Blog KaHristu je namenjen svima onima koji žele da istraže pitanje vere i hrišćanstva. Priče na njemu su životne, iskustva, ili razmišljanja o tekstovima Svetog pisma. Blog odgovara na pitanje - Kako živeti praktično hrišćanstvo u savremenom svetu? Autor KaHristu je sveštenik PHZ - Beređi Dušan Bera
Punoletstvo u braku - kako sam ostvario svoj san
The end of the world - Trip to Korea
The boat in which we sailed |
Looking from Europe, this is the end of the world. No further. Straight ahead are just few islands, Japan to the north, Taiwan to the south, but straight ahead just wide ocean. The end of the world. Our host is making jokes that my companion and I are the first people from Serbia ever to lay a foot to this island. He is probably right. How come I ended on Okdo-ri? I was invited to visit Korean churches by Hannah, Korean missionary, to visit several Korean churches (South Korea, of course), to speak of Serbia, invite Koreans to pray for us, and to pray with them. Hopefully we have been successful in that.
Žena koja je prodala svoje oči
Lee Chal Sun |
Već treću nedelju sam u Koreji, ozbiljno patim od nedostatka kuće. Nedostaje mi porodica, crkva, sve... Prepun sam utisaka, a nekad mi se čini i prezasićen. Pitam se da li mogu više išta da primim? Šta novo može da se desi? Prolutao sam Korejom uzduž i popreko, video crkve, muzeje, istorijska mesta... Sedeo sa mnogim vođama, vođama velikih crkava (20,000 ljudi), dekanima (o tome nisam pisao, niti planiram). Sedeo u domovima Koreanaca, na podu, jedući sa njima, moleći se. Video lepotu Koreanske crkve, video i loše stvari. Jeo stvari kojima ni ime ne znam. Šta je još ostalo da se vidi?
Pitam se da li da išta i delim sa ljudima, dosadiću im. Da li da ponovo pišem? Ili da zadržim utiske za crkvu, kada se vratim? To je i bilo moje razmišljanje pre današnjeg iskustva.
Danas putujemo iz grada Džondžu u Dedžung, i odjednom pastor koji nas vozi skreće sa puta. Uglavnom ja i moj saputnik ne znamo kuda idemo. Često se desi da stanemo i saznamo da treba ga propovedamo, ili da imamo neki sastanak. Tako i ovaj put, odjednom nešto što nismo očekivali. Pastor želi nešto da nam pokaže.
Hrišćanski jo-jo
Kućna grupa koja nas je ugostila. Znak prstima - srce. Često ga pokazuju. Ova kućna grupa se redovno moli za Srbiju. |
Jedna od prvih crkava u Koreji, sagrađena oko 1905 godine. Ulazi se isključivo izuven, sedi na podu.... |
Planina očaja
Tema mog bloga je Brdo očaja ili pećina očaja. Na svom putu, (kako piše u knjizi) hrišćanin je zalutao, i zarobljen je od ogromnog diva očaja, koji ga drži u ćeliji. Nema dalje, tu je zaglavljen. Posle završenog obilaska sa naši domaćinom, vratio sam se nazad i seo kod vrata ćelije. Sedeo sam pored ove ćelije dugo. Ćelija očaja, zarobljenosti. Današnjim jezikom mogli bi je nazvati ćelija burnout-a, sagorevanja.
Kada nas je naš domaćin doveo do te tačke putovanja, suze su mi bile u očima. Tako blisko mojim osećanjima od pre kratkog vremena. Odjek te borbe, obeshrabrenosti još uvek osećam. Kao kada rana zaraste, ali još uvek boli kada se naglo pokreneš. Kaže naš vodič - "U ovoj tačci, u Banjanovoj priči, su jedino pomislili da odustanu!". Razumem to osećanje, odustati, pobeći od svega. Bio sam iznenađen intenzitetom mog beznađa u prethodnom periodu. Sada kada gledam u taj period, sam se pitam, zašto toliko duboko? Kakav div je stojao pred mojim vratima? Koja je laž bila toliko moćna? Ni sam nisam siguran. Sretan sam što je to prošlo, iako rane još uvek peku, brdo očaja je poznato mom srcu.
Anjom hasajo
Na kraj sveta...
Posmatrano iz Evrope, ovo je kraj sveta. Nema dalje. Pravo ispred su još samo ostrva, prema severu je Japan, prema jugu Tajvan, ali pravo ispred je samo okean. Kraj sveta. Domaćin se šali da smo moj saputnik i ja prvi ljudi iz Srbije koji su ikada kročili na ovo ostrvo. Verovatno je u pravu.
Nestrpljiv sam da čujem priču kako je evanđelje tu dospelo, pitam Hanu da nam prevede. Kaže, posle ćemo o tome, kasnije... Ne mogu da dočekam, ovo je kraj sveta, a ja pored crkve, večeram sa braćom i sestrama. I konačno kreće priča. U vreme velikog probuđenja, u toku rata, pedesetih godina, jedan ratnik, žestok čovek, kaže pastor "pobio je mnoge ljude u šumi", besan i ljut, u toj istoj šumi biva dotaknut od Boga. Donosi odluku da će služiti Bogu. Zvao se Kim Joung Kvan. Po ratu odlazi na mesto gde nije bilo evanđelja, u misiju, na ostrva, na glavno ostrvo Jodo. Nije bilo puno priče, delima se svedočilo. Živeo je sa ribarima, radio je sa njima, pomogao, trudio se da stekne pravo da nešto kaže. Služio svojim čamcem, jer to su ostrva, sve se dešava u čamcu. Posebno kada bi počela oluja, talasi, kada niko nije smeo na more, on bi išao - da preveze bolesne do bolnice, da pomogne. I jedna po jadna osoba je prihvatila Hrista. Bog je činio i mnoga čuda, isceljenja, kaže pastor da je jedna osoba bila podignuta iz mrtvih. Sada je crkva na svakom ostrvu gde ima ljudi, i veliki broj ostrvljana veruje u Hrista, pa tako i na Okdo-ri.
Hrišćanski skelet iz Viminacijuma koji govori - pogledaj prema večnosti
Hrišćanski skelet iz Viminacijuma koji govori - pogledaj prema večnosti
Nekropola u Viminacijumu |
Priča o diplomi tj o Božijem čudu (kako je tupan doživeo promenu)
Posle 11 godina... prolazim pored Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu i pomislim "Dusane, konacno je doslo vreme da podignes diplomu (diplomirao sam davne 2005-te)." Gledam na sat - 12:45. Ako me sećanje dobro služi studentska služba radi od 11 do 13 časova. (Da napomenem, setio sam se i broja indeksa - 22130, neverovatno za mene koji ne pamti brojeve). "Ako sada to ne uradim, neću to uraditi još 11 godina. Na kraju će mi baciti diplomu u smeće (što mi se desilo sa zdravstvenim kartonom, koji su bacili u smeće u medicinskoj službi za studente jer ga nisam na vreme pokupio)". I uđoh na vrata fakulteta.
U studentskoj sluzbi nije bila gužva, zasukaše rukave, uroniše u prašnjavu arhivu i posle 15 minuta, i nekoliko poziva telefonom, iskopaše je konačno. Verovatno su se pitale otkud se sad setio? Ali su bile krajnje ljubazne.
Ne dodeljuju često diplome visokog obrazovanja na studenskoj službi, to radi Dekan na svečanoj dodeli - osim kod onih koji čekaju 11 godina da se pojave. Končano, diploma je u mojim rukama.
Selfić sa diplomom, kada već nema nikog da me slika :-) |
A gift of grieving (English)
Dar tugovanja
"Molim te, nemoj se ljutiti baš mnogo na mene. U srcu mi je molitva za tebe da ti Gospod otvori srce da nekako na ispravan način ožališ i dedu i tatu i mamu i eto, volim te i za tvoje srce molim se." Poruka koju sam primio juče na fejsbuk.
Pastor sam, sveštenik, i deo mog posla jesu sahrane. Verujem da sveštenik ne šalje ljude u nebo ili pakao, niti da crkva ima taj monopol. Monopol pripada Isusu Hristu. Kroz Hrista primili smo spasenje, tako da ja na sahranama ne odlučujem gde ko ide, to zavisi od Njihove odluke za života. Ja pokušavam kroz molitve, propoved da utešim ljude, da im pomognem u tugovanju. Ali pitanje je bilo kako ja tugujem?
Gorčina, mržnja i Derviš i smrt
Kolika je moja kutija ili raznoliko a jedinstveno!
Danas sam na Balatonu, Mađarska, na konferenciji predstavnika Alfa kursa iz Evrope i Bliskog istoka. Slavimo zajedno Boga. Različiti narodi od Jermenije do Islanda, od Libije do Norveške. Različite crkve, tradicije, načini izražavanja - a ipak jedno. Neminovno sam se setio sličnog iskustva - tu blizu Balatona, nekoliko desetina kilometara od ovog mesta, na susednom jezeru (Valenca), davne 1994-te godine. Moja prva hrišćanska konferencija u životu.
Konferencija studenata iz cele Evrope (EUS- Evanđeosko Udruženje Studenata). Ne sećam se teme, ne sećam se naučavanja, ne sećam se radionica, ne sećam se imena ljudi koji su bili na konferenciji. Sećam se međutim slavljenja, momenata kad smo zajedno, pesmom, upućivali naše molitve Bogu. Posmatrao sam ih. Jedni bi tiho, mirno pevali, sa izrazom dostojanstva. Druge sam video često na kolenima u toku tih pesama. Treći uzdignutih ruku, iz sveg glasa... Četvrti igrajući, tapšući, skačući. Često pored osobe koja je na kolenima igrala bi i vrtela se druga osoba. Svako je izražavao svoj doživljaj Boga na njegov način. Ta slika različitosti i jedinstva je rodila u meni jednu duboku ljubav - volim Hristovu crkvu takva kakva jeste, raznolika a jedinstvena.
Naučio sam odmah na početku: jedinstvenost ne znači uniformnost. To je i logično: ako verujemo da je Bog stvorio čoveka po svome obličju (što ja verujem), mi u isto vreme vidimo da se svaka osoba razlikuje po izgledu, karakteru... svi stvoreni po jednom obličju a razlikujemo se. A ipak svi odražavamo jednu istu Slavu - obličje Živog Boga. Stvoreni smo po Božijem obličju a razlikujemo se. Ako je tako, onda je i logično da Boga ne može odraziti jedna crkvena grupa, ma koliko bila sjajna. Bog je više od toga. Svaka crkva doprinosi slici Boga na svoj način, svaka dodaje deo slike, uklapa puzlu. Samo zajedno u našoj različitosti dajemo sliku jedinstvenog Boga.
Različitost teologije je bogatstvo, ne nedostatak kako ljudi često misle. Nemoguće je jednim teološkim konceptom objasniti Boga, jer onda je Bog sveden na nivo teologije jedne grupe - previše usko, previše ljudsko. Bog čiju volju možeš da objasniš nije Bog, nego slika čoveka. Često u Pismu mi nalazimo da važe suprotnosti - Hristos kaže na jednom mestu "Ko nije sa nama protiv nas je" a na drugom "Ko nije protiv nas, sa nama je". Protivrečnost? Ne. Jednostavno važi i jedno i drugo. Ili stalna debata oko slobode ljudske volje i predodređenja za spasenje? Šta je istina? U Pismu nailazimo na oba stava, i obe strane u raspravi imaju snažne argumente. Možda zato što je na neki božanski način istina i jedno i drugo? Bog je širi od određene teološke pozicije, i određene prakse crkve (način na koji radimo to što radimo). Naravno, određene stvari koje se tiču spasenja, dela Hristovog, ličnosti Boga su jasne, ali u mnogim oblastima izgleda da postoji više mogućnosti.
I zato volim Crkvu Hristovu, različitu kakva jeste. Jedan igra, drugi kleči, treći je u miru, a sve to proslavlja Hrista. Samo zajedno mi jesmo ono što trebamo biti.
Danas ponovo u istom okruženju - Mađarska, konferencija. Ponovo isto iskustvo raznolikosti. Volim to. Jedan igra, razmahao se. Drugi u miru. Oboje zajedno slave vaskrslog Hrista. Izražavaju svoje oduševljenje, radost, posvećenost na sasvim različit način, a opet legitimno. Ja volim eksploziju oduševljenja, plešem, tapšem... ali cenim moga brata i sestru pored mene koji slavi Boga na drugačiji način. Samo zajedno mi slavimo Boga, jer istina nije ni u plesu, ni u miru, istina je da Bog voli da mi zajedno slavimo Boga. Zato volim Hristovu crkvu.
Umara me pokušaj ljudi da mi nametnu njihov pogled kako duhovnost treba da izgleda, spremnost da kritikuju sve moguće što se ne uklapa u njihovu kutiju. Kada bi samo hrišćani naučili da cene jedni druge, i prihvataju različitost umesto da pokušavaju da sve strpaju u svoju kutiju kako duhovnost treba da izgleda? Kutiju kako ljudi treba da slave Boga,
kako da propovedaju, kako da se oblače... ukrašenu ukrasnim papirom "duhovnosti" i "ispravnosti", što zapravo nije ništa drugo nego ljudski pokušaj da se nešto definiše i spusti u ljudske okvire. Gnjavatori koji ubijaju milost! Bog je veći od toga, i crkva je veća od toga.
Nadam se da vodim crkvu koja mi je poverena u tom pravcu, da svako može da ima mesto, da može da se izrazi. Nadam se da kao pastor dajem tu poruku ljudima - naš Bog je veći od naše male kutije. I konačno, nadam se da i u ovom blogu dajem tu poruku slobode i raznolikosti. Volim crkvu Hristovu raznoliku kakva jeste, verujem u nju, podsećam se toga, i ispovedam to ponovo! Apostol Pavle kaže čudesne reči u Efescima 1:22-23: "I sve je podčinio pod Njegove noge i postavio ga nad svime da bude glava Crkvi, koja je Njegovo telo, punoća Onoga koji ispunjava sve u svemu." Da li si ikada razmišljao o veličini ovih reči? Crkva je punina Božijeg dela kroz Hrista! Čudesno! Nerazumljivo! Ali ukazuje na veličinu Crkve Hristove - ne moje denominacije, nego Njegovog tela raznolikog kako već jeste. Volim Crkvu Hristovu kada je tako sagledam! Kada proširim moju kutiju! Ti?
Nadgrobni spomenik nad živima
Kapsula korišćena za izvlačenje rudara |
Radi se o više rekorda:
- najduže provedenom vremenu ispod zemlje,
- o operaciji spasavanja sa najveće dubine,
- inovacije primenjene prilikom spasavanja ravne su onima primenjenim prilikom leta u svemir - herojsko delo.
Kako je tekla operacija spasavanja?
Sedamnaest dana bez znaka o živima. Kada je nestala nada da će ih pronaći žive, prilikom izvlačenja bušilice kojom su bušili na određenoj lokaciji, pronašli su zalepljenu poruku - "Mi smo sigurni u skloništu, nas 33". I operacija spasavanja je počela.
Nenadan gost na prozoru
Jutros se izgleda vratila, pa odmah da se javi. Brbljiva, iako je njen muž mnogo gori - nikada ne zaklapa, samo ga još nisam čuo. Obradovala me je. Od radosti što je vidim, na tih par sekundi, suze su mi krenule na oči.
Savremeni prevod Svetog pisma - prvo izdanje
- Fusnote sadrže napomene o pouzdanosti teksta, tumačenje i prevod imena mesta, geografske odrednice, napomena o merama korišćenim u Svetom pismu i pretvaraju meru u savremene merne jedinice... Takodje ako postoji mogućnost višeznačnosti reči, u fusnoti se nude ostale opcije.