6 principa koji nas oslobađaju sramote - kako živeti život slobodan od sramote? (Vera na delu - XXXIII dan)

Bog je uklonio moju sramotu
I dalje razmišljam o sramoti. Da li je sramota pozitivno ili negativno osećanje? Za osobu koja se nepristojno ponaša kažemo da "nema srama" - zašto onda uklanjati sramotu? Da li postoji sramota koja nas blokira i kako to pobediti? Ta i slična pitanja istražujem u ovom tekstu... 

  • Pre nego krenete sa čitanjem, imao bih jednu molbu za vas - zamolio bih vas da se prijavite u listu čitalaca ovog bloga. Opcija za prijavu se nalazi sa strane na PC ili dole ispod teksta na mobilnom. Time mi puno pomažete. Hvala

Sramota je nešto sa čime odrastemo na našem Balkanu. Kažu da je naša kultura obeležena sramotom, nazivaju je čak kuturom srama. Pod time se podrazumeva način razmišljanja gde je osećaj sramote osnovni pokretač postupaka ljudi - umesto da su vođeni svojim željama ili vrednostima u koje veruju.

Sramotom nas treniraju od malih nogu. Baka govori unuci - koja se prema njenom mišljenju ponaša neadekvatno - "nemoj to raditi, smejaće ti se deca". Nastavnici posramljuju loše ili neposlušne đake, izrugujući im se zbog njihovog neuspeha. A tu je i ono čuveno i strašno balkansko: "Šta će reći komšije?" ili "Nemojte nam šta zameriti". 

Osećaj kada pocrveniš od stida je jedan od najstrašnijih osećaja na Balkanu. Blokira nas da nešto pokušamo - jer ako ne uspemo, kako živeti sam sa sobom? Dugo godina sam odbijao da javno govorim, stideći se i strahujući šta će mi ljudi reći ako ne uspem, ili još gore kako ću se ja osećati u vezi sebe zbog mog neuspeha. 

ŠTA NAS KNJIGA JOŠUINA UČI O SRAMOTI?
U kulturi sramote, reči koje Gospod govori Jošui i Izraelcima jako značajne: Tada reče Gospod Jošui (Isusu sinu Navinovom): Danas skidoh sa vas sramotu egipatsku. I prozva se ono mesto Galgal do današnjih dana - Jošua 5:9.  O analizi biblijskih stihova a takođe i pojma egipatska sramota, već sam pisao u tekstu Skidanje sramote egipatske (vidi link). Danas bi želeo da vidimo više o tome kako pobediti sramotu, jer je to očigledno na osnovu ovog teksta, moguće učiniti. 

Možemo zaključiti sledeće: 
1. Postoji adekvatan osećaj sramote, i on je moralne prirode, vezan za naša dela i postupke. Postoje dela, greh, kojeg se trebamo sramiti - nazivam to moralnom sramotom. Mogli bi tu vrstu sramote poistovetiti sa krivicom, čak i reći da su sinonimi. Moralna sramota nosi u sebi krivicu. Jevreji su bili krivi zbog svojih prestupa i neposlušnosti, i to Biblija naziva sramotom egipatskom. Osoba koja ne oseća moralnu krivicu ili sramotu, za tu osobu kažemo da je "bez srama". 

2. Posle uklanjanja razloga za krivicu, i sramota prestaje da važi. Po obrezanju Bog kaže Judejima - "skinuo sam vašu sramotu", tj. više nemate razloga da se sramite. Zapamtimo: kada se ukloni krivica, i za sramotu više nema razloga. 


kako se ne sramiti?

3. Sramota je vezana za grešno ponašanje a ne za ličnost! Problem koji mi imamo, jeste da vezujemo osećaj sramote za našu ličnost (osećamo se loše u vezi sebe, naših sposobnosti, ličnosti), umesto za naše pogrešne postupke. Biblija postavlja stvari na svoje mesto - trebamo se stideti moralno pogrešnih dela, a ne sebe, svojih mana, slabost ili stanja (npr siromaštva).  

4. Naučimo da sramotu vežemo za naše pogrešno ponašanje, a ne za našu ličnost. Kada ovako razumemo sramotu onda postoji i način da se nosimo sa njom. Ako je sramota vezana za nas same, onda ostajemo zarobljeni jer ne možemo pobeći od sebe. 

Ujedno tako definisana sramota, kao sramljenja sebe, je pogrešna i nebiblijska. Razmislite o sledećem - Sotona, naš neprijatelj, nas nikad neće optužiti za moralnu sramotu - reći da je nešto pogrešno i da to trebamo prestati raditi. Zapravo on nas ohrabruje u lošim postupcima. Međutim, uvek će pokušati da učini da se osećamo loše o sebi, ukazivaće nam na naše mane, na nas lično. 

Bog čini potpuno suprotno - ukazuje nam na naše moralne pogreške i naziva to sramotom. Sa druge strane prihvata nas kao Njegovu decu, bez obzira na to kakve su naše mane ili slabosti. 

5. Put do uklanjanja sramote je pokajanje. Judeji su morali da prihvate svoju odgovornost, da se pokaju. Pokajanje je metanoja (grčka reč za pokajanje) - tj promena uma ili načina razmišljanja. Kroz proces metanoje mi prihvatamo da je nešto moralno loše, izražavamo žaljenje zbog toga, a takođe i našu spremnost da to više ne radimo. Kada dođemo pred Boga u pokajanju, on briše našu krivicu. 

6. Posle pokajanja, krivica prestaje da postoji, kao i sramota. Osećaj krivice i sramote posle pokajanja je potpuno pogrešan i neadekvatan. U načelu samo pokazuje ne razumevanje veličine Božijeg opraštanja. Ko razume da mu je oprošteno, taj i živi u oproštenju. 

KAKO ŽIVETI ŽIVOT BEZ SRAMOTE
Kada razmišljam o sramoti, uvek se setim primera Cara Davida i njegovog 52 Psalma: "A ja sam kao drvo masline, zasađeno u Domu Božijem, zauvek i doveka u Božiju ljubav se uzdam" 8 stih. Reči slavljenja i pouzdanja, tipične za Davida, osim što je momenat za te reči potpuno neadekvatan (tj tako izgleda).

U uvodu u psalam piše: "Kada je Edomac Doeg javio Saulu: "David je ušao u kuću Avimelehovu"".  Radi se o događaju iz  II Samuilove 21-22. poglavlju, gde je opisan taj događaj. David vara Avimeleha i koristi njegovu dobrotu, iako zna da će kralj Saul izvršiti osvetu nad Avimelehom. Zbog te Davidove laži, Saul uništava Avimelehovu porodicu i ceo grad Nam. Za to uništenje, kriv je velikim delom i David.

Očekivali bi da David peva o svom grehu, plače i kuka nad sobom. Ja bih rekao: "Bože, ja sam smrdljika zasađena u bunjištu pored septičke jame", a David peva: "Ja sam drvo masline u Dvorima Božijim".  Umesto kukanja David slavi Boga, i govori o svojoj sigurnosti u Njemu. Da li je David lud? Sociopata? Osoba "bez srama"?



Odgovor je sledeći - u 51 Psalmu David peva: "Prema velikoj samilosti svojoj obriši prestupe moje." David zna sledeću istinu: Kada ti Bog oprosti grehe, gresi su ti stvarno oprošteni i obrisani. A gde su oprošteni gresi, tu nema ni krivice. A gde nema krivice, nema ni sramote

U mom istraživanju Vere na delu, 33 dan pisanja ovih tekstova, dolazim do zaključka: Čovek vere, živi u oproštenju, ne u sramoti. 
Beređi Dušan Bera

Još jednom koristim priliku da vas podsetim da se prijavite na listu čitalaca ovog bloga. Vaša prijava podiže viđenost bloga, a takođe i kredibilitet (čitaoci lakše čitaju tekstove za koje su i drugi rekli da vrede). Hvala vam na pomoći. 

Нема коментара:

Постави коментар