Moj pogled na ljude - moj odraz!


"Jedan putnik je pri ulasku u grad pitao starca koji je sedeo pored puta: „Kakvi su ljudi u ovom gradu?“ Starac je odgovorio: „Kakvi su bili u mestu odakle si došao?“ „Grozni“, odgovorio je putnik. „Bili su zli, nedostojni poverenja i gnusni u svakom pogledu.“ Starac se nasmejao i rekao: “Ah, iste takve ćeš naći i u ovom gradu.“

Uskoro se još jedan putnik zaustavio da se raspita o ljudima u gradu. Ponovo je starac pitao o ljudima iz grada iz kojeg je putnik došao. „Oni su iskreni, marljivi i prijateljski nastrojeni,“ odgovorio je putnik. Starac mu je odgovorio: „Upravo takve ljude ćeš naći i u ovom gradu.“

Starac je bio veoma mudar. Znao je da je način na koji ljudi vide druge odraz njih samih tj izbora kako vide svet oko sebe. Jer realnost je da su ljudi oko nas i dobro i zli. Oni su samo "divna ruševina", splet lepote onoga što je Bog stavio u njih i unakaženosti grehom i zlom. Svaki čovek je Mister Džekil i Gospodin Hajd. Pitanje je samo šta ja biram da naglasim u mom odnosu sa njima.

Moj zaključak - osnovni razlog zašto ne uspevamo da izgradimo odnose smo mi sami, mi smo najveća prepreka. Često kada neko ima problematične odnose sa mnogim ljudima, problem je on sam, a ne drugi. Međutim, takvi problematični ljudi retko okrivljuju sebe za probleme sa kojima se suočavaju. Oni gledaju samo na druge, prebacujući odgovornost na njih. Posledica je da ih problemi prate gde god da idu.

Mudrost je otkriti prepreku u sebi. Šta boji moj pogled? Koja iskustva, razmišljanja, stavovi utiču na moj odnos sa drugima? Koje predrasude nosim sa sobom? Loša iskustva i sećanja? 

Šta ću ukloniti iz moj sistema vrednosti, pogleda na ljude? Šta ću ostaviti, ali ću biti svestan da je to samo deo slike? Kako ja mogu biti bolji čovek? 

I konačno šta danas mogu uraditi da budem bolji u mojim odnosima sa ljudima? Ove nedelje? Godine?  

Ako vam se dopalo šta ste pročitali, nudim vam nekoliko opcija:
1. Prijavite se na ovaj blog. Polje za prijavu se nalazi sa desne strane blog, ispod spiska imena ljudi koji su se prijavili do sada. Ako čitate ovaj blog preko mobilnog uređaja, ta opcija vam se nalazi na dnu stranice.
2. Pišite mi na p.hriscanska.zajednica@gmail.com i tražite da vas upišem u mejling listu... Na taj način dobijaćete obeveštenja o novim tekstovima ili video preko mejla. 

3. Prijavite se na naše ostale platforme - youtube kanal, facebook... Likovi vam se nalaze takođe sa desne strane teksta ili na dnu stranice.

Izlet Royal Rangera: Bukovac-Vezirac

Izlet Rojal Rangera (Kraljevskih izviđača), 22.9.2012. u Fruškoj gori. Pešačili smo stazom: Bukovac-Selište-Vezirac-Puckaroš (10 km).
Rojal Renžeri su internacionalna služba rada sa decom, koja koristeći izviđačke metode kod dece gradi trajne vrednosti - Kraljevski izviđač je: oprezan, čist, častan, hrabar, veran, vaspitan, poslušan, duhovan. Zovemo se Kraljevskim izviđačima pošto verujemo da je Isus Hristos, Kralj kraljeva, ona kome služimo, i onaj koji nas inspiriše u svemu šta radimo - želimo bolje upoznati Njegovu poruku, ali i prirodu i naš kraj. To je bio i cilj izleta. Učili smo o prirodi ali i o kraju u kome živimo.
Polazak na izlet iz Bukovca. Bukovac je malo selo u blizini Novog Sada.  Mesto je nastalo u 16. veku, u vreme vladavine Osmanlija. Prema legendi grupa srpskih izbeglica su u Fruškoj gori, oko velike bukve izradili naselje, i zato se selo i zove Bukovac. Kasnije, kada su Turci poraženi, selo je preseljeno nekoliko kilometara bliže Petrovaradinu.

Bukovac u dolini








Iznad Bukovca, područje koje se zove Selište. Selište je uobičajeni naziv za mesto na kome je nekada bilo selo, koje je kasnije napušteno ili preseljeno. Pretpostavili da je tu nekada bio stari Bukovac. Sada su tu velike livade, odlične za jurnjavu, sankanje, skakanje...


 Upoznajmo prirodu: jestive biljke koje smo pronašli u okolini: šipak, trnjine, glog, cikoriju, zovu... Kako ih možemo iskoristiti u ishrani? Koji su principe prikupljanja biljaka: 1. Nikada ne koristi biljku koju ne poznaješ; 2. Ne mešaj biljke kada ih bereš; 3. Upoznaj biljke koje koristiš...
Primena naučenog - beremo šipak, trnjine... Koristićemo to za čaj u toku zime na našim sastancima. 


Prilika za igru. Malo čobanskih igara iz moje mladosti. Zaboravio sam ime igre, mislim da smo je zvali rende po rende. Igra se sa štapovima i konzervom. Iskopaju se rupe u zemlji u krug, tako da ima jedna manje rupa, i jedna veća rupa u sredini. Igrači čuvaju svoje rupe sa štapom, dok jedan od igrača pokušava da ubaci konzervu u centralnu rupu (kako se takvi otpaci svugde nalaze, nije bilo teško naći materijal), dok ga ostali u tome sprečavaju... 
Put pod noge, pa do Vezirca, sledeća stanica...

Najmlađu učesnik je putovao na leđima, i komandovao tati i rendžerima.


Svako uzvišenje na putu je prilika za akciju. Kada si tinejdžer, kraći put nije uvek i najbolji...  tj najinteresantniji...
Nenadani susret za Frušku Goru, i poruka: Ne diraj me da te ne diram.... Nisam siguran koja je ovo zmija, nešto mi je sumnjiva...
Vezirac

 Vezirac. Spomen obeležje jednog od najznačajnijih događaja u okolini Novog Sada, velike bitke između hrišćanske (Ausrijko-Mađarske) i islamske (Turske) vojske. Bitka se dogodila 5.8.1716. godine. Austrijska vojska je brojala 76,000 vojnika, a Turska 120,000. Čudesnim događajem (legenda govori o snegu usred leta, ali verovatano se desila ogromna oluja), turska vojska biva preplašena i poražena. Na brdu Vezirac se nalazio šator vojskovođe Demad Ali-Paše, koji je tom prilikom ranjen, i uskoro posle toga i preminuo.

Povratak

Moj kum Mišel, zaslužan za fotografisanje...

Najmađi Rendžer Mateo. Stalno je opinjao tinejdžere: Aleksa  nemoj tamo, Pazi Borise...


Bravo Matea, sa 5,5 godina, 10 kilometara je veliki podvig
Sve u svemu lepo provedeno subotnje propodne - druženje, igranje, učenje o prirodi i našem okruženju, izazov i avantura sve ono što čini Royal Rangere službom u kojoj uživam.

A za mene lično, današnji izlet je govorio sledeće: U poslednje vreme često čitam da ljudi doživljavaju hrišćanstvo kao nešto što ograničava intelekt. Mislim da su Rendžeri dokaz kako hrišćanstvo zapravo budi interes i znatiželju. Kada poznaješ Stvoritelja, uživaš i u Njegovom Stvorenju.

Serija propovedi na Jovanovo evanđelje: "Hristos više od religioznosti" - linkovi za sve propovedi

linkovi za propovedi Evanđelje po Jovanu
Evanđelje po Jovanu je četvrto Evanđelje novozavetnog kanona, specifično i po stilu i po poruci. Za razliku od prva tri evanđelja koja prikazuju istorijsku sliku Isusa, Apostol Jovan se skoncentrisao na teološku sliku Isusa kao živog Boga, Logosa, Reči kroz koju je sve nastalo... Nema rodoslova, nema detalja kao u drugim evanđeljima, vidimo sliku Hrista u njegovom delu Spasenja. On je Mesija, Otkupitelj, ali Mesija koji je odbačen od religioznih ljudi, onih koji su Hrista sledili samo po pravilima.


Apostol Jovan u evanđelju prikazuje život koji je više od praznih pravila, želeli smo razmisliti o osnovama takvog života. Kako izgleda hrišćanski život koji nije zasnovan na pravilima nego na veri? Šta naš Učitelj stvarno želi od nas?  


Zašto Isus završava svoj boravak na zemlji sa ribolovom? - Evanđelje po Jovanu 21 - propoved

Zašto Isus završava svoj boravak na zemlji sa ribolovom? - Evanđelje po Jovanu 21 - propoved 

Da li ste nekada uočili koje je bilo zadnje čudo Bogočoveka Isusa Hrista na ovoj zemlji? Nije podigao mrtve, niti iscelio. Otišao je na pecanje, ribolov. Međutim, taj događaj je promenio živote miliona ljudi. Nisu postali pecaroši. Postali su ribari. 

Prethodni tekst iz Evanđelja po Jovanu, koji se bavi čudom vaskrsnuća, možete pročitati OVDE (vidi link). 

Isus i čudesni ribolov

Evanđelje po Jovanu 21 - priča o čudesenom ribolovu


Evanđelje po Jovanu 21


1 Isus se posle toga ponovo pokaza svojim učenicima na Tiverijadskom moru. A pokaza se ovako: 2 Simon Petar, Toma zvani Blizanac, Natanail iz Kane Galilejske, Zavedejevi sinovi i dva druga učenika bili su zajedno. 3 Simon Petar im reče: „Idem da lovim ribu.“ A oni mu rekoše: „I mi idemo s tobom.“ I izađoše pa uđoše u čamac, ali te noći ne uloviše ništa.
4 A rano ujutru, Isus je stajao na obali, ali učenici nisu znali da je to on. 5 „Dečice“, upita ih Isus, „Zar nemate ništa za jelo?“ „Nemamo“, odgovoriše oni. 6 A on im reče: „Bacite mrežu s desne strane čamca, i naći ćete.“ I oni baciše, ali više nisu mogli da je izvuku od mnoštva riba.
7 Tada onaj učenik koga je Isus voleo reče Petru: „To je Gospod!“ Kad je čuo da je Gospod, Simon Petar se opasa ogrtačem jer je bio go, i skoči u more. 8 A ostali stigoše čamcem, vukući mrežu sa ribom jer nisu bili daleko od obale –svega oko 90 metara.
9 Kad su pristali uz obalu, ugledaše već pripremljen žar i na njemu ribe i hleb.
10 Isus im reče: „Donesite nekoliko riba od ovih koje ste sad ulovili.“
11 Tada se Simon Petar pope u čamac i na obalu izvukoše mrežu, punu velikih riba – sto pedeset i tri. Ali, iako ih je bilo toliko mreža se nije pocepala.
12 „Dođite i doručkujte“, reče im Isus. I nijedan od učenika se nije usudio da ga upita: „Ko si ti?“ jer su znali da je to Gospod.
13 Tada Isus uze hleb i dade im ga, a isto tako i ribu. 14 Bilo je to treći put da se Isus pokazao svojim učenicima pošto je vaskrsao iz mrtvih.

Interesantan događaj, Isus završava svoju službu čudotvornim ribolovom. Poslednji događaj Njegovog pojavljivanja pred učenicima u ovom evanđelju, možda i uopšte. 


Učenici - praznih mreža ili i prazne duše

Učenici su lovili ribu noću i nisu ništa uhvatili. U momentu kada odustaju pojavljuje se čovek koga ne prepoznaju i govori im da zabace mrežu na drugu stranu. Čudno, oni slušaju. Razmislimo o tome, neznanac, govori im šta da rade, nema nikakve osnove da ga slušaju a oni ga slušaju. Zašto, šta mislite? 

Smatram da je osnovni razlog zašto to rade to da su se nadali da će videti Hrista. Možda je to stojalo iza iznenadne Petrove odluke da ide u ribolov, nada da će ga ponovo videti.

Na kraju vidimo da hvataju 153 velike ribe i prepoznaju da je u pitanju Hristos. Petar u oduševljenju pliva do obale, ostali veslaju. Sve se završava zajedničkom večerom. 

Iako je u pitanju čudo, moramo priznati da naspram ostalih Hristovih čuda i nije nešto impresivno. Ipak je Hristos podizao mrtve, kontrolisao prirodu, lečio bolesne... Imao je mnogo bolja čuda za zavreštak misije na zemlji. Mi znamo da Bog nikada ne radi ništa bez razloga, pa vam postavljam pitanje – Zašto završava svoju službu na ovaj način?


Zašto Isus završava svoj boravak na zemlji sa ribolovom?

Hristos se na samom početku službe objavio svojim učenicima na jezeru Galilejskom. Tu je sve počelo, oni su počeli da  ga slede posle sličnog, skoro istovetnog događaja. Luka 5 1-11, nam govori o tome. Sve je počelo čudesnim ribolovom, učenici su krenuli da ga slede, počeo je njihov zadatak. Tu su dobili poziv da će biti ribari ljudi, da će biti apostoli.

Sada doživaljavaju ponovo isto čudo, da bi se uverili da je On živ i da bi sve što ih je učio jeste realnost. Problem koji su učenici imali je bio njihovo stalno nerazumevanje, stalno neshvatanje da će Isus postradati. To je bilo potpuno neprihvatljivo njihovom umu. Oni su mislili – da će vladati, da će oterati Rimljane, među sobom su se svađali o tome ko će vladati sa njim. Sledili su Mesiju, Izbavitelja, Kralja kraljeva. 

Sve je krenulo sjajno, čuda, isceljenja, umnožavanje hleba, umirenje oluje a onda šok – njihov Mesija je uhapšen, šiban, ubijen. Sve pada u vodu, bajka pretvorena u tragediju i laž, naizgled. Sve propada. Da li je i posle vaskrsnuća, možda, nešto sumnje ostalo? 

Možda je to motiv Petra za ribolov. On više ne zna šta da radi, šta da veruje, kako da se ponaša. Jeste da je Hristos vaskrasnuo ali da li je njihov zadatak ostao isti? Verujem da se nada da će ponovo videti Isusa??? Da zato ustaje i odalazi u ribolov, da bi isprovocirao ponovni susret, ponovni događaj poziva. 

Poruka koju im Hristos daje jeste  sledeća – ništa nije završeno, ono na šta ste poslati još uvek važi, nisam se promenio, niti se vaš zadatak promenio.


Zašto hvataju baš 153 ribe?

Isus i 153 ribe
Primetimo dalje da je uhvaćeno 153 ribe. Interesantno je da je naveden tačan broj. Da je u pitanju pisac koji mari za detalje, kao jevenđelista Luka, to nas ne bi nas iznenadilo, ali Jovan ne vodi baš računa o detaljima. Jednostavno ga ne interesuju. Mnogi zato smatraju Jovanovo evanđelje prvenstveno teološkim, ne toliko biografskim. I kada Jovan navede detalj, navodi ga jer je u njemu neka poruka.


  • Dragi čitaoci, ako smatrate članke sa KaHristu korisnim, učinite mi uslugu:
    1. Podelite tekstove sa KaHristu na društvenim mrežama. Raširite vest...
    2. Prijavite se u listu čitalaca bloga KaHristu. Pozajmite mi vaš kredibilitet.
    Hvala



Šta je poruka o Isusu u događaju hvatanja 153 ribe?

Šta je poruka?  Ima više opcija.

1. Numerička vrednost broja 153

Mnogi učitelji su tražili u tim brojevima numeričke vrednosti. Radi se o tome da bi svakom slovu u jevrejskom alfabetu dali određenu numeričku vrednost, i to bi važilo i obrnuto. Nije me to baš interesovalo, pa se neću tu zadržavati ali na taj način su dobijali razna značenja iz broja 153, npr. - PASHA  ili SIN BOŽIJI. Vidite, na ovaj način može da se dobiju razni odgovori i smatram numerički pristup Svetom pismu pogrešnim, nebiblijskim i uzaludnim poslom.


2. Simbolika brojeva 

Drugi način razumevanja jeste da svaki broj ima određenu simboliku. To ima osnove, jer naprimer za 7 dana je Bog stvrio nebo i zemlju, 40 dana Isus posti - isto kao i 40 godina Mojsija u pustinji, ili 40 godina lutanja. Međutim verzija ovakvog objašnjenja ima toliko koliko ima i autora, pa ne ulazim ni u ovu teoriju.


3. Slika potpunog broja riba na svetu

I treća opcija jeste opcija koju je dao crkveno otac Jeronim, još u prvim vekovima hrišćanstva. On je naveo da je broj 153 ukupan broj velikih vrsta riba koje su bile poznate u prvim vekovima. 

Mi znamo da postoji na hiljade vrsta riba, ali ovakvo tumačenje govori da su ljudi starog veka poznavali samo 153 vrste (verovatno se radi samo o krupnijim, jestivim vrstama riba). I ovo je tumačenje koje mi ima najviše smisla. Jer to je poslalo značajnu poruku prvim učenicima.

evanđelje za ceo svet

Prvo ukazalo im je da njihov zadatak nije završen. Pozvani su da budu ribari ljudi, tako ih je Hristos pozvao. Sada treba da nastave na tom putu. Nije gotovo, zapravo je tek počelo. Hristos ih je poslao da ljude dovode u carstvo Božije i taj zadatak još uvek traje. Ukazuje im i na sveobuhvatnost njihovog zadatka. Da se evanđelje nosi do svakog ljudskog stvora, da niko nije izuzet. Da ne postoje rasne, nacionalne granice. Evanđelje nije rezervisano ni za jednu naciju, ne postoji nebeski narod. 


Na tinejdžerskom kampu, zadnje veče desio se poseban doživljaj. Posetila nas je grupa 21 bicikliste koji su putovali od Budimpešte do Crnog Mora, hrišćani i izdiđači. Imali smo slavljenje zajedno i pevali smo na našim jezicima, Srpskom, Nemačkom, Engleskom i Rumunskom. Jer svi smo jedna porodica. Nema posebne nacije. To govori slika 153 ribe, ali nas i podseća da imamo zadatak pred nama, da posao nije gotov, da ima puno onih koji nisu čuli o Hristovoj spasonosnoj poruci.


4. Poslednji ribolov govori o sveobuhvatnosti Isusove brige za nas

Druga slika koju su ove ribe dale učenicima je bila Božija briga za njih. Bog je sa njima, on se brine, i brine se potpuno. Odgovor na njihova pitanja – šta sada, kako dalje, kuda dalje, šta uraditi, kuda ići. Bog je tu i brine u potpunosti. Isus dočekuje učenike sa hranom i u njegovom prisustvu njihove potrebe su zadovoljene. 

Razmislite samo o sledećem: Isus, u vaskrsloj slavi, Bog bogova, Kralj kraljeva, Bog Silni, Bog Svemogući, loži vatru, i na toj vatri učenicima sprema hleb i ribe. Veličanstvena slika brige za njih. Brige koja ne poznaje granice. 

Prorok Jeremija nas u drugoj glavi upućuje na naš veliki problem - Jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, šuplje studence koji ne drže vodu. Naš veliki problem je zaboravnost, zaboravimo Božije delo u našim životima, zaboravimo njega i njegovu brigu i okrenemo se stvarima koje nas ne mogu zadovoljiti.

Rešenje jeste da se setimo Božijeg dela. Vidimo u današnjem tekstu Petra, koji kao da provocira Božije delo, vraća se na početak, u momenat kada ga je Bog pozvao. I tu ponovo susreće Božiji poziv, susreće Božiju brigu.

Trebamo se vraćati našim odlukama, zavetima. Jedan od razloga zašto volim kampove jeste baš što sam većinu mojih zaveta, odluka doneo baš na kampovima. Tu ih i obnavljam. Da ću živeti čestito, da ću se brinuti za slabije od mene, da ću posvetiti moj život Gospodu, da ću ga slaviti i tako dalje... kada naiđu krize, šta vi radite, idete na trošne studence ili se sećate vaših zaveta. Setite se Božije brige za vas. Setite se Boga koji loži vatru, sprema ribe i hleb.
Beređi Dušan Bera 



Ako želite više saznati o Jovanovom Evanđelju, na sledećoj adresi se nalazi zbirka propovedi iz ove knjige: https://bera-kahristu.blogspot.com/2012/09/serija-propovedi-na-jovanovo-evanelje.html

  • Da li pratite naš Youtube kanal? Propoved iz serije 7 skandaloznih događaja iz Isusovog života. Prijavite se na naš kanal. 





Strah od visine - kako sam ga ja pobedio


Bojim se visine. Rečnik kaže da je fobija - "... fobija je trajni, bezrazložni strah uzrokovan prisutnošću ili zamišljanjem specifičnog objekta ili situacije koja ne predstavlja realnu opasnost. Izloženost objektu ili situaciji dovodi do trenutne reakcije u smislu visokog stupanja anksioznosti ili pak do pokušaja izbjegavanja objekta ili situacije. ... Odrasli sa specifičnom fobijom prepoznaju da je strah pretjeran i bezrazložan, ali usprkos tome ne mogu mu se oduprijeti." Ne mogu da kažem za moje stanje da je fobija jer mogu da izdržim boravak na visini, ali sam veoma uplašen i uznemiren u takvim situacijama.

Krivi Vir 2012 - nacionalni trening vođa Kraljevskih izviđača (NTT)

Kamp "Krivi Vir 2012", obuka vođa Kraljevskih izviđača u vođenju tinejdžera na višednevne izlete u prirodu. Kamp je trajao 4 dana, u toku kojih smo se uglavnom kretali u podnožju Rtnja i Kučajskih planina. Slede slike...
Rtanj - na žalost nismo imali vremena da se penjemo na njega ali nas je njegova panorama pratila sva četiri dana i bila nam glavni orjentir.

Izviđači dolaze - susret sa starim prijateljima sa nekog kampa i upoznavanje sa novim prijateljima. Velika draž svakog susreta su produbljena prijateljstva.

Učesnici iz osam zemalja - Albanija, Srbija, Makedonija, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Nemačka, Slovenija. Na majicama piše Balkan NTT (National Training Trail)

Prve instrukcije i zajedništvo

Priprema za put - čeka nas mnogo kilometara sa celokupnom opremom na leđima. Šta poneti a šta ostaviti? Svaki gram se računa, jer posle nekoliko kilometara postaje sve teži. A treba poneti odeću, vreću za spavanje, šatroska krila, hranu, posude za pripremu hrane, prvu pomoć....

 Moja ekipa - Srbija i Slovenija. Uzeli smo ime "Rtanjski medvedi"

Šta li me čeka ova četiri dana? Da li NTT znači "Nije tako teško" ili "Neverovatano težak tovar"?
Sve se dešava u mestu koje se zove Krivi Vir. Značajno je jer je u njemu počela Timočka buna protiv vlade Obrenovića (koja je pokušala da razoruža narod), tu izvire Crni Timok a priroda je predivna...

Dobili smo kordinate, sada treba krenuti na put. Kako doći iz tačke A u tačku B koristeći kompas? Niko od nas ne poznaje teren. Treba videti ko je naučio lekciju sa prethodnih treninga.
Radionica - kako izgraditi bivak - jedna od mogućnosti...
Bivak od prirodnih materijala - komplikovano ali interesantno za videti

Bivak od šatorskih krila 
Primena naučenog...
A može i ovako... Ko će se gnjaviti sa šatorima kada je lepo vreme... Nebo je najbolji pokrivač
Ili ti je krov krošnja nekog drveta - grane iznad mesta na kome smo spavali...
Radionice su se dešavale na punktovima do kojih je trebalo doći korišćenjem mape i kompasa. Radionica o prvoj pomoći u prirodi.

Radionica o kroki mapama (skica-mapa). Koristeći dati kroki trebali smo preći stazu od 9 km kroz šumu.

Instruktori su bili kreativni u izboru mesta za radionice. Radionica signalizacije na dnu pećine u sred šume. Smrznuli smo se usred vrelog dana.

Radionica o prečišćavanju vode...

Koju hranu nositi u prirodu? Priprema pemikana (tj šunka u svinjskoj masti)

Paljenje vatre bez šibice - kresivo, karbit, kalijumpermaganat...

Radionica o prelasku preko prepreka... Preći reku sa rancem na leđima je izazov...



Korišćenje koordinata na mapi - pronaći put...

Izrada priručnog pribora...

Moja malenkost vari naučeno...
Konačni izazov - radionica o veranju

Spuštanje sa stene - oko 13 metara (ipak smo svi početnici)

Naš instruktor Samuel iz Slovenije...

Priprema hleba u prirodi  - svako veče se pripremao hleb za sledeći dan.
Kutije za pečenje hleba koje je poneo slovenački tim - napravljene od rosfraja. Teške ali odličan način za pripremu hleba. 
Ručno napravljen gorionik za kuvanje hrane (na alkohol ili drva) i priprema hrane ...
Poslednjeg dana ipak poslastica - pastrmka. Svako je trebao da pripremi ribu koju će jesti i da odabere način kako će je pripremiti... Nekome lak zadatak (pecarošima) a nekome nemoguća misija...

Izvor Crnog Timoka...

Krivovirski buk..

Manastir Lozica iz 1400 i neke godine ispred koga smo spavali

Rendžeri na putu...
Odmor posle ranojutarnje šetnje od šest kilometara. Krenuli smo po mraku... mesto Pečora - Izvor Timoka

Večernji sastanci uz logorsku vatru. Hrist je ipak centar onoga šta se dešava a ne izviđačke veštine...
Bunar na Kruškovom vrhu

 Nije radionica masiranja nego "ruka ruku mije" iliti rendžerke masiraju nažuljana ramena od ranca
Naš vođa Samuel voli da se igra sa vatrom....






Ako hocete ručak morate ga potražiti, pa i u ledenoj pećini
 Poseban doživalj, avantura, ali nije to cilj. Cilj jeste naučiti da se osloniš na Boga. Moto Royal Rendžera je "Uz Božiju pomoć daću sve od sebe..." Kroz izazove učimo da se oslonimo na Boga.

I na kraju vrhunac, osam nacija se mole za svoje zemlje na svom jeziku - makedonski, slovenački, albanski, mađarski, bugarski, srpski, nemački, rumunski... Osam nacija a ogromno jedinstvo, jedna porodica u Hristu Isusu.