Zašto mrzim religioznost?

Zašto mrzim religioznost - destruktivan uticaj religije na čoveka

Zatvorske rešetke
Pročitavši naslov možda se pitate – pa zar ovo nije religiozni blog (naziv mu je "Ka Hristu")? Zar hrišćanstvo nije religija? Da ovo nije „sastav koji je promašio temu“, da upotrebim školski termin?

Ne, nije promašena tema. Religoznost je termin koji možda možemo upotrebiti za hrišćanstvo kao sociološku definiciju, ali u praksi crkva je mesto iz kojeg religioznost mora biti proterana.


Šta je to religioznost?

Vikipedija definiše religiju i religioznost sledećim rečima: „Religija je društvena pojava koja podleže određenim zakonima nastajanja, razvoja i nestajanja. Religiju možemo definisati i kao duhovnu povezanost jedne grupe ljudi sa nekim višim, svetim bićem, odnosno Bogom. Bog (na sanskritskom “gospodar hleba”) je ljudska zamisao o nekoj natprirodnoj, onostranoj sili. I sama reč religija vodi poreklo od latinske reči „religare” što znači ponovo svezati, prepovezati. Dakle, religija je oblik društvene svesti u kome se prirodne i društvene sile prikazuju kao natprirodne, nezavisne od čoveka, prirode i istorije.“ 



Znam da Vikipedija nije izvor savršene mudrosti, ali za dovoljno ilustruje moj stav: ko bi želeo tako nešto?, da veruje u zabludu, u nešto što te „svezuje“? Ujedno verujem da je religioznost osnovano prikazana na ovaj način - kao ružna. Pratim na internetu razne forume o religiji, i često budem zapanjen mržnjom ateista prema hrišćanstvu (npr. – „Verujem i ja, ali ne u tog Boga kakvog ga vi zamišljate, ne u tog crkvenog Boga“). Skoro uvek mržnja je zasnovana na negativnim doživljajima sa sveštenicima ili poznanicima vernicima koji su nastupali kroz pravila, umesto prikazujući život sa Hristom. Crkva može biti prava fabrika ateizma.

Mi, evanđeoski hrišćani, definišemo religioznost kao naše ljudsko nastojanje da ugodimo Bogu na naš način, kroz naš podvig, umesto načina koji je Bog odredio. Religioznost jeste - kada se mi ljudi pravimo pametniji od Boga.


Kada te neko voli i želi da ti ugodi – on učini ono što ti voliš. Ja ne volim fudbal i nikada ga ne gledam. Jednostavno mi je dosadno, sat vremena jurnjave i par događaja za to vreme. Zamislimo: dođem kući i moja supruga hoće da me obraduje, da me dočeka sa gestom ljubavi i kaže mi: „Ćao ljubavi, snimila sam ti utakmicu Srbija – Alžir“. To je lep gest, ali kakve to veze ima sa mnom, meni to ništa ne znači, verovatno bi me i povredilo.

Što se tiče religioznosti, na taj način, mi postupamo na način koji Bogu ništa ne znači, štaviše gadan mu je.

Zašto mrzim religioznost - moji razlozi?

I zato religioznost mora nestati iz crkve. A zašto je mrzim, i smatram da i drugi treba da zauzmu sličan stav?

Prvo - religioznost čini čoveka oholim. 

Pošto se religoznost bazira na ličnim postignućima, dovodi do toga da misliš da si vredniji od drugih. Misliš da si svetiji, čistiji, bolji, pravedniji od drugih. Misliš da zato što ti više moliš, ili manje grešiš, da tebe Bog više ceni i poštuje od drugih. Isus u priči o cariniku i fariseju jasno govori šta misli o takvom isticanju (Luka 18) – potpuni promašaj.
Adam i Eva

Uvek kada o ovome razmišljam u misli mi dolazi Bonhoferove reči – „Ako mi se moj greh čini naspram greha drugih ljudi manjim, manje strašnim, ja još uopšte nisam spoznao svoj greh. Moj greh je nužno najveći, najteži i najstrašniji. Za grehe drugih bratoljublje pronalazi toliko izgovora dok jedino za moj greh ne postoji izvinjenje. Zbog toga je on i najteži.“


Zato Pismo i kaže – ne možeš reći da voliš Boga, a da mrziš svog brata. To ne znači samoosuđivanje, da me ne shvatite pogrešno, nego stalna spremnost da se razume i prihvati druga osoba. Jer, na ovoj zemlji svaki hrišćanin je moj saputnik, osoba koja bori iste borbe kao ja i koja iščekuje dolazak Hrista.

Pismo ne poznaje podelu na dobre i loše ljude. Što se tiče Boga svi smo jednako loši. Pismo poznaje podelu na Hrista i nas ostale, nesavršene i zalutale. Jedina zasluga hrišćanina jeste to da je prihvatio besplatno oproštenje. Zato suprotnost religioznosti jeste svest o svojoj grešnosti i prihvaćenosti samo kroz Hristovu žrtvu na krstu.



  • Podržite blog KaHristu, tako što će te:
    - podeliti tekstove sa njega na društvenim mrežama - svako vaše deljenje povećava viđenost na pretraživačima.
    - prijavite se u listu čitalaca ovog bloga.

Drugi razlog zašto mrzim religiznost jeste -Religioznost zarobljava


moja kutija Religioznost nas zadržava u zatvoru, zarobljene, umesto da primimo oslobođenje koje od Boga dolazi. U Pismu piše: upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi.


Spoznaja Boga uvek dovodi do slobode, do skidanja tereta iako odluke nisu uvek lake. Često sam doživeo da, iako mi je ispravna odluka bila jako teška, i znao sam da će me puno koštati, kada bih konačno odlučio doživeo bih veliko olakšanje. Kao da mi je ogroman teret spao sa leđa. Na taj način razumem i reči – uzmite moj jaram jer je lak, i moje breme jer je lako - skidanje tereta.

Kada, međutim, u svom hodu sa Bogom doživljavamo samo teret, osećaj zarobljenosti, to je ukazatelj da smo religiozni. Rešenje, ipak, nije u promeni ponašanja, nego u promeni načina razmišljanja. Ono što nas zarobljava jeste način na koji razmišljamo.

Uzmimo za primer molitvu i čitanje Reči. To nije način na koji mi ugađamo Bogu, ali su sastavni deo našeg hoda sa Bogom. Sve zavisi kako na njih posmatramo. Možemo misliti da je to način kako ugađamo Bogu i bićemo stalno frustrirani jer Bogu ugoditi ne možemo, nemamo taj kapacitet. Sa druge strane, ako pristupimo ovim disciplinama kao potrebi, kao sastavnom delu našeg života, kao nasušnoj potrebi, kao mestu susreta sa Osobom koja nas voli, to menja perspektivu.


I treće, možda najvažnije, religioznost unakažava Isusovo delo.

Hristos i krstSpasenje je u Pismu često opisano rečju „u“ Hristu, jer spasenjem se menja naš položaj. Mi smo sada u Hristu. Njegova pravednost postaje i naša. Što se nas, po našoj prirodi tiče, mi smo grešnici i ništa drugo nego grešnici. Skrenuli sa Božijeg puta, pobunjeni protiv njega.

Hristos umire ne zato što smo mi dobri, nego zato što nismo dobri, jer da On nije umro propali bismo u svojim gresima. Uzima osobu osakaćenu grehom, i pretvara je u svoje dete. Religioznost omalovažava Hristovo delo otkupljenja, ruži sliku Hrista jer kaže, ti možeš da svojim delima popraviš sam sebe.


I konačno, dok razmišljam o religioznosti pada mi na pamet priča sa Alfa kursa: „Trebalo je sahraniti ženu koja je živela na ulici. Bila je beskućnik. Neki od tih ljudi, neki beskućnici, su vrlo prijatni i imaju mnogo prijatelja. Ali ova žena, zato što je bila agresivna i gruba prema ljudima, tražeći uvek od njih novac, nije imala mnogo prijatelja. Bila je od onih što sa kolicima iz samoposluge obilazi ulice noseći plastične vreće i svakojako đubre. U takvim okolnostima nisam očekivao mnogo ljudi na sahrani. ... Pre nekoliko godina je nasledila ogromno bogatstvo – nekoliko miliona funti. Posedovala je stan u najelitnijem kvartu i nekoliko basnoslovno vrednih slika. ... Pitao sam se: “Zašto?” Jednostavno nisam mogao razumeti, zašto bi neko ko je imao sve to bogatstvo, odabrao da živi na ulici, u đubretu? A onda neko reče: ’Mislim da je njen problem bio u tome što nije želela da napusti život kakav je poznavala.’“

krst
Pročitajte moj članak: U razgovoru sa ateistom (klikni link)


Članak je u originalu objavljen u Sestrinskom časopisu HBC, prolećno izdanje. 
Beređi Dušan Bera


  • Da li pratite moju emiciju Teologija uz jutarnju kafu? Ako ne, prijavite se na naš Youtube kanal?

Blago nama sa našim verskim slobodama!!!


 “U Srbiji se i pravno i praktično veoma poštuje sloboda veroispovesti i Evropska unija želi da podstakne vlast da se nastavi u tom smeru, izjavio je danas šef delegacije EU U Beogradu Vensan Dežer. On je, na predstavljanju rezultata istraživanja"Religioznost u Srbiji i proces evropskih integracija", istakao da je, globalno gledajući, Srbija napravila važne korake napred u toj oblasti i donela potrebne zakone, koji se sprovode na odgovarajući način.” (izvor – Blic online).

Misao koja mi se odmah javila je “blago nama na našim slobodama”! A i blago nama kada nam Šef delegacije EU daje takve procene! Ne znam samo u kojoj zemlji je gospodin Vensan procenjivao verske slobode!!!

Islamska zajednica posvađana i na rubu građanskog rata, kako sami predstavnici I.Z. kažu - velikim delom zbog mešanja države i registracije dve Islamske zajednice u Srbiji, što je suprotno odredbama Zakona o verskim zadnicima!!!

U neredima protiv Roma u selu Jabuka, u junu mesecu, napadnuta Metodistička crkva. Koliko znam Ministarstvo vera se nije udostojilo ni da reaguje na ovaj incident.

I dalje samo 7 veličanstvenih zajednica imaju pravo na veronauku u školama iako je to direktno kršenje Ustava (da niko ne može da bude diskriminisan zbog svoje vere) i zakona o Osnovnom obrazovanju.

Navodim deo izveštaja Centra za razvoj civilnog društva o sistemskom primeru verske diskriminacije u Vojvodini. Vlada AP Vojvodine nastavlja sa praksom verske diskriminacije i pored intervencije Pokrajinskog ombudsmana. U svetlu rasprave koja se upravo vodi pred Ustavnim sudom o ustavnosti Zakona o crkvama i verskim zajednicama Centar za razvoj civilnog društva (CRCD) upozorava javnost na produženu versku diskriminaciju koju sprovode organi uprave AP Vojvodine. Oni nastavljaju da gaze Ustav i međunarodne standarde, ignorišu preporuke Ombudsmana AP Vojvodine i pokazuju da im nije stalo do verske ravnopravnosti, odvojenosti crkve od države i da ne priznaju kontrolu organa uprave od strane nezavisnih državnih tela (ombudsmana). ”. Ako vas interesuje više pročitajte izveštaj na sajtu CDCS – http://cdcs.org.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=447&Itemid=1.

Mrzi me više da pišem o svim primerima diskriminacije i nepoštovanja ljudskih i verskih prava koje znam. Pitanje koje mi se javlja jeste -Gospodine Vensan Dežer-e, sa koje planete si ti pao u zemlju Srbiju? Pošto očigledno imaš neki neidetifikovan (NLO) pogled na verska prava. Ili je možda identifikovan – posmatraš verska prava većine, koja i ima uglavnom sva prava!

No sa druge strane ovo nije blog o verskim pravima, nazvao sam ga “Ka Hristu” sa ciljem. Razmišljam kako nas ovakve vesti vode ka Hristu?

Duboko verujem u potrebu borbe za ljudska prava i politički angažman vernika, i verujem da je to jedan od poziva koje nam je Hristos uputio. Ali šta kada država ne odgovara pozitivno na pitanje naših prava, i diskriminiše nas? Zapasti u ogorčenje? U malodušnost?

Padaju mi na pamet reči našeg Gospoda: “Težite prvo carstvu nebeskom, a ostalo se nadodaje.” Hristos je, Bog je moja zaštita, ne država! U Njega ću se uzdati, jer me on ne može izneveriti! A za državu ću se moliti, moju naciju voleti, kada treba kritikovati i koliko mogu boriti za promene!

Istinite priče o hrišćanstvu u XXI veku - Kongres u Kejptaunu

Istinite priče o hrišćanstvu u XXI veku - Kongres u Kejptaunu

Kongres u Kejptaunu, Južno Afrička Republika, je održan 18-24.10.2010. godine, u ogranizaciji Lozanskog saveta za svetsku evangelizaciju. Blog prenosi istinite priče o stanju hrišćanstva na početku XXI veka.  

Kejptaun iz vazduha
Kejptaun, Južna Afrika

Zašto je održan kongres u Kejptaunu?


"Dok težimo da budemo svedoci Hristovi, i neka nam u tome Bog pomogne, učinimo svako dobro delo koje možemo, na svaki način koji možemo, na svakom mestu, u svakom momentu, i u svako vreme, svim ljudima koje možemo, sve dok to još uvek možemo. Neka vas Bog blagoslovi. Amen“. 

Ovim citatom Džona Veslija (velikog crkvenog reformatora iz 18 veka) je završen III Luzanski Kongres o svetskoj evangelizaciji.

Na Kongresu je učestovovalo oko 4.500 hrišćanskih vođa, iz 197 zemalja sveta (ko zna koliko etničkih grupa, plemena, naroda), i skoro svih evanđeoskih deniminacija, pokreta i organizacija. Veliku raznovrsnost učesnika je oslikao i tim za slavljenje u kojem su učestovali peveči i muzičari iz Japana, Koreje, Zulu, Idija, Pakistan, UK, Šona, SAD; Nemačka, Južna Afrika, Brazil, Španija, Egipat... Svet u malom/crkva u malom, slika jedinstva u Isusu Hristu. 


tim za slavljenje
Internacionalni tim za slavljenje

Delegacija Srbije je brojala 14 članova, a ja sam bio jedna od osoba koja je imala tu čast da predstavlja Srbiju na ovom važnom skupu. Koliko smo dostojno predstavljali naše državu i evanđeoske hrišćane Srbije, pokazaće samo vreme.


Razmatrano je bilo kako da, kao Globalna crkva reagujemo i odgovorimo na pitanja globalizacije, agresivnog ateizma, pandemije AIDS/SIDE, trgovine ljudima, ropstva, mesta mladih i žena u crkvi, migracije stanovništva, rasta mega gradova, rasizma... 

Oduševljavala su nas svedočanstva kako se crkva suočava sa tim problemima širom sveta: sigurne kuće za žrtve trgovine ljudima i prostitucije u Kampućiji,  borba protiv ropstva i kastinske diskirminacije crkve u Indiji, primeri pomirenja Palestinaca i Jevreja, delovanje crkve u Ugandi na pomirenju nacija posle genocida, borba za prava ljudi obolelih od SIDE u Africi... i tako u nedogled. 

BIO SAM, A I SAD SAM, PONOSAN NA CRKVU HRISTOVU. U umu su mi odzvanjale reči Bil Hajbelsa "Crkva je nada za ovaj svet. Kolika god da je veličina ljudske patnje, crkva ima kapacitet da odgovori na tu potrebu" i kroz Božiju silu donese isceljenje.   

Poruka Kongresa u Kejptaunu - prenošenje poruke evanđelja je iznas svega


Sa druge strane, oduševljen sam da socijalna akcija, iako svažno naglašena, nije bila najdominantija tema. To je bio moj najveći strah dok sam putovao u Kejp. Do sada sam učestovao u nekoliko skupova Svetske Evanđeoske Alijanse, na kojima su teme socijalne akcije bile nametnute od strane humanitarnih agencija. 

Iako duboko verujem u potrebu delovanja i pomaganja nevoljnima, izgledalo je da crkva skreće svoj fokus samo na socijalno delovanje, i zaboravlja svoj poziv, zadnje reči našeg Gospoda, pre uzeća - "Idite i načinite sve narode mojim učenicima" (Matej 28:19). 

Učesnici konferencije

Na Konglesu naviše je bio naglašeno pitanje – kako efikasnije preneti evanđelje do ljudi koji ne poznaju Hrista. Izgledalo mi je kao da se crkva vraća svojoj kući. 

Jedan od predavača, Džon Pajper je naglasio potrebu misije sledećim rečima: "Ljudi širom sveta su izgubljeni bez Hrista. Oni moraju čuti evanđelje ili će večno patiti. To je glavni problem univerzuma. Svi ostali socijalni problemi su orgromni i zahtevaju našu pažnju, ali najgori problem univerzuma je da su ljudi izgubljeni bez Hrista i da će ići u pakao bez njega. Mi imamo jednu poruku Spasitelja, zastupnika, koji ih može spasiti od uništenja. Ja želim da to Lozan učini jasnim, i da cela globalna crkva to veruje i čini i umre (ako treba, čineći to - moja napomena) da to raširi radi dobra ljudi i Slave Božije. 


Istinite priče o hrišćanstvu u XXI veku 

Narod Dalit u Indiji

Na kongresu smo čuli i videli mnoštvo svedočanstva koje su govorili o posvećenosti crkve tom zadatku. U Indiji trenutno 12 miliona dece zive kao robovi, a 250 miliona spadaju u kastu nedodirljivih: Dalit-a. To znaci da su niko i nista, robovi i sluge za svoje gospodare, zlostavljani, silovani, prodavani u ropstvo. Devojčice odrastaju u hramovima kao sakralne prostitutke. 

Koren ovog zlostavljanja je u hinduizmu i verovanju da kada je višna/krišna stvarao svet, da je stvorio prvo od svojih ramena Bramane tj sveštenike, i tako redom od raznih delova tela, a od prašine ispod njegovih nogu, da su nastali Daliti ili nedodirljivi (napomena - možda nije potpuno tačan opis njihovog verovanja, ali to je suština). Znači jedan demonski, izopačen sistem tlačenja ljudi. 

rt Dobre Nade

Međutim Dalit narod čeka Bali Radžu (kralja) koji prema njihovim legendama treba da dodje i donese ravnopravnost i prihvati ih. Jedini Bali Radža koji postoji je Isus Hristos i zato mnogei od njih i prihvataju radosnu vest. 


Na Kongresu smo slušali svedočanstvo brata iz više kaste, koji kada je postao hrišćanin 2005. godine, shvata užas sistema njegove zemlje i bori se pritiv toga, ukazujući na Bali Radžu, koji sve ljude vidi jednakima. Jedan od načina borbe protiv kasti jeste da pere noge Dalitima, on koji je iz više kaste, kako bi im pokazao da su svi ljudi isti i pred Bogom ravnopravni – oni kojima je potrebno spasenje. Jer u crkvi nema više Judejina i Grka, Bramana ni Dalita, ali ni Srba i Roma, Albanca... Svima treba Bog, i svi su pred Bogom jednako vredni.


Istinita priča o hrišćanstvu - Zair


Čuli smo svedočanstvu o zlostavljanju i progonstvu. Pastor iz Zaira, Benjamin Kwashi je takođe podelio svoje svedočanstvo. 2006 godine su mu islamisti upali u kuću, 30 njih i izveli ga napolje da ga ubiju. Zatražio je da se pomoli pre toga, i u jednom momentu je osetio ruku svoje žene, podigao pogled i video da su otišli. Kaže „Ne znam zašto sam još uvek živ (mnoge moje saradnike su ubili) i ne znam kada ću umreti, ubijen ili na drugi nacin, ali do tada imam evanđelje da živim i poruku koju treba da objavim i to ću činiti svim silama!“


Istinita priča o hrišćanstvu - Severna Koreja

Devojka (19 god) iz Severne Koreje ispričala svedočanstvo. Dok je bila mala beba njena porodica je morala da pobegne iz Koreje u Kinu, i tamo su čuli evanđelje. Otac je postao hrišćanin i vratio se nazad u S. Koreju gde su ga ubili/streljali jer je propovedao evandjelje. Dok je to govorila nije plakala. Plakala je kasnije kada je govorila o bolu zbog svog naroda i o svojoj spremnosti da se vrati u Koreju i propoveda evanđelje njenom narodu koji propada.



Istinite priče o hrišćanstvu u XXI veku - Hrišćanstvo je u ekspanziji



Konačni utisak Kongresa je bio – Naš Bog je Bog koji se kreće/deluje. To pokazuju i sledeći podatci: „1960. godine bilo je dva puta više evanđeoskih hrišćana na Zapadu nego u ostatku sveta. Četrdeset godina posle, danas, ima četiri puta više evanđeoskih hrišćana u ne-zapadnim zemljama nego na Zapadu. 

Broj evanđeoskih hrišćana raste brzinom tri puta brže od rasta svetske populacije (kad se uporedi brzina rasta broja ljudi na zemlji i broja ljudi koji se obaćaju - moja napomena) i jedina je religijska grupa koja raste kroz obraćenja (konverziju, a ne prirodnim priraštajem kroz rođenje dece - moja napomena). U 2000. godine evanđeoski hrišćani imali su godišnji rast od 5% dok je Islam napredovao samo 2,5 procenta.". 

god on the move

Bog se kreće, pokrenimo se i mi.  


Razmišljam o efektima Kongresa na Srbiju i moj život. Putovao sam preko pola sveta, ljudi koje ni ne znam su mi to omogućili, ali da li se isplatilo? Da li se isplatilo i za druge učesnike iz Srbije? Ili smo bili religijski turisti, hodočasnici koji će sve to zadržati samo kao posebno versko iskustvo? Nadam se svim srcem da neće ostati bez ploda. 


Full Session: Cape Town 2010 Closing Ceremony | The Lausanne Global Conversation
Beređi Dušan Bera

  • Podržite blog KaHristu tako što će te:
    - podeliti naše tekstove na socijalnim mrežama
    - prijaviti se na listu čitalaca ovog bloga

5 pogrešnih slika o Bogu - Kada zamenimo sliku Boga sa slikom naših roditelja!

5 pogrešnih slika o Bogu - Kada zamenimo sliku Boga sa slikom naših roditelja! - to se dešava. To je moje lično iskustvo, a i mnogih sa kojima sam razgovarao. Loša slika iz našeg detinjstva se preslikava na naše loše iskustvo danas.

porodica

Na koje sve načine su tvoja osećanja prema Bogu slična osećanjima koja imaš prema svojim zemaljskim roditeljima?
  • Juče sam objavio tekst - Kako doživeti isceljenje ličnosti. Ovaj tekst je nastavak. Za puno razumevanje današnjeg teksta, predlažem da pročitate jučerašnji - tekst možete pronaći OVDE

Šta je to isceljenje ličnosti i kako ga doživeti? - 2 ključna saveta

Šta je to isceljenje ličnosti i kako ga doživeti? - 2 ključna saveta. Zašto vernici padaju na testu integriteta? Šta je razlog moralnog hendikepa? Isus Hristos umire na krstu za naše isceljenje - Kako ga doživeti?

pogled svoj ka gorama podižem

Dok putujem na posao volim da slušam radio, posebno muzičke emisije. Ne obraćam puno pažnje na reči i izvođače pesama, muzika mi je samo pozadina za razmišljanje o obavezama koje me očekuju tog dana. Samo one pesme koje se iz dana u dan ponavljaju skreću mi pažnju. 

A ovaj mesec (april 07.), stalno se vrtela stara pesma od Genesis i Fil Kolinsa: „Jesus he knows me“. Duhovan naslov ali poruka je, nažalost, ponižavajuća. Kolins, inspirisan skandalima evanđeoskih TV evanđelista, peva o tim skandalima i ruga im se. Prikazuje pohlepne vođe, bludnike i licemere i peva stavljajući reči u usta jednog od njih: „čini ono što ja govorim, a ne ono što ja radim“. Neslavna slika crkve!



Ovakva slika Hristovih sledbenika se razlikuje od slike koju pred nas postavlja Sveto pismo. Bog nas poziva na integritet i doslednost. Kenet Hačerson govori o tome: „Biti Hristov učenik znači slediti Hrista, slediti njegove zapovesti. Ako to ne radimo nemojmo se nazivati Hristovim učenicima, hrišćanima. Ili promenimo ime ili ponašanje.“ Budimo dosledni onome na šta smo pozvani.