Kampovanju za Očeve i decu, dugo planirano, konačno realizovano. Prvi put smo planirali da to bude u maju ali pala je užasno velika kiša (kiša koja je izazvala poplave). Sada nas ni naznaka lošeg vremena nije mogla sprečiti da ostvarimo naš plan.

Interesantno je to kako Bog koristi naše sklonosti da bi uradio nešto dobro. Pre pet – šest godina kao crkva nikada nismo organizovali kampovanja, kada bi negde išli, spavali bi u zatvorenim prostorijama. Sećam se nekoliko prilika kada sam želeo da organizujem nešto sa tinejdžerima u prirodi, i bojali su se buba, nisu mogli da spavaju na tvrdom, teško im je bilo da hodaju kroz šumu. Ali onda je nekolicina nas prošla trening za vođe izviđača, klinci su prvo počeli da kampuju u dvorištu crkve, pa u kampovima, pa u prirodi, i sve veći i veći broj ljudi je zaražen, i sada to više nije vezano samo za izviđače nego i druge oblasti života naše crkve.
Potrebno je vreme da se ostvari momentum, kritična masa, ali kada
se skupi dovoljan broj ljudi, stvari idu veoma lako svojim tokom. Tako i ovo
kampovanje je organizovano u par dana (delimično zbog moje neodgovornosti), a
prošlo je fantastično. Tim iskusnih ljudi i dece, sve su brzo organizovali - pokosili smo travu, raskrčili put da ne grebe kola, uredili mesta za kampovanje i pecanje, organizovali hranu... Sve je radilo kao sat.
Kao crkveni vođa, zaboravljam na potrebu da se skupi
dovoljan broj ljudi zainteresovan za nešto, ali to je način na koji se stvari
dešavaju, prvo nekolicina njih započne promenu, a onda sve više, i više ljudi postaje deo toga. To je i prva lekcija sa
kampa – zapamtiti da je potrebno vreme da se nešto desi!

Filisteji, neprijatelji Izaelaca su napadali. Narod je bežao i
trebala im je zaštita. David je stao sa Eleazerom da brani narod. To sve nije
ništa čudno, ali čudan je komentar bibliskog pisca. Stali su u njivu punu ječma
(drugi prevodi kažu sočiva), i odbanili njivu. Povukli su crtu, i rekli: „dalje
ne može, ovo ja čuvam, nećete proći“. Ne piše broj pobeđenih ljudi, piše da su odbranili ono
što su čuvali – njivu ječma i narod iza te njive. Došlo je silno izbavljenje i Eleazer je zabeležen kao silni junak. Jedan od troje neprevaziđenih, među osvajačem Jerusalima, i čovekom koji je sam pobedio tri stotine vojnika.
Poruka koja mi je došla u um, dok sam govorio o odbrani njive je
bila – nije bitna veličina podviga, bitno je za šta (koga) stojiš. Podvig se
pred Bogom ne meri brojem poraženih, pobeđenih, zadobijenih, nego da li stojiš
u odbanu onoga što je bitno i što ti je povereno. Da li stojiš za svoju
porodicu, svoju decu. Jer to te čini junakom! Otići na kampovanje sa svojom decom, odvojiti vreme za njih, uložiti u njih, to čine junaci!
Takođe bi vas zamolio da razmotrite da se upišete u listu čitalaca bloga, sa strane se nalazi opcija ako koristite PC, ili dole ako koristite mobilni. Pratite nas i na drugim platformama.
Takođe, da li pratite naš youtube kanal? Pogledajte...
Нема коментара:
Постави коментар