Da li vredi? - lično razmišljanje o rehabilitaciji narkomana...


Prošle nedelje su nam dva momka „pobegla“  iz centra „Duga“ (centar Duga je centar za rehabilitaciju heroinskih zavisnika pri našoj crkvi, u kome se ostaje dobrovoljno, i korisnici u svakom momentu mogu slobodno da izađu). 

Mogli su jednostavno reći „mi idemo“, međutim oni su odlučili da samo nestanu. Ž. je u centru bio šest meseci, Z. tri. Čuli smo se posle sa njima, kaže Ž: „nešto se prelomilo u meni“.  Ni hvala, ni žao mi je, ni izvinite… To jutro sam sa momcima koji su u centru sedeo i razgovarao. Svi tužni, bez puno nade za njih dvojicu.

Pre šest  meseci sam stajao na sahrani. N. je izdržao 15 dana u centru, izašao, počeo da se drogira, diluje, i na kraju ga našli u kadi, mrtvog, sa špricem. Uzrezalo mi se u mozak, na sahrani, nad grobom otac nariče „Sine, sada barem znamo gde si!“. Oko groba, njegovi drugari, živi leševi.
Momenti razočarenja, kada se pitaš da li vredi? Kako se nositi sa takvim vidom „neuspeha“?  Dok sam sedeo razmišljajući o ova dva događaja pale su mi sledeće misli na pamet koje mi pomažu da nastavim dalje:
1. Pomaže mi svest o duhovnoj borbi oko nas.  Nekada isključim svest da se nalazimo u području koje pripada Sotoni, i da je narkomanija jedna od najjačih sotonskih zamki.  Toliko snažna da ljudi ne veruju u mogućnost oporavka. Pre neki dan sam razgovarao na sudu sa referentom za zatvorske kazne, njen komentar je bio: „Devedeset posto ljudi koji dođu do mene su narkomani, ja ne verujem u mogućnost njihove promene. Jednom narkoman, uvek narkoman, jedino što može da apstinira.“.
Kako se nositi sa takvim okovima? Jedino u sili Isusa Hrista, ako im Bog ne pomogne, ni jedan čovek im pomoći ne može. Ni ja im ne mogu pomoći, ni crkva, niko osim Hrista. A da bi im Hristos pomogao, moraju mu dopustiti da im pomogne.
 2. I za jednog vredi. Neće svi prihvatiti pomoć, neće ni svi koji prihvate pomoć uspeti, ali i za jednu osobu vredi. Nekada mi propovednici kažemo da bi Hristos umro i za jednu jedinu osobu, da samo ona na svetu postoji. Da li je to samo fraza nisam siguran, ali sam siguran da je Hristos umro za svaku osobu kojoj ponudimo Spasitelja i pomoć.
 3. Životne priče svih onih koji su uspeli. Samo u Novom Sadu, stotine momaka i devojaka koji su slobodni. Sećam se razgovora koji je K., dok se još drogirala, vodila sa uglednim novosadskim psihoterapeutom tražeći izlaz. Rekao joj je: „Ne mogu da ti pomognem i nije pošteno da ti uzimam novac. Ja ne mogu da ti dam drugu glavu.“ Poznajem mnoge koji su slobodni, koji su od Hrista dobili novo srce i nov um.
 4. Radi Hrista. I ovo mi je prioritetno. Radi HRISTA. On voli te izgubljene ljude, narkomane. Njemu je stalo do njih. „Jer je Bog tako zavoleo ovaj svet da je dao svog jedinorodnog sina da SVAKO ko veruje u njega ne propadne nego da ima život večni.“ Jovan 3:16. Izraz moje ljubavi prema Hristu jeste da mu služim spasavajući one koji propadaju. Kako je napisao apostol Jakov: „Druge spasavajte čupajući ih iz ognja.“ Jakov 23.
I na kraju – „Da li vredi?“. Pomažući ljudima suočićemo se sa mnogim razočaranjima, odbaciće poruku do koje nam je naviše stalo, a nekada će je i izgaziti. Pomagati ljudima je često bolno iskustvo, ima puno radosti, ali i mnogo bola. Ali vredi radi Hrista, radi njegove ljubavi za te ljude.  
Beređi Dušan Bera

Zašto slavim Božić ili moja životna priča!

Zašto slavim Božić ili moja životna priča

Ovaj tekst prikazuje moju životnu priču, tj zašto sam postao vernik. Značajno je jer se desilo na Božić, davne 1994-godine. Najznačajniji događaj moga života


Beređi Dušan Bera
Kao što sam sinoć napisao, prvi put sam u Hrišćansku zajednicu ušao na božićnu službu. Nekoliko nedelja posle toga sam i poverovao u Spasonosnu poruku koju sam čuo za Božić. No put do vere nije bio lak. 

Odrastanje u porodici koja nije verovala 

Odrastao sam u porodici koja nije marila za hrišćanstvo. Otac razočarani komunista, ubeđeni ateista, u prvim godinama mog života i alkoholičar. 

Majka odrasla u velikoj porodici, preko desetoro dece. Razlog tako velike porodice je bio da je baka bila Nazarenka, i svoju veru je mami nametala na pogrešan način. Sve je to stvorilo kod moje mame veliku odbojnost prema hrišćanstvu. Zbog svega toga, moje viđenje hrišćanstva je bilo da je to zaglupljujuća, zaostala i nepotrebna religija.

Sa druge strane veliki problem mog detinjstva je bio osećaj neadekvatnosti, potrebe da se dokažem, da pokažem da vredim. Uništavao me je stalni osećaj da nisam vredan. Pošto nisam uspevao da se dokažem pozitivnim delima (ili u tome nisam bio ohrabrivan???), počeo sam da se dokazujem negativnim, a najviše kroz alkohol, i to intenzivno.

Alkoholizam i zarobljenost

U početku sve je bilo jako zabavno, a kasnije počinje da bude besmisleno. Pio sam da mi bude dobro, da se osećam lepo, da se zabavim, a sve sam to počeo da gubim. Ništa me više nije moglo oraspoložiti. Napijem se da izađem iz depresije a nađem se još dublje u njoj. Pušio marihuanu da se oraspoložim a tonuo u očaj. 

A za mene nagore od svega je bilo što nisam više mogao da puno popijem (čime sam se, glupan, ponosio), nego bi posle nekoliko pića zaspao za stolom, na podu ili bilo gde da sam se nalazio. Želeo sam da prestanem da pijem, ali nisam mogao. Moja odluka o anti-alkoholizmu je trajala dok neko drugi nije počeo da pije, i tu se završavalo moje apstiniranje.

U tom stanju očaja, sećam se večeri, gde sam pijan išao kući i svađao se sa Bogom. Rekao sam mu  „Ako te imam, pokaži mi se, dokaži da postojiš i ja ću verovati u tebe.“ 

U decembru mesecu 1993. godine, moj prijatelj Goran je organizovao oproštajno veče. Sećam se da sam želeo tu noć da se dobro provedem. Otišao sam radostan i pun očekivanja, napio se od par piva i zaspao za stolom. Kada sam se probudio, plakao sam od očaja, bilo mi je dosta svega. 

Na oproštajnom je bilo nekoliko prijatelja koji su posećivali Protestantsku Hrišćansku zajednicu, Mišel, Ankica, Kaća, i oni su me pozvali rečima: „Idi na službu, Bog može da ti pomogne!“.

Moj put do vere

Sledeće nedelje je bio Božić i ja sam nazvao Mišela, dogovorio se sa njime i otišao na službu. Već na vratima me je zapljusnulo nešto pozitivno. Nasmejani ljudi, pružaju ruku, zainteresovani za mene. Posle kada je krenula služba – savremeni instrumenti, savremen zvuk, ljudi koji normalno pevaju razumljivim rečima, pozitivna poruka. 

Propovedi se ne sećam, a ni ko je propovedao taj put. Ali veoma dobro se sećam dve pesme: „Tiha noć“, pesma koju sam slušao na filmovima i pesme „Šta bih ja?“. Ona je bila ključna za moj put do vere. Slede reči pesme:

„Šta bih ja, šta bih ja, 
sa noći nadamnom bez Tebe, 
borba je preteška za mene, 
da nisi im´o ljubavi i za mene, 
da greh moj nije bio tamo na krstu, 
o da te nisam sreo dragi Isuse, 
šta bih ja, šta bih ja. 


Šta bih ja, šta bih ja, 
borba je preteška za mene, 
o da me nisi sreo dragi Isuse, 
u svetu punom bola tražio bih te, 
Isuse, šta bih ja.“ 


Te reči su mi se urezale u svest kao odgovor. Ali to veče nisam doneo odluku, jer sledeće nedelje je bio doček nove godine i želeo sam da se „provedem“.

Poslednje pijanstvo i ne opet osećaj

A provod, uff! U 20.00.h počelo a u 22.30.h spavanje na podu do ujutru. Proveo sam se samo tako. Da bi stvari bila još gora, u devet sati kada smo došli na žurku, na podu je spavao jedan momak (sa simpatičnim nadimkom – Đavo), i ja sam pomislio „Bože, samo da se to meni ne desi“ i ujutru se probudio na tom istom mestu.  

Probudio sam se sa osećajem koji sada nazivam „o ne opet osećaj“. Želeo sam još isto veče da idem na službu i promenim moj život ali sam bio previše mamuran za nešto tako.

Moja odluka

Ali zato sledeće nedelje, ponovo je bila Božićna služba (kao crkva obeležavamo oba datuma pošto imamo vernike iz obe tradicije). Bio sam tamo, spreman. 

Na kraju je propovednik (Stjepan Orčić) pozvao mu postavimo pitanje ako nas nešto muči u vezi hrišćanstva. Ja sam želeo da pitam šta se dešava sa ljudima koji nikada nisu čuli evanđelje, npr. u Africi. 

Odgovor je bio krajnje čudan (verujem da je Stipan tada bio vođen Duhom Svetim, jer to je uradio samo samnom i posle nije mogao da veruje da je te reči izrekao): „Znaš, na to postoji odgovor, ali da li si ti prihvatio to evanđelje i izmirio se sa Bogom“. Na moj odrečan odgovor rekao mi je „Kako te nije sramota to i da kažeš, uradi to.“ Ja sam pomislio, „stvarno, kako me nije sramota, moram nešto da uradim po tom pitanju“, ali nisam znao šta tačno.

To veče sam izašao sa društvom, odlučan da više ne pijem i izjavio da sam od sada vernik. Sva moja odlučnost je trajala do momenta kada su oni počeli da piju, kada je sva odlučnost potpuno nestala. Goreo sam od želje da pijem. 

Imali su litru rakije, neke odvratne domaće, ali sam ja žudeo za njom. U očaju počeo sam da pevušim u sebi reči pesama iz crkve, izrekao par reči iz molitve „Oče naš“ (iz mog tada bednog biblijskog znanja), i „smiluj mi se Bože“, i u sekundi bio slobodan od svake želje za alkoholom. 

Već dvadeset i više godina u meni ne postoji ni želja za bilo čime što ima u sebi alkohol, čak šta više i hrana kuvana sa alkoholom izaziva u meni veliku mučninu. Bio sam isceljen, na mestu gde sam stotinama puta bio pijan. 

Zašto slavim Božić?

Nisam ni razumeo potpuno poruku evanđelja, ali sam otkrio da je Bog živ i da je priča o Hristu istina, na svojoj koži.  Oslobodio me je očaja.

Time je završeno moje putovanje do vere, ali je započelo putovanje otkrivanja vere koju sam dobio, i još uvek traje. Mislim da ni za večnost neću razumeti svu veličinu Božijeg dela započetog Hristovim rođenjem, pre 2000 godina. 

Možda je najbolje da to izrazim rečima pesme koju jako volim: „Divna milost kroz Isusa, što grešnog spasi me, izgubljen lutah, nađen sam, slep nekad vidim gle“!!!
Beređi Dušan Bera 
Podržite blog KaHristu tako što će te:
1. Podeliti tekstove sa njega na društvenim mrežama
2. Upisati se u listu čitalaca ovog bloga. Hvala. 

Božić, paganstvo ili hrišćanstvo?

Pre oko tri nedelje, jedna baka me je zaustavila sa pitanjem. Došla je u zgradu naše crkve, i videla da je crkva okićena Božićnim ukrasima, videla je lampice i okićenu jelku. 

Njeno pitanje je bilo zašto slavimo Božić kada je to paganski praznik koji nema veze sa novozavetnim hrišćanstvom. Nisam želeo da ulazim u raspravu sa njom, samo sam joj odgovorio – „vi tako verujete, mi ne.“ Međutim, da li je baka bila u pravu?

Rezolucija o problemu Globalnog siromaštva

Svetska Evanđeoska Alijansa (WEA) jeste savez evanđeoskih crkava i hrišćana iz 129 zemalja sveta. WEA od 1846 godine, okuplja zajedno evanđeoske hrišćane kako radi zajedničkog nastupa i zajedničkog glas u svetu. Trenutno WEA predstavlja 420 miliona evanđeoskih hrišćana, među njima i evanđeoske hrišćane u Srbiji. 

U nastavku teksta se nalazi srpski prevod deklaracije Generalne Skupštine WEA o problemu globalnog siromaštva. Rezolucija je usvojena na GS WEA održane 25-30.10.2008. godine na Tajlandu. 

Rezolucija o problemu globalnog siromaštva1
Svetska Evanđeoska Alijansa /Mihej Izazov2
Pataja, Tajland, oktobar 2008

Predgovor:
Godine 2000-te, svetske vođe su se zavetovale da će do 2015. smanjiti globalno siromaštvo na polovinu sadašnjeg stanja. Osim toga, bogate, a takođe i manje razvijene zemlje su obećale da će učiniti sve što je neophodno kako bi postigli osam definisanih i merljivih ciljeva: da će se boriti protiv širenja zaraznih bolesti, a posebno HIV-a, malarije i tuberkuloze; da će omogućiti svakom detetu osnovno obrazovanje; da će drastično smanjiti procenat umiranja majki pri porođaju i popraviti zdravlje majki; da će hitno učiniti nešto u vezi sa vodno/sanitarnom krizom; da će smanjiti nepodnošljivo visok procenat smrti novorođenčadi; da će se boriti za ravnopravnost žena; i da će se brinuti za zemlju, uključujući i trenutne klimatske promene. Tih osam ciljeva angažuju sve nas, nacije, korporacije, crkve i civilno društvo, da radi njihovog ostvarivanja stvorimo i održimo globalni partnerski odnos.

Svetska Evanđeoska Alijansa (WEA) prepoznaje u tim ciljevima eho uma biblijskih proroka i učenja Isusa Hrista o siromašnima. U duhu Integralne Misije, WEA je 2004. godine u saradnji sa Mihej Mrežom, stvorila Mihej Izazov, globalni hrišćanski pokret koji ima za cilj da produbi hrišćansko predanje siromašnima i da drži odgovornima političke vođe kako bi održali obećanje koje su dobrovoljno dali. Oni su obećali da će činiti pravo, da će smanjiti nepotrebnu patnju, da će stvoriti mogućnost napredovanja onima koji su stvoreni po Božijoj slici, i da će poštovati Njegovo stvorenje.

Na okupljanju Generalne Skupštine 2008., a povezano sa nedvosmislenim pozivom Evanđelja na Ljubav i Pravdu, WEA potvrđuje svoje predanje da bude deo zajednice i da bude solidarna sa svima koji pate zbog siromaštva i ugnjetavanja, kao i sa stvorenjem koje pati.

Mi vidimo određeni napredak u oblasti osnovnog obrazovanja, smanjenja malarije, i HIV-a i to budi našu nadu. Sa druge strane, pošto se nalazimo na pola puta do 2015. godine, mi smo duboko nezadovoljni nedostatkom značajnog napretka u postizanju osam ciljeva koji su postavljeni.

U sadašnjoj finansijskoj krizi, u 2008. godini, Vlade i Međunarodne Institucije su pokazale koliko brzo i efektivno mogu da mobilišu masivne resurse u cilju suočavanja sa ozbiljnim pretnjama svetskom i zajedničkom dobrostanju. U isto vreme svake tri sekunde, zbog nedostatka preventivnih mera jedno dete umire. U isto vreme 2,7 milijardi ljudi jedva preživljava sa prihodom manjim od dva dolara na dan. Sve to ne izaziva jednako hitnu reakciju. Mi verujemo da to uvreda za Boga, sramota za civilno društvo i vlade i da je to veliki izazov za svedočanstvo i misiju sledbenika Isusa Hrista.

Rezolucija
Svetska Evanđeoska Alijansa (WEA) iz navedenih razloga poziva vlade sveta da učine sve što je neophodno za postizanje definisanih ciljeve i da krizu globalnog siromaštva vide kao stalnu pretnju miru i zajedničkom dobrostanju.

Mi pozivamo nacionalne saveze, asocijacije, zajednice, denominacije i komisije da u cilju ispunjavanja izazova svedočenja i integralne misije WEA, planiraju specifične, podržavajuće i kooperativne akcije u nacijama u kojima već postoji Mihej Izazov ili da pomognu u razvoju Mihej Izazova tamo gde on još ne postoji.

Na kraju, mi obećavamo da ćemo raditi i moliti za buđenje crkve u njenom zadatku i za ostvarenje potencijala kao stvarnog globalnog tela Hristovog.

U Njegovoj milosti:
„A Onome koji, po sili koja deluje u nama, može činiti daleko više od onoga što ištemo ili mislimo, njemu slava...“ Efescima 3:20-213

Na istom skupu usvojena je Rezolucija o  HIV-u (klikni link)

1 Rezolucija o globalnom siromaštvu je usvojena na Generalnoj Skupštini Svetske Evanđeoske Alijanse, u Pataji, Tajland, 29.10.2008. Svetska Evanđeoska Alijansa (WEA) jeste predstavničko telo 420 miliona Evanđeoskih hrišćana iz 120 zemalja sveta. Savez Evanđeoskih Vernika Srbije (SEV) je punopravni član Svetske Evanđeoske Alijanse i učestvovao je u donošenju i usvajanju ove rezolucije.
2 Mihej Izazov (Michas Challenge) jeste globalni hrišćanski pokret nastao iz partnerstva SEA i organizacije po imenu Mihej Mreža (Michas Network). Ime pokreta je zasnovano na stihu iz proroka Mihej 6.8. Cilj pokreta je aktivna, globalna hrišćanska briga za siromašne i marginalizovane.
3 Prevod i obrada: Beređi Dušan; Protestantska Hrišćanska Zajednica – Novi Sad. Ovo je nastavak objavljivanja dokumenata značajih za evanđeosko hrišćanstvo. 

Požrtvovanost - zašto je tako teška?

Požrtvovanost - zašto je tako teška? Zašto padamo i neuspevamo da zadržimo požrtvovanost?


Danas u crkvi smo pevali "Želim da živim u svetlu, u svetlu da hodam, to Svetlo si Ti, Želim da dotaknem nebo, rukama svojim da te zagrlim, Gospode moj, Isuse, želim da budem ko ti!". 

Dok smo pevali, osećao sam se ponovo rastrzanim između želje koja je bila u meni, i emocija koje sam osećao zbog reči pesme. Sa jedne strane u meni je potreba za dubljim posvećenjem, a sa druge strane svestan sam konstantnog promašaja da budem ono što želim da budem.

borba za život


Velika je milost Božija!!! - razmišljanje o prirodi ljudskih zločina

Razmišljam danas o izveštaju Dik Martija o trgovini ljudskim organima u toku rata na Kosovu. Pratio sam i ranije izveštaje, istrage, komentare, ali nekako sam se nadao da to nije istina. Ne zbog političke opredeljenosti nego valjda zbog stalne naivnosti, ili možda zaslepljenosti idejom da je čovek dobar. Znam šta govori Sveto pismo - "nema dobrog ni jednog..." i znam i "iz srca vašeg izvire zlo" i znam "dela tela su..." (Gal. 5:19-21) ali se uvek zavaram mišlju da je čovek u načelu dobar. 


Valjda me zavarava uticaj humanizma/komunizma u kome sam odrastao??? Poruka mog detinjstva - čovek je dobar i radiće da promeni ovaj svet. "Na kraju će svet, kroz naš zajednički rad, biti bolje mesto". Kakav apsurd, i kakva laž. Pismo toliko istinito govori - biće gore, i gore, i gore, sve dok se mera ljudskog zla ne prelije.


Dosada, bolest savremenog doba


Dosada, bolest savremenog doba. 


O dosadi... čak u vreme praznika

Zašto pisati o dosadi? (tekst je napisan u vreme Božićnih praznika). Božićni praznici su vreme radosti, poseta, zabave – suprotno od dosade. U crkvama se održavaju posebne božićne službe, koncerti, dečije predstave... 

Smatram Božić za najintenzivniji period u životu crkve. Iako je tako, baš u božićno doba dosada i te kako utiče na naše živote. Božić nameće obavezu propovednicima, učiteljima/učiteljicama nedeljne škole i ostalima koji su uključeni u rad crkve da ponude nešto novo i drugačije u odnosu na prethodne godine. 

Ako se ponovi već viđena predstava ili propoved, to se doživljava kao razočarenje ili kao dosadno veče. Postavljam pitanje – da li se crkvi nameće zadatak zabavljača? Cilj navedenog pitanja nije da proceni praksu, nego da pokrene razmišljanje koliko na nas utiče duh našeg vremena.


Zašto je dosada postala bolest savremenog doba?

Na razmišljanje o dosadi me je pokrenula knjiga Ričarda Vintera - „I dalje dosada u kulturi zabave“ (Still Boared in a Culture of Entertainment), u kojoj autor analizira razloge sve veće prisutnosti dosade u veku „zabave“. Interesantna je njegova analiza engleske književnosti i prikaz odsustva (ili slabe zastupljenosti) pojma dosade sve do sadašnjeg vremena. Zaključak je da je dosada danas, u kulturi zabave, prisutna kao pojam više nego ikad.

Šta znači da živimo u kulturi zabave pokazuju sledeći primeri - Kablovski TV operater, čije usluge koristim, nudi 78 TV kanala, pet kanala sa crtanim filmovima koji su posvećeni deci, pet muzičkih kanala, četiri sportska kanala... 

Internet nudi blogove, e-mail, Fejsbuk, forume, veb stranice, Instagram, pretraživače interneta, igrice preko interneta, Youtube... 

Savremena muzička ponuda je raznovrsna: pank, hard-rok, grandž, post grandž, pop, metal, tehno, ambijent, džez, rep, hip-hop, latino, klasika, folk, tubo-folk, starogradska muzika; samo su neki od prisutnih muzičkih pravaca. 

Na Olimpijskim igrama takmičilo se u 302 sportske discipline, a to je tek mali deo od ukupnog broja postojećih sportskih disciplina. 

I moglo bi tako u nedogled, o raznim vrstama časopisa, stripova, video igrica, književnosti, teatra, filmova...

Za svakoga postoji nešto da ga zabavi. U takvoj situaciji bi smo očekivali da je nemoguće da nam bude dosadno, a dosada je prisutna više nego ikada. Pojedini autori nazivaju dosadu „zaraznom bolešću našeg vremena“. 

Zašto je to tako? Razlozi koje neću analizirati u tekstu su:  - psihološke prirode (npr. ljudsko nepodnošenje monotonije ili dosada kao posledica kliničke depresije);
- dosada kao posledica naše grešne prirode i oštećenosti grehom. 



Šta širi dosadu kao bolest savremenog doba?

Faktori koji me interesuju u ovom članku, a  doprinose „zarazi dosade“ su sledeći:


1. Prestimulisanost dovodi do zasićenja i dosade 

„Kada smo stimulisani sa svih strana, dolazimo do tačke u kojoj nas ništa ne može dovoljno duboko izazvati. Bombardovani sa previše uzbudljivog i onoga što zahteva našu pažnju, mi postajemo nemoćni da razlikujemo i izaberemo između mnogo opcija. 

Rezultat je da od svega isključimo našu pažnju. Dosada koju danas osećamo verovatno mnogo više dolazi od preopterećenja, nego od premalog opterećenja. Kada smo okruženi sa toliko puno informacija, teško nam je da sortiramo šta je relevantno i značajno i da vidimo značaj u bilo čemu... 

Dosada može biti psihološka manifestacija našeg unutrašnjeg odbrambenog mehanizma.“ (Vinter, 2002:36-37)


2. Vremenom, određena vrsta zabave gubi efekat i potrebna je nova stvar da zaokupi naš interes i zabavi nas

Primer je industrija video-igrica, koja svake godine izbacuje nove, usavršene verzije video-igrica, kako bi održala interes svojih potrošača. Posle višestrukog ponavljanja, mi se naviknemo na određene impresije i postaju nam obične („dosadne“). U situaciji u kojoj nas je industrija zabave naučila na visok kvalitet ponude, sve je teže pronaći stvari koje bi nas zainteresovale.

3. Treće, naša kultura jeste hedonistička, teži zadovoljstvu kao vrhunskoj vrednosti. 

Reklame gađaju naša čula obećavajući nam savršeno uživanje, mekoću, uspeh, izgled... sve ono što bi smo želeli da imamo ili budemo. Težnja zadovoljstvu kao vrhunskoj vrednosti, budi našu egocentričnost, okrenutost sebi samima, i sve što ne doprinosi našem zadovoljstvu postaje dosadno.

Posledice „zaraze dosadom“ su ogromne. Pošto ljudi teže novim stimulansima, uzbuđenjima, „onome što čini da se osećaju živima“, to dovodi do povećanja zloupotrebe psiho-aktivnih stimulansa (droga), kocke kao vida zabave, neprihvatljivih oblika seksualnog ponašanja, pa čak i nezamislivih perverzija. 

Posledica dosade može biti i depresija, nemir, nezadovoljstvo.


Simptomi zaraze dosadom među vernicima

Među hrišćanima, iako nisu izuzeti od navedenih grešnih načina ponašanja, „zaraza dosadom“ se ispoljava kroz traganje za senzacijom i „duhovnom stimulacijom“. Činjenica je da smo više spremni da oprostimo propovedniku koji je zabavan ali iznosi nebiblijsku, pogrešnu nauku, nego teološki ispravnom govorniku koji je monoton i „dosadan“. 

Merilo duhovnog doživljaja postaje naše zadovoljstvo i stimulisanost a ne stvarni, ljubavni susret sa Bogom i rast naše ljubavi prema bližnjem.


  • Pre nego nastavite čitanje, imam molbu za vas. Podržite blog KaHristu. Puno bi mi pomoglo ako bi:
    1. Podelili tekstove sa ovog bloga na društvenim mrežama - Facebook, Twitter... Time se vest širi. Deljenje je forma brige.
    2. Prijavite se na listu čitalaca ovog bloga i podržite njegov rad dajući ovom blogu kredibilitet. 

Kako pobediti bolest dosadu?

Saveti kako pobediti dosadu su mnogobrojni, ali bi se mogli svesti na nekoliko osnovnih. 


1. Alat pobede nad dosadom jeste naučiti uživati u jednostavnim i običnim stvarima, umesto da težimo samo neobičnom i dramatičnom. 

Možemo naučiti da uživamo u lepoti prirode, u zajedničkom obroku sa nama dragom osobom, u vremenu provedenom sa decom ili unucima, u učenju novih stvari i veština, u zajedništvu sa braćom i sestrama... Suština je u prepoznavanju pravih vrednosti, onoga šta je stvarno značajno.


2. Od pomoći je otkriti i uložiti u oblasti koje su nam posebno interesantne, za koje imamo strast.

To može biti umetnost, sport, muzika, hobi... Interesantno iskustvo je da kada radimo nešto što stvarno volimo, vreme nam prosto „proleti“. Moja strast jeste sportski ribolov i uvek se iznenadim, da čak i u situaciji kada riba „ne grize“, vreme mi neverovatno brzo prolazi dok sam na vodi.


3. Pomaganje ljudima koji su u problemu jeste takođe inspirativno iskustvo. 

Osim što su dobra dela sastavni deo hrišćanskog života, ona nam pružaju osećaj da smo učinili nešto značajno, nešto od trajne vrednosti. Pošto su dobra dela suprotna od okrenutosti samima sebi, našem zadovoljstvu kao vrhunskom cilju, ona deluju isceljujuće na našu „sklonost“ ka dosadi. Kada služimo drugima ne mislimo na sebe i na to da li nam je dosadno.

4. Međutim, najvažniji korak u pobedi nad dosadom, smatram, jeste pokajanje. 

U Efescima 4:19 opisan je čovek bez Boga kao osoba koja je izgubila svaki osećaj i predala se svojim strastima. Opis podseća na savremenog čoveka, koji odbacivši Boga i Njegove standarde, teži samo svom zadovoljstvu. Iz tog razloga hrišćanin, koji teži samo svom zadovoljstvu, se ponaša kao bezbožnik. 

Dosađivanje (stanje kada nam je sve i stalno dosadno) je manifestacija naše grešnosti, okrenutosti našem zadovoljstvu. Sledeći citat to dobro prikazuje: „Ti si pozvan/a na „voli Gospoda Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim... [i] voli svog bližnjeg kao samog sebe“ (Matej 22:37-39). Ako razumemo pun značaj ovih reči, otkrićemo da nemamo vremena da nam bude dosadno.“ (Vinter, 2002:140).

Dosađivanje je suprotno poznanju Hrista. Jedna od čudnih manifestacija mog obraćenja je bila žeđ za znanjem. Odjednom su mi školske knjige iz biologije, astronomije i sl, postale interesantne. Otkrivale su mi tajne o svetu koji je Bog stvorio, u kome je sve imalo smisao i značaj. 

Time ne želim reći da svi hrišćani treba da vole biologiju, nego da Hristos daje značaj našem životu koji je suprotan od stanja dosade. Pokajanje, kao „metanoja“ - promena uma, jeste čin u kome se preobražavamo „obnavljanjem svoga uma, da bi ste mogli osetiti koliko je dobra i ugodna i savršena volja Božija“ (Rimljanima 12.2). Iz uma koje se preobražava prema Božijoj reči i pod delovanjem Duha Svetog, dosada jednostavno nestaje.
Beređi Dušan Bera 

  • Da li pratite naš Youtube kanal? Uveravamo vas da nije "dosadan". Pratite nas i naučite nove stvari. 



Poslanica Kološanima 2:16-23; Crkva pod napadom


Poslanica Kološanima 2:16-23; Crkva pod napadom


Nedeljna propoved, 12.12.2010., u Protestanskoj hrišćanskoj zajednici, na tekst iz Poslanice Kološanima 2:16-23. Naslov propovedi je Crkva pod napadom lažnih učitelja. Kako se odbraniti?

Prethodnu propoved iz poslanice Kološanima možete pročitati OVDE.


„16 Neka vas, dakle, niko ne osuđuje zbog jela i pića, ili praznika, ili slavljenja mladog meseca, ili subota. 17 To je samo senka onoga što dolazi, a stvarnost je Hristos. 18 Neka vas ne lišava nagrade niko ko uživa u lažnoj poniznosti i slavljenju anđela, ko raspreda o svojim viđenjima, bezrazložno se pravi važan svojom telesnom pameću, 19 a ne drži se Glave, od koje celo Telo, poduprto i povezano zglobovima i žilama, raste Božijim rastom. 20 Ako ste s Hristom umrli stihijama sveta, zašto se, kao da još živite u svetu, pokoravate njegovim propisima: 21 „Ne diraj“, „Ne okusi“, „Ne dotiči“? 22 Sve to upotrebom propada jer je zasnovano na ljudskim zapovestima i učenjima. 23 To, doduše, izgleda kao mudrost jer se sastoji od samonametnute pobožnosti, lažne poniznosti i bespoštedne strogosti prema telu, ali nema nikakvu vrednost za obuzdavanje grešne naravi.“

kukavica ptica
Ptica kukavica. Da li ste čuli nekada o toj ptici? Šta znate o njoj? Kukavica snese jaje u tuđe gnezdo, računajući da ptica domaćin neće prepoznati prevaru. Ptica domaćin leži na jajima, sve dok se ptići ne izlegu. I u njenom gnezdu se nalaze njeni ptići ali i mala kukavica. No po pravilu je kukavica mnogo veća od ostalih ptića. I kada roditelji ptića donose hranu, pošto je kukavica veća i jača, ona otima hranu od ostalih ptića, dok oni slabe i umiru, a ptice nastavljaju da hrane kukavicu do iznemoglosti. Hrane svoga neprijatelja kojih ih je prevario i uništio im porod.


  • Pre nego nastavite sa čitanjem teksta, imao bi molbu za vas:
    1. Podelite tekstove sa ovog bloga na društvenim mrežama
    2.  Prijavite se na listu čitalaca ovog bloga. Opcija je sa strane ili ispod teksta. 


Crkva Hristova takođe ima svoje kukavice. Ne plašljivce, nego ptice kukavice. Oni postanu deo crkve, ponašaju se kao hrišćani ali po svojoj prirodi nisu. Možda čak nisu ni svesni ko su, ali su poslani od neprijatelja crkve da unesu razdor i ubace krivu nauku, kukavičije jaje. I crkva skreće svoj pogled sa Hrista, počinje da se sukobljava oko te nauke ili prihvata lažnu nauku, i na kraju dolazi do umiranja. Sva snaga crkve se troši na kukavicu i njen porod.

O tome je današnja propoved. Apostol Pavle, u tekstu koji ćemo čitati, govori o problemu kukavičijeg jajeta u crkvi u Kolosima i prikazuje hrišćanima posledice prihvatanja kukavičijeg jajeta. A za nas, šta će biti poruka za nas, jer zato i čitamo ove tekstove, da bi nešto naučili? Nadam se da ćemo naučiti, da sledeći put kada naletimo na kukavičije jaje, znamo da ga izbacimo iz gnezda.

5 činjenica o rastu crkve i progonstvu hrišćana - da li postoji neka veza?

srušena crkva u Orisi, Indija
Svake godine, 10.12. obeležava međunarodni dan ljudskih prava. 

Povodom obeležavanja tog datuma, prenosima navode iz statistike Svetske Evađeoske Alijanse (WEA) o progonstvu hrišćana i uskraćivanju ljudskih prava. (podatci su iz 2010). Sa http://idop.org/pages/resources/leaders-guide.php 

ČINJENICE O PROGONSTVU 
1. Mnogi eksperti govore da se više od 200 miliona ljudi u preko 60 nacija suočava sa nasilnim progonstvom samo zato što su hrišćani. Najmanje još toliko se suočava sa određenim vidovima diskriminacije zbog svoje vere.

2. Hrišćani su najveća identifikovana grupa u svetu kojima se poriču njihova osnovna ljudska prava samo zbog toga ko su oni i šta veruju.

3. Jedan od osnovinih razloga zašto se hrišćani suočavaju sa progonstvom jeste nagli rast crkve. 1960. godine bilo je dva puta više evanđeoskih hrišćana na Zapadu nego u ostatku sveta. Četrdeset godina posle, danas, ima četiri puta više evanđeoskih hrišćana u ne-zapadnim zemljama nego na Zapadu. 

4. Broj evanđeoskih hrišćana raste brzinom tri puta brže od rasta svetske populacije (kad se uporedi brzina rasta broja ljudi na zemlji i broja ljudi koji se obaćaju - moja napomena) i jedina je religijska grupa koja raste kroz obraćenja (konverziju, a ne prirodnim priraštajem kroz rođenje dece - moja napomena). U 2000. godine evanđeoski hrišćani imali su godišnji rast od 5% dok je Islam napredovao samo 2,5 procenta.

5. Primeri rasta crkve po pojedinim državama:
a. U Kini, Protestantska crkva je 1949. godine brojala 1.260.000 članova. Danas crkva broji oko 81 milion vernika (što registrovanih, što neregistrovanih). Katolička crkva je narasla sa 3 miliona na 12 miliona u periodu od 50 godina.

b. U Africi crkva raste brzinom rakete, od 10 miliona hrišćana koliko je bilo procenjeno 1900. godine, do 360 miliona u 2000. godini. Crkva u Sudanu je najbrže rastuća crkva u muslimanskom delu sveta, uprkos najžešćem zabeleženom progonstvu poslednjim godinama. 

c. U Etiopiji, crkva je ekspolodirala. 1960 godine, evanđeoskih hrišćana je bilo oko 200.000 i činili su do 0.8% populacije, do 2000. godine, crkva je narasla do blizu 12 miliona, i čini 20% populacije ove zemlje. To se desilo upkos velikog progonstva u toku komunističke ere 1974-1991. Danas, obraćenici u ruralnim oblastima se suočavaju sa velikim progonstvima: bombaški napadi na crkvene zgrade, diskriminacija, prisilno masovno iseljenje iz domova ili sela. 

d. Indija danas ima 10 lokalnih crkva koje broje preko 10,000 članova i 30 lokalnih crkava koji broje više od 3.000 članova. 1999 jedan crkveni vođa je prijavio 2231 krštenja svaki dan. Sa druge strane u 21 veku jedni od najžešćih masovnih progonstva hrišćana su se desila u Indiji od strane hinduista u Orisi. 

e. Među Hmong narodom u severnom Vijetnamu, do 1989. godine nije bilo ni jednog evanđeoskog hrišćanina. Za jedanaest godina, do 2000-te, njihov broj je narastao na 175.000 evanđeoskih hrišćana. Rast se dešava pod brutalnim progonstvom Vijenamskih vlasti.

Interesantno je da gde god crkva raste, ona raste pod velikim pritiskom i progonstvom. Progonstvo nije ključ rasta i probuđenja (naprimer u oblastima velikog progonstva - Jorda, Sirija, Libanon, crkva ne raste) ali je često cena koja se plaća za probuđenje.

Razmišljam, molimo se za probuđenje u našoj zemlji, i Evropi i ono ne dolazi. Možda zato što nismo više spremni da platimo cenu?
Beređi Dušan Bera

Ako nalazite moj članak korisnim, razmotrite o sledećem:
1. prijavite se na listu čitalaca bloga. opcija se nalazi sa strane članka na pc ili ispod teksta na mobilnom.
2. podelite ga na društvenim mrežama... 


Božićni paketići iz Engleske - "Operation Christmas Child"

Simbol Operation Christmas Child
Simbol Operation Christmas
Child
Božićni paketići - "Operation Christmas Child". Ovaj tekst je o projektu organizacije Samaritians Purse - i podeli paketića u Srbiji. 


Ovih dana, kao i svake godine, pored moje kancelarije prolazi, stotine nasmejane dece. Razlog – šareni paketići u njihovim rukama. Dok to gledam, osećam se podstaknutim da napišem koju reč o tome, kako je sve započelo, pošto je naša crkva bila deo tog projekta od početka i u Novom Sadu je podeljeno do sada, za sve ove godine, preko pola miliona paketića (vrednosti oko 7,500,000 eura) .

Operation Christmas Child“ (Operacija Božićno dete, što je zvanični naziv projekta, koji ujedno katastrofalno zvuči na srpskom jeziku, pa ga nikada nismo ni preveli) jeste najveći svetski dečiji Božićni projekat. Stotine hiljada dece iz SAD, Velike Britanije, Kanade, Nemačke... pravi poklone za svoje vršnjake širom sveta. Od početaka 1990 godine, preko 81 milion paketića je podeljeno deci u 130 zemalja sveta. Samo u toku 2009. je skupljeno i podeljeno 8. miliona paketića.

Iza celog projekta stoji sledeća vizija: „Prikazati Božiju ljubav na praktičan način, svoj deci sveta koja su u potrebi, i zajedno sa lokalnim crkavama širom sveta podeliti Dobru Vest o Isusu Hristu.“ A kako je sve počelo? 

Kako je počeo projekat Christmas Child?

1990. godine, bračni par Dejv i Džil Kuk, evanđeoski hrišćani iz Engleske su gledali vesti u kojima su bila prikazana sirotišta u Rumuniji, neposredno posle Revolucije. Dotaknuti strašnim scenama, ovaj bračni par je odlučio da nešto preduzme. Zajedno sa svojim prijateljima skupili su nekoliko stotina paketića i odneli ih deci Rumunije i „Božićna priča“ je rođena.

podela Božićnih paketia u Rumuniji
Prvi konvoj u Rumuniji
Mnogi uviđaju veličinu ideje i 1993. godine „Božićna priča“ postaje deo organizacije „Samaritan Purse“ i te iste godine, u Engleskoj je skupljeno 28.000. paketića i poslato deci u Srbiji i Rumuniji.

U toku celokupnog trajanja programa, u Srbiji je podeljeno preko 3.500.000 paketića (vrednost oko 50 miliona eura). - napomena: program još uvek traje ali mi nismo više deo tog projekta. To znači da su brojke mnogo veće...


  • Imam molbu za vas. Podržite KaHristu tako što će te:
    1. Podeliti tekstove na društvenim mrežama
    2. Upisati se u listu čitalaca ovog bloga - opcija sa strane ili ispod teksta.
     

Kako nastaju Božićni paketići?

Antonov - najveći
transportni avion,
pun paketića.
Rumunija
Teško je zamisliti svu veličinu posla i hiljade i hiljade volontera uključenih u ovaj rad. Sve počinje obilascima škola i crkava i motivisanja dece da naprave paketiće. 

Milioni dece se odazivaju tom pozivu, kupuju poklone, ukrašavaju kutije, donose u škole/crkve. Odatle se ogromne količine paketića prebacuju do skladišta, gde hiljade volontera pregledaju sadržaj kako bi se izbegli zlonamerni pokušaji. 

Sve se onda tovari na kamione, avione, brodove i prevozi do distributera u zemljama, koji dalje usmeravaju paketiće u lokalnu crkvu. Lokalne crkve dalje organizuju podele, predstave i dele paketiće. Mislim da niko, osim samog Boga, ne zna koliki broj volontera učestvuje u ovom projektu. Možda je to projekat koji povezuje najveći broj evanđeoskih hrišćana u jednoj akciji, i celom svetu, koji trenutno postoji. Za Srbiju sam siguran da je tako, da ni jedna druga aktivnost ne poveže skoro sve evanđeoske hrišćane, kao projekat paketića.

Uticaj projekta Operation Christmas Child

Krajnje interesantno. Jedan bračni par, pre dvadeset godine, ispred svog televizora, potstaknut da uradi nešto, a danas: 
1. milioni hrišćana ujedinjeni u jednoj akciji;
2. milioni dece obradovani svake godine, nekima od njih to je jedini poklon; 
3. hiljade crkava pokrenute da organizuju nešto i objave Radosnu vest o Božijem delu na zemlji; 
4. Božija ljubav objavljena praktično deci sveta... 

A sve to jer jedan bračni par uznemiren scenama koje je video, nije pritisnuo drugo dugme na tv-daljinskom, i promenio tv-kanal, nego je video bol i odlučio da nešto učini i to je pokrenulo lavinu.

Volim sledeći citat od Bil Hajbelsa i rado ga koristim: „Crkva je nada za ovaj svet, jer koliko god da je veličina ljudske patnje, crkva (zahvaljujući Hristu) ima kapacitet da na taj problem reaguje i odgovori.“ A ceo kapacitet jeste u tome da obični ljudi, radi Isusa Hrista, u sili Duha Svetog, odazovu se potrebi oko sebe i reaguju. To je sila koja menja svet! 
Beređi Dušan Bera

Pretite naš Youtube kanal... Upoznajte nas. Siguran sam da će vam se dopasti to što vidite. 


Kraljevski izviđači (Royal Rangers)

Kraljevski izviđači - Royal Ragners  - osnovne informacije 

Kraljevski izvidjači (Royal Rangers), je služba razvijena u SAD, 1962. kao služba za brigu o tinejdžerma i deci, u crkvi AoG. Vizija službe je da hodajući u Sili Duha Svetog, hodajući Gospodnjim stopama, koristeći izviđačke veštine, razvijemo mlade u zrele, duhovne osobe.

Kraljevski izviđači u Srbiji
Slike koje koristimo su: Vatra – Sveti Duh; Mapa – Biblija; Kompas – Isus; Čvorovi – Posvećenje i prijateljstvo; Šator – podrška crkve...

Principe rada Kraljevskih izviđača najbolje prenosi amblem koji je prikazan na slici, gde svaka strelica ima posebno značenje.

Značenje amblema Royal Ragners

4 zlatne strelice Royal Rangers

Četiri oblasti rasta deteta: fizički, psihološki, duhovni i socijalni. Kraljevski izviđači kao služba se trude da razvijaju sve četiri oblasti:

1. Fizička spemnost i spretnost - (kroz kampovanja, pešačnja u prirodi, razvoj veština – podizanje kampa, čvorovi i vezovi...);
amblem Kraljevskih izviđača

2. Psihološki – pozdrav Kraljevskih izviđača je „Budite spremni – Uvek spremni“. Deca uče da se suoče sa raznim izazovima i kroz to stiču samopouzdanje i spremnost;

3. Duhovni – Osnova Kraljevskih izviđača je rast u duhovnosti. Naziv kraljevski potiče od naziva za Boga – Kralj kraljeva. Mi smo Kraljevi izviđači;

4. Socijalni – Sve aktivnosti se odvijaju u grupama, tkz porodicama. Zlatno pravilo Kraljevskih izviđača je: „Sve, što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima Matej 7:12“. U grupi stariji i spretniji uvek štiti slabijeg.

4 crvene strelice Royal Rangers 

Osnovne istine hrišćanstva koje primenjuju Kraljevski izviđači: spasenje kroz Isusa Hrista, isceljenje u Isusu Hristu, Sveti duh i povratak Isusa Hrista.

8 plavih strelica Royal Ragners 

Glavna pravila Rojal rendžera ili kakav Kraljevski izviđač treba da bude:
Oprezan:        psihološki, fizički i duhovno
Čist:                fizički, u mislima i govoru
Častan:          ne laže, ne vara i ne krade.
Hrabar:          ostaje hrabar tokom kritike i opasnosti.
Veran:            veran je svojoj fizičkoj porodici, crkvi, porodici izvidjača i prijateljima.
Vaspitan:       kraljevski izviđač se pristojno ponaša, pažljiv je i milosrdan.
Poslušan:      Bogu, savesti, roditeljima, vođama i nadređenima
Duhovan:       moli se, čita Bibliju i govori o Isusu Hristu.



U Novom Sadu, Kraljevski izviđači su organizovani u Protestantskoj hrišćanskoj zajednici, svake subote od 10-12h. Vođa odreda je Tatjana Marčok, emaile: tanja.marcok@gmail.com 

Ako želite da saznate više o Kraljevskim izviđačima, budućim treninzima za voditelje, možete to učiniti na sledećoj adresi: Royal Rangers Novi Sad, Bulevar Evrope 30, emaile: beredid@gmail.com

Kako izgledaju naši kampovi? Pogledajte video. I ako vam se dopadne, prijavite se i na naš kanal (subscribe)