Hrišćanstvo, globalno zagrevanje, Greta Tunberg, zaštita životne sredine - da li postoji neka veza?

Hrišćanstvo, globalno zagrevanje, zaštita životne sredine - da li postoji neka veza?

Greta Tunberg, devojčica od 16 godina je ovih dana ustalasala svet. Jedni je vole, i dive joj se. Drugi su šokirani, zgroženi, kritikuju je. U centar pažnje javnosti dospela je svojim govorom u Ujedinjenim nacijama, govorom o klimatskim promenama, i ogromnoj šteti koju nanosimo, mi ljudska rasa, svetu u kojem živimo. 

Prenaglašeno? 

- Jedni kažu da jeste prenaduvano, da neće svet nestati u kataklizmi globalnog otopljenja. Gretu vide kao izmanipulisano dete liberalnog političkog cirkusa. 
- Drugi smatraju da ako se nešto hitno ne uradi da će katastrofa neminovno nastupiti. Gretu vide kao proroka hitne rekacije na užasno stanje. 

Kakav stav zauzeti prema ovom pitanju? 

Kakav stav zauzeti lično? Ne mislim stav prema Greti, lično ni meni se njen nastup nije dopao i mislim da iza nje stoji ambicija odraslih. Međutim, da li moje lično dopadanje ili nedopadanje, znači da to nije ozbiljna tema? 

Prijateljica iz Engleske, koja je bila u poseti Srbiji prošle nedelje, pitala me je da li će biti protesta zbog globalnog otopljavanja kao u ostatku Evrope. Rekao sam - "Iskreno ne, ovde je tema ekonomija.". Razmišljam, da li sam u pravu, da zato što smo ekonomski slaba zemlja, ne treba da se brinemo o globalnom problemu?

Dalje, razmišljam i kakav stav zauzeti kao vernik prema pitanju koje je Greta pokrenula? Šta hrišćanstvo ima da kaže o očuvanju životne sredine? Neći pisati o globalnom zagrejavanju, tu tematiku ne poznajem dovoljno. Pisacu o četiri razgovora, misli, vesti, koja sam imao prošle nedelje, a  tiču se ove teme. 

Četiri događaja vezana za zaštitu životne sredine u nedelju dana



Kako sam već napisao, moja početna rekacija na galamu oko ekološke katastrofe je bila - to se dešava negde drugde. Velike zemlje su odgovorne. Ali samo u prethodnih nekoliko dana, sledeće stvari su mi skrenule pažnju, nepovezano, a onda se slile u ovaj tekst i razmišljanje... 

Pre nego nastavite čitanje, podržite blog KaHristu, tako što će te se prijaviti u listu čitalaca. Podelite takođe naše tekstove na društvenim mrežama...

Invazija rakova  

Uvek su govorili da su rakovi znak da je voda čista. Radovao bi se na pecanju kada bi upecao rečnog raka, govorio sinu "Dunav se čisti"... Prošle nedelje sam gledao video o rečnim rakovima, i otkrio da to nije domaći rak, nego invazivna američka vrsta raka.

Tragajući za profitom, neko je došao do ideje da američki rak brže raste, i da može da se ostvari finansijska korist, i ubacili su ga u Dunav. Pokazalo se da rak u našim uslovima ostaje mali, ali da uništava riblju ikru (100-150 tona ikre godišnje u Dunavu) i uništava domaćeg raka, i da je dno Dunava pod invazijom ove vrste koja je potpuno poremetila ekosistem. Kažu da je dno Dunava pokriveno njima...  Dodatni problem je da su nosioci račije kuge, na koji domaći rak nije otporan. 

Kao dodatna vest - u Apatinu je uhvaćena kineska kraba... nova nevolja za Dunav. Osim toga slične priče su američko patuljasto somče (tkz. manjov ili tarpaš), sunčica... Ljudskim idejama poremećen je ekosistem, i teško se oporavlja. 


Bagrem koji ubija domaće šume  

Prijatelj me je pitao za savet kako da iskoreni bagrem iz plantaže leske koju ima u Fruškoj gori. Koliko god da ga seče, bagrem ponovo raste. Koren bagrema je dubok, raspostranjen, i ponovo izbijaju novi izdanci. Osim toga seme se lako širi i bagrem preuzima nove teritorije.

Iako smatramo bagrem domaćim drvetom, zapravo potiče sa jugoistoka SAD, iz oblasti Apalačkih planina. Doneli su ga vrtlari u Francusku, odatle se raširio Evropom. 

Bagrem vidimo kao koristan - med, pošumljavanje peščara... Međutim Međunarodna Unija za očuvanje prirode je objavila izveštaj da čak 42 posto vrsta drveća koje raste u Evropi se nalazi pred izumiranjem. Deo razloga jestu i invazione vrste koje potiskuju domaće. 


Smrdibuba koja uništava povrće 

Ovih dana smo pod invazijom smrdibube ili smrdljivog martina kako ga mi zovemo u Futogu. Mala zelena ili siva buba. U ovo doba se uvlači u kući, radi prezimljavanja, i dok leti zuji ko helikopter. Mnogi strahuju od nje, a problem je i smrad koji širi kada je uhvatiš.

Ove godine mi je uništila zadnjih nekoliko berbi paradajza i voća u dvorištu. Sve su isisale. Po deset insekata je bilo na jednom plodu. Nije vredelo prskanje jer su veoma otporne. 

Smrdibube je uvek bilo ali problem je da zbog promene klime, u naše krajeve se raširila smrdibuba iz Azije koja je invazivna, i došla je u Evropu pre desetak godina, kao i Etiopska smrdibuba koja je došla tu devedesetih i stvara velike probleme, pa tako i meni i mojoj porodici. 

Kvalitet zemljišta koje postaje pustinjsko 

Ove nedelje objavili su vest da zemljište u Vojvodini, u žitnici Srbije kako je zovemo, klizi ka siromaštvu. Utvrđeno je da je sadržaj humusa došao do tri procenta (za razliku od 5 koliko je bilo pre 50 godina), što dovodi zemljište do granice gde se teško obnavlja plodnost. 

Razlog za opadanje plodnosti jesu pogrešne agrotehničke mere, gde je lakše baciti veštačko đubrivo (daje hranu biljkama ali privremeno, ne popravlja zemljište), umesto prirodnog đubriva (sporije hrani biljke ali popravlja zemljište). Sa klimatskim promenama koje se dešavaju, ovo dovodi do drastičnog smanjenja prinosa u budućnosti. 


Hrišćanski odgovor na pitanje zaštite životne sredine


Bez da spominjemo globalno otopljavanje, ove nedelje četiri puta sam razgovarao ili čitao o stvarima koje uništavaju prirodu, balans u prirodi, a posledica su ljudske nemudrosti. A ima ih puno, puno više. Okruženi smo sa nemarom i uništavanjem.

Šta je hrišćanski odgovor na ovo pitanje? Pre više godina donešena je sledeća deklaracija koju sam preveo pre više godina, i učestvovao u usvajanju. Nije odgovor ali postavlja određeni teološki okvir i osnovu za dalje razmatranje. 



DEKLARACIJA O BRIZI ZA STVORENJE[1]Svetska Evanđeoska Alijansa – Generalna Skupština[2]Pataja – Tajland, 29.10.2008.


Kao sledbenici Isusa Hrista, podređeni potpunom autoritetu Svetog pisma, i svesni načina na koji smo narušili stvorenje (pod stvorenjem se u tekstu podrazumeva naše prirodno okruženje), mi smatramo da je vera zasnovana na Svetom pismu suštinski važna za rešavanje sadašnjih ekoloških problema.

Zato što slavimo i poštujemo Stvoritelja, težimo da sačuvamo stvorenje i brinemo se o njemu.

Pošto smo sagrešili, mi smo izneverili u svom zadatku upravljanja stvorenjem. Iz tog razloga mi se kajemo i okrećemo od svojih puteva na kojima smo zagadili, iskvarili i uništili veliki deo Stvoriteljovog dela.

Zato što je naš odnos sa Bogom blisko vezan sa našim odnosom sa zemljom (prirodnim okruženjem – napomena prevodioca) u kojoj živimo, mi se obavezujemo da ćemo graditi ekološki i socijalni mir i napredak mesta za koje nas je Bog pozvao da to činimo.

Zato što je u Hristu Bog iscelio našu otuđenost od Boga, i učinio od nas prvi plod pomirenja svih stvari, mi ćemo odlučno, radeći u sili Duha Svetog, širiti Dobru Vest Hristovu, kako rečima, tako i delima. To znači da ćemo posvećeno raditi na pomirenju svih ljudi u Hristu, i na proširenju Hristovog isceljenja na stvorenje koje pati.

Zato što čekamo vreme u kojem će stvorenje koje pati biti obnovljeno u celovitost, mi posvećujemo sve svoje snage zaštiti i izlečenju stvorenja. Sve to činimo radi časti i slave Stvoritelja kojeg delimično otkrivamo kroz stvorenje, a susrećemo potpuno kroz Pismo i u Isusu Hristu. Mi shvatamo da se naša deca suočavaju sa rastućom krizom degradacije stvorenja čiji smo mi deo, i u kojem ćemo Božijom milošću i opstati. Uprkos tome mi nastavljamo da narušavamo stvorenje.

Mi prepoznajemo da oni koji najviše pate zbog degradacije našeg okruženja jesu najsiromašniji ljudi sveta, oni koji su to najmanje izazvali.

Mi prepoznajemo da su mnogi zabrinuti ljudi (zbog ekoloških problema – napomena prevodioca) ubeđeni da su problemi degradacije okruženja više duhovne nego tehnološke prirode. Svesni smo da oni istražuju svetske ideologije i religije tražeći duhovne resurse za izlečenje zemlje.

Mi takođe priznajemo da su muškarci, žene i deca stvoreni po Božijoj slici, i da imaju posebnu odgovornost za stvorenje. Naša akcija treba da podrži plodovitost stvorenja i njeno moćno svedočanstvo o Stvoritelju. Uprkos tome, previše često ignorišemo svoja ograničenja kao stvorenja i koristimo zemlju sa pohlepom, umesto brinući se za nju.

Mi verujemo da gde je Hristos tu je i nada, ne samo za muškarce, žene i decu, nego isto i za ostatak stvorenja koje pati od posledica ljudskog greha.

Mi se pozivamo na Isusove reči da naš život ne čini samo izobilje posedovanja, i iz tog razloga pozivamo sledbenike Isusa Hrista da se odupru privlačnosti rasipništva i preterane potrošnje, birajući stil života koji će ispoljavati poniznost, uzdržanje, samoograničavanje i štedljivost. Takođe ih pozivamo da podrže one koji pate zbog narušenog okruženja.

U Hristu, prisutnost kraljevstva Božijeg se ispoljava ne samo kroz obnovu zajednice ljudskog bića sa Bogom, nego i u obnovi harmonije i pravde među ljudima i obnovi harmonije i pravde između ljudskih bića i ostatka stvorenog sveta.

Iz tog razloga mi pozivamo sve hrišćane da potvrde da je sve stvorenje Božije; da je Bog stvorio sve dobro; i da Bog obnavlja stvorenje u Hristu.

Mi takođe pozivamo hrišćane da rade zajedno sa onima koji su zainteresovani za ozdravljenje stvorenja. Slušajmo šta imaju da kažu i žudimo da naučimo nešto od njih. Radimo sa njima kako bi smo mogli da im posvedočimo da je Bog, kojeg svi ljudi osećaju u stvorenju, potpuno objavljen u Reči. Ta Reč je postala telo u Hristu, začetniku i održitelju sveg stvorenja.

Mi donosimo ovu deklaraciju znajući da smo, sve dok se Hristos ne vrati da pomiri sve stvorenje, pozvani da budemo verni upravitelji Božije dobre bašte, našeg zemaljskog doma.[3]

Na Skupištini Evanđeoske Alijanse u Pataji, usvojena je takođe i rezolucija o problemu Globalnog siromaštva (klikni link):

[1] Adaptirano iz „Evanđeoske deklaracije o brigi za Stvorenje“ - Evanđeoske Ekološke Mreže
[2] Deklaracija o Brizi za Stvorenje je usvojena na Generalnoj skupštini Svetske Evanđeoske Alijanse, u Pataji, Tajland, 29.10.2008. Svetska Evanđeoska Alijansa (WEA) jeste predstavničko telo 420 miliona Evanđeoskih hrišćana iz 120 zemalja sveta. Savez Evanđeoskih Vernika Srbije (SEV) je punopravni član Svetske Evanđeoske Alijanse i učestvovao je u donošenju i usvajanju ove deklaracije.
[3] Prevod i obrada: Beređi Dušan; Protestantska Hrišćanska Zajednica – Novi Sad


Da li pratite moju emisiju Teologija uz jutarnju kafu? Svakog utorka u 9.30. Različite teološke, biblijske, crkvene teme. Prijavite se na naš Youtube kanal i pratite nas. 


4 коментара:

  1. Mi se pozivamo na Isusove reči da naš život ne čini samo izobilje posedovanja, i iz tog razloga pozivamo sledbenike Isusa Hrista da se odupru privlačnosti rasipništva i preterane potrošnje, birajući stil života koji će ispoljavati poniznost, uzdržanje, samoograničavanje i štedljivost. Takođe ih pozivamo da podrže one koji pate zbog narušenog okruženja.Ovo je veoma interesantno, mislim gde je onda granica?

    ОдговориИзбриши
  2. Pa ne, mislim trošenja. Granica trošenja para. Jer onda ne bi trebali da idemo na letovanja, da koristimo lepe parfeme, šminku, vozimo dobra kola, imamo dobru obuću. Jer neki ipak smatraju da je to luxuz, dok neki smatraju da je to potreba ili "što ne bi priuštili, kad već mogu" Kako napraviti granicu..trošenja...štedje poznajem Hrišćane koji smatraju da ako izgledaš lepo i doterano, privlačno to nije dobro.Naravno sa time se ne slažem ali o.k..zato se pitam kada već postajemo rasipnici a kada je naše da kažem trošenje para ...normalno?

    ОдговориИзбриши
  3. Moje mišljenje i razumevanje jeste da je to pitanje poziva i ličnog odnosa sa Bogom. Da ne postoji zakon nego Bog pokazuje pojedincima šta traži od njih. Sa druge strane mera treba da bude šta i koliko dajemo a ne šta zadržavamo?

    ОдговориИзбриши