, Aziji vide ogromna čuda, Bog ih koristi silno i snažno, isceljenja, čudesa, a kada dodju u Evropu i SAD ništa se ne dešava. Zauključak autora je da su u Africi dočekani kao Božiji izaslanici, sluge kroz koje će Bog da deluje, a kod nas sa sumnjom, kao obični ljudi, ne očekujući čudesno. Nema vere, ni iščekivanja sile. I zato smo praznih ruku.  

A Gospod kaže – verujte kao mala deca, i kaže dosađuj dok ne primiš, i kaže ako imaš vere kao gorušičino zrno… i možda naša molitva treba da bude kao onog vojnika „Bože pomozi mom neverovanju i mojoj racionalnosti. Verujem da ti postojiš i da nagrađuješ one koji veruju da ti to činiš." 


ps. na kraju se izvinjavam vama čitaocima jer sam stavio sirov materijal sa propovedi na blog - radi se o beleškama sa propovedi koja je održana 10.4.2011. u Protestantskoj Hrišćanskoj Zajednici

Duhovni darovi zastupanja, kreativne komunikacije i veština


Napomena: u nastavku liste darova nalaze se darovi zastupnička molitve, kreativne komunikacije i veština. Oni su izdvojeni na kraju jer se ne nalaze ni na jednom spisku darova u Novom Zavetu. Smatramo da su međutim prepoznati u iskustvu hrišćana. Verujemo da lista darova nije konačna.  

1.    Zastupanje
                       

Doslovno značenje: moliti u nečije ime, posredovati.

Opis: Dar zastupanja je Bogom dana sposobnost neprestane molite u nečije ime i za nekog, tražeći da se vide česti i specifični rezultati. U ovom slučaju molitva je prava duhovna borba.

Karakteristike: Ljudi sa ovim darom
v  Osećaju se obaveznim da se iskreno mole u nečije ime ili za neku stvar.
v  Svakodnevno su svesni da se oko njih vodi duhovna borba i mole se.
v  Ubeđeni su da Bog radi kao direktan odgovor na molitve.
v  Mole se prema onome kako ih Duh Sveti vodi bez obzira da li mi oni to razumeju ili ne.
v  Upotrebljavaju autoritet i moć da zaštite druge i opreme ih za službu.

Mogući zadatci: molitvene grupe, duhovna borba, ministri, zastupanje službi i događaja, pokretanje molitvenog života crkve...

Osobine:
v  Zastupanje, briga
v  Iskrenost, mirotvorstvo
v  Vredni poverenja
v  Nose teret
v  Duhovno osetljivi

Oprez: Ljudi sa ovim darom
v  Treba da izbegavaju osećaj da njihov dar nije cenjen, podsećajući se da je zalaganje za druge njihova služba i duhovan doprinos  telu Hristovom.
v  Treba da izbegavaju molitvu kao beg od ispunjavanja svojih odgovornosti.
v  Treba da izbegavaju stav „ svetiji od drugih“ uzrokovano dužim vremenom koji provode u molitvama  i duhovnom intimnošću sa Bogom.

Adrese stihova: Rimljanima 8:26-27, Jovan 17:9-26, I Timoteju 2:1-2, Kološanima 1:9-12, 4: 12-13.

Mogući trening:
v  Napraviti molitveni spisak potreba crkve, zastupati crkvu, i redovno ažurirati.
v  Postaviti vreme u danu, nedelji, godini... koje se odvaja za molitvu, post, zastupanje....
v  Vodi dnevnih o ispunjenim molitvama









2.    Kreativna komunikacija

Bukvalno značenje: komunikacija putem umetnosti.

Opis: Dar kreativne komunikacije je Bogom dana sposobnost da se iskažu Božije istine kroz različite forme umetnosti.

Karakteristike ljudi sa ovim darom:
v  koriste umetnost da iskažu Božje istine.
v  razvijaju i koriste umetničke veštine kao što su: drama (gluma), pisanje, slikanje, muzika, itd.
v  koriste različite forme i svoju kreativnost da zainteresuju ljude i izazovu ih da razmisle o Hristovoj poruci.
v  izazivaju promenu ljudskog gledišta na Boga kroz različite forme umetnosti.
v  razvijaju nove načine izražavanja Božije službe ili poruke.

Mogući zadatci: pantomima, razvoj reklamnog materijala crkve i traktata, gluma, muzika, slavljenje, dekoracija prostora za obične ali i specijalne događaje

Osobine:
v  Izražajnost, maštovitost
v  Okrenutost idejama
v  Umetnost, kreativnost
v  Nekonvencijalnost
v  Osećajnost

Oprez: Ljudi sa ovim darom
v  Treba da upamte da umetnost nije radi dobrobiti umetnosti nego radi Božije slave i posvećivanja drugih.
v  Može se desiti da teško prihvataju ocenjivanje i konstruktivnu kritiku.
v  Mogu biti neko-operativni (zbog svog ega, ponosa, ili individualizma) i moraju da rade na tome da bi postali timski radnici.

Adrese stihova: Psalam 150:3-5, 2 Samuilova 6: 14-15, Marko 4:2, 33

Mogući trening:
v  Krenuti sa korišćenjem svoga dara na dobrobit crkve.
v  Razvijati i trenirati svoje sposobnosti
















3.    Dar veština
                       

Doslovno značenje: Izmajstorisati, dizajnirati, sagraditi

Opis: Bogom dana sposobnost da se dizajniraju i/ili konstruišu predmeti koje će biti korisni u službi.

Karakteristike: Ljudi sa ovim darom
v  Rade sa drvetom, materijalima, bojama, metalom, staklom, ili drugim sirovinama:
v  prave predmete koji će uvećavaju efikasnost drugih službi;
v  uživaju u radu svojim rukama da bi susreli opipljive potrebe;
v  dizajniraju i grade opipljive predmete i sredstva za službe;
v  rade sa različitim alatima i imaju veštine za različite ručne radove ( vešti su sa rukama).

Mogući zadatci: razvoj reklamnog materijala crkve i traktata, dekoracija prostora za obične ali i specijalne događaje, održavanje zgrade, pomoć društvenoj zajednici kao evangelizacioni zadatak, pomoć starima i bolesnima...

Osobine:
v  Kreativnost
v  Spretnost, snalažljivost
v  Praktičost, iza scene su
v  Od pomoći

Oprez: Ljudi sa ovim darom
v  Mogu da ne vide koliko je njihov dar značajan i da time daju duhovni doprinos telu Hristovom.
v  Treba da se podsećaju da su stvari koje prave samo sredstvo za postizanje cilja, a ne cilj sam posebi.

Adrese stihova: Izlazak 31: 3-5, 35:31-35, 2 Kraljevima 22:5-6, Dela 9: 36-39

Mogući trening:
v  Krenuti sa korišćenjem svoga dara na dobrobit crkve.
v  Razvijati i trenirati svoje sposobnosti