Baci svoj hleb u vodu, da bi ga našao - o čemu to Biblija govori???? (o ulaganju)



Sveto pismo je često puta čudno, pomera granice našeg razumevanja, iznenadi nas. Nekada odstupa od svake logike, igra se sa našim umom. Isus je to voleo da radi u svojim pričama, ali nije On jedini primer, pogledajmo današnji stih - „Baci hleb svoj povrh vode, naćićeš ga za mnogo dana“- Propovednik 11.1. Kako bi ste vi objasnili ovaj stih?
Vidite njegovu ne logičnost? Šta se desi sa hlebom kada ga baciš u vodu? On se raspada, razvodni, pojedu ga ribe. Ako hoćeš da čuvaš hleb trebaš ga dobro osušiti.Izgleda da nas Pismo poziva da nešto protraćimo, izgubimo, jer na taj način možemo da ga dobijemo nazad. Kako to može??? I gde to može biti??? Stih izaziva naše razumevanje, ali nas i poziva u mudro ulaganje u ono što ne može propasti, da bacamo nešto kratkotrajno da bi dobili nešto vredno i večno.

MUDRO ULAGANJE
Dalje čitanje teksta nam pojašnjava značenje - „Baci svoj hleb na površinu vode, jer ćeš ga s vremenom opet naći. Daj po jedan deo sedmorici, i čak osmorici, jer ne znaš koje zlo može na zemlju doći. Kad su oblaci puni kiše, oni e na zemlju prosipaju; a drvo ako padne na jug ili na sever, ono gde padne ostaje. Ko pazi na vetar neće sejati, a ko na oblake gleda neće žnjeti. Kao što ne znaš koji je put vetru, ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni dela Boga koji sve tvori. Iz jutra sej seme svoje, i uveče ne daj da ti ruke počivaju; jer ti ne znaš šta će uspeti, ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.“ Propovednik 11:1-6


Prvo primetimo - tekst govori o našem neznanju, nemogućnosti da predvidimo budućnost. Mi ne znamo šta sutra donosi. Ja sam danas trebao da budem u Engleskoj (dok ovo pišem), na konferenciji, ali nisam. Puno puta sam vadio englesku vizu, i uvek sam je dobio za par dana, kada sam dobio poziv na ovu konferenciju, mislio sam da će biti isto tako. Iz nekog razloga, proces je trajao tri nedelje, duže nego ikada pre, i ja sam propustio poslednju priliku da idem. Svaki dan sam išao na sajt ambasade da proverim status, i sve do petka kada sam trebao leteti, ništa novo. Kada je sve propalo, u petak je obaveštenje promenjeno, pasoš je gotov.

Da li sam to mogao znati na početku? Ne. Sa druge strane zbog otkazanog puta, imao sam priliku da učestvujem na seminaru o ljudskim i verskim pravima na koji sam iznenada pozvan u četvrtak, sa izuzetnim predavačima, crkvenim i državnim velikodostojnicima, gde puno naučio o oblasti o kojoj sam mislio da nešto znam, a otkrio koliko ne znam, i koliko treba da učim... Da li sam to mogao znati na početku? Ne. Ne znamo šta donosi budućnost, šta se valja iza brega. Mi vidimo samo ono što ovog momenta doživljavamo.

Drugo – Pitanje je kako da reagujemo kada ne znamo šta nas čeka sutra? Mnoge religije ovog sveta, svesne problema, razvijaju ideju „pomiri se sa tim u čemu si“ ili karme. Pošto nemaš kontrolu nad svojom sudbinom, nemoj ni da se uzbuđuješ zbog toga, pomiri se, šta je tu je, to si zaslužio. Ako si rođen siromašan, to ti je karma, živi u tome. Sveto pismo, iako govori o našem ne znanju budućnosti, usmerava nas u sasvim drugom pravu, ono nas poziva da uzmemo aktivnu ulogu. Pošto ne znaš šta sutra dolazi ti mudro uloži, mudro planiraj svoje vreme, delovanje, tako da kada dođu problemi ne budeš iznenađen. Kako piše, ako čekaš idealne vremenske uslove za setvu i žetvu, može ti se desiti da propustiš priliku. I kada nije sve idealno deluj, ne treba previše premišljati, čekati pravi momenat nego biti spreman za delovanje. Hrišćanstvo je vera delovanja, akcije, a ne pasivnosti.

Treće – ovi stihovi se ne tiču samo planiranja, ili poljoprivrede, tiču se odnosa. Bacanje hleba jeste davanje drugima, ulaganje u druge ljude. Tekst nas poziva da dajemo svoj hleb drugima, sedmorici, osmorici... jer će nam trebati jednog dana njihova pomoć. Ako ulažemo u ljude, na kraju nam se to vrati. Veoma praktičan, rekli bi čak ne duhovan savet, ako smem da se usudim tako da kažem, ali Pismo nas uči da mudro gradimo naš život. Mudrost je napraviti usluge ljudima, računajući da će nam ti ljudi trebati u životu. Nikada ne znamo kada će nam pomoć trebati, pripremimo se. No to nije sve, to je samo površina stiha. Naš Bog sudi motive, interesuje ga zašto nešto radimo.

Kako ste već više puta čuli izjavu „odnosi su valuta Božijeg Carstva“, najveća vrednost Carstva. Bez odnosa sa ljudima nema ni služenja Bogu. Mi ne možemo da se zatvorimo u neku prostoriju, usamimo i kažemo da služimo Njemu. To nije moguće. Služimo Bogu samo kada služimo i ljudima. Mi volimo Boga samo kada volimo i Njegovu decu, a ljubav bez delovanja ne postoji.

A ulaganje u ljude je bacanje hleba, ili nelogično, jer je ulagati u ljude, služenje drugima, naporno, nezahvalan posao. Puno puta sam doživeo i video da ljudi u koje se najviše uloži, to pogaze, okrenu se protiv mene ili drugih, nanesu povrede. Sigurno je da sam i ja isti, da sam povređivao ljude koji su ulagali u mene. Nekada građenje odnosa izgleda kao sipanje naše energije u prazno. Puno puta sam savetujući ljude u vezi braka, prijateljstva, zabavljanja, u situaciji kada bi se problemi ponovo i ponovo dešavali, čuo komentar – „dođe mi da odustanem“, „dosta mi je svega“, „dokle ovako“, i slične komentare. Ulagati u ljude, graditi odnose izgleda kao da bacimo naš hleb povrh vode, ne logično ali je jedina moguća opcija za hrišćane. Jer samo tako mi služimo Bogu, i samo tako dobijamo plodove našeg dela. Kako slediti tu logiku nelogike?

KAKO BACITI SVOJ HLEB?
1. Ako hoćeš da zadržiš – daj.  
Isus na uči tom principu u sledećim stihovima: „Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi, taj će ga sačuvati. Jer kakva je korist čoveku ako sav svet zadobije, a sebe upropasti ili sebi naudi?" Evanđelje po Luki, 9:23-25 ili u Evanđelju po Jovanu, 12:24-25 „I zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi. Ko voli život svoj izgubiće ga, a ko mrzi život svoj na ovome svetu sačuvaće ga za život večni.

Stihovi se prvenstveno odnose na spasenje. Mi moramo biti spremni da se odreknemo naših prava, da priznamo našu nedostojnost da bi bili spašeni. Dokle god mislimo da se možemo našim delima spasiti, biti dovoljno dobri da zaslužimo Božiju milost, mi promašujemo. Tek kada umremo sebi, kada priznamo našu nedostojnost Hristove žrtve, tek tada možemo doživeti i milost Božiju.

Sa druge strane stihovi nam pokazuju princip, da ako sebe stavimo u centar, ako živimo samo za sebe, daleko smo od Hrista, njegovog plana za nas, promašujemo samu suštinu evanđelja. Hrišćanski život, rast, jeste proces u kome mi sve manje stavljamo sebe u centar, a sve više gledamo i korist drugih ljudi. Ne da zanemarimo svoje potrebe, naprotiv, nego treba da postajemo svesniji da sve na ovom svetu prolazi, ali uložiti u nekoga, pomoći nekome jeste delo trajne vrednosti. To nas vodi u sledeću tačku.

2. Ako seješ škrto, to češ i dobiti.
Kaže nam Sveto pismo: „A ovo znajte: " Ko škrto seje, škrto će i žnjeti, a ko u blagoslovu seje u blagoslovu će žnjeti" II Korinćanima 9:6. „Dajte i daće vam se; dobru meru, nabijenu, stresenu, prepunu, daće u vaše naručje; jer kakvom merom merite, onakvom će vam se odmeriti.“ Luka 6:38

Ponovo veoma slična poruka, ili možda poruka koja nadogađuje prethodnu. Mera Božijih blagoslova, toga koliko Bog nama daje, jeste koliko mi te blagoslove dajemo dalje. Davno sam naučio princip: hrišćani koji ne ulažu u druge na kraju duhovno umiru. Koristimo često sliku Mrtvog mora, jezera u Izraelu učeći ljude ovom principu. Mrtvo more je specifično, jer u njemu nema života, pošto  je toliko slano da ubija živa bića. Karakteristično je i po tome da u njega dotiču vode, ali iz njega ne izlaze. I pošto samo prima ono je mrtvo,  u njemu se gomilaju minerali koje donose reke i potoci, i to je ubilo svaki život. Da postoji protok jezero bi i imalo života. Princip protoka je suštinski i u hrišćanstvu. Ako samo primamo, mi umiremo. Duh Sveti mora teći kroz nas ako želimo da živimo. Hrišćani koji biraju da ne služe, i tu uključujemo i službu u crkvi, a i lično služenje, biraju put odumiranja.

Takođe vezano za ovu tačku – odnosi zahtevaju ulaganje. Uzmimo za primer biljku. Da bi je odgojili potrebno je ulaganje. Una i Stefan, moja deca su imala zadatak da odgaje neku biljku za školu. Una je samo zasadila seme, o nije brinula o saksiji, Stefan je svoju zasadio, zalivao, i vodio računa. Šta mislite čija je biljka narasla? Isto je i sa odnosima, mi moramo ulagati u njih, dati sebe svesrdno, ne škrto ako želimo da vidimo plod. Koliko sejemo, toliko žanjemo!

3. Izaberi teži put.

Treći princip jeste – izaberi teži put. Pre nekoliko nedelja, mi Kraljevski izviđači smo bili na Fruškoj gori, u potrazi za mineralima. Prva stanica nam je bio rudnik u Rakovcu, Beli majdan. Do tog rudnika vode dva puta. Jedan je strm, težak za pešačenje. Drugi je kolski, i naravno mnogo lakši. Ponudio sam izviđačima izbor kojim putem žele da idu, i šta mislite koji put su obarali? Naravno teži. Kada sam ih pitao zašto idu tim putem, odgovor je bio – „jer je tako zabavnije.“ Izabrali su teži put jer je tako bilo interesantno. Mogli su ići lakšim putem, ali smatrali su da vredi izabrati teži, i osećali su da su postigli podvig kada su uspeli.

U odnosima mi biramo teži put, ali vredniji, značajniji, kada odaberemo da tretiramo druge bolje nego što oni tretiraju nas. Kada biremo put mi možemo izabrati tri opcije. Jedna opcija je lak put – tretirati druge gore nego oni nas, i tu nema puno šta da se kaže, ovaj put kvari odnose. Drugi, srednje teži put jeste ponašati se prema drugima kao i oni prema nama. I tu je logika - kako tebe drugi, tako i ti njih. Ali ako razmislimo o ovom putu mi vidimo da zapravo dopuštamo drugima da nas kontrolišu i upravljaju našim postupcima na negativan način. Mi smo kontrolisani njihovim lošim delima jer su naše reakcije i postupci zasnovani na njihovim delima i postpucima. Naš narod ima savet „ne spuštaj se na njihov nivo“. Kada idemo srednje teškim putem, mi smo na njihovom nivou.

I postoji treći težak put – tretirati druge bolje nego oni nas. Rečima našeg Gospoda Isusa Hrista u Mateju 7:12 „Ono što želite da drugi vama čine, činite vi njima“ ili stihovi iz I Korinćanima 6:7-8 „Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto radije ne podnesete štetu? Nego vi činite nepravdu i nanosite štetu i to braći!

Težak put je je put odricanja radi dobrobiti drugih, predstavlja suprotnost našoj logici, bacanje hleba u vodu. Tim putem uvek putuje najmanje ljudi, zahteva razmišljanje i delovanje koje nam nije prirodno niti uobičajeno. Tim putem se ide ako ne želiš sebe da gledaš kao žrtvu, da dupustiš da te drugi kontrolišu, nego vidiš sebe kao služitelja ljudima. Maksvel je to izrazio rečima: „Takvi ljudi, razumeju da ono što mi se dešava nije toliko značajno kao ono što se dešava u meni.“ To je put odluke!

4. Oko čega se slažete – tu započnite.
Odluka nas vodi i na pristup ljudima, ne logično, ali istinito – ne gledaj razlike, nego oko čega se slažete. Već sam vam spomenuo seminar na kojem sam bio ovih dana. Na poslednjoj sesiji pojavio se predstavnik sekretarijata za vere koji nam je uputio završnu reč. Pošto nije bio na seminar, rekao je suprotno većini stvari koja je govorena na seminar, forsirao Pravoslavnu crkvu, napadao one koji ih prozivaju zbog kršenja ljudskih prava i slično. Većina njegovih reči su bila kršenje verskih prava. Moram priznati da je sve u meni "kuvalo". Želeo sam da mu oštro odgovorim, da napadnem. Ali odlučio sam da primenim princip – počeo sam od onoga u čemu se slažemo, pohvalio iskreno seminar, spomenuo probleme ali i pozvao na rešavanje problema, i doživeo slaganje i otvorenost, priliku da kažem dosta problema koje doživljavamo kao male verske zajednice. Napadom bi se raspravljali, ovako su me saslušali, i ko zna koji će biti efekti tog razgovora.

Ponekad izgradnja odnosa može biti teška i pitanje je kako izgraditi odnos sa ljudima za koje vam se čini da nemate ništa zajedničko? Ne znam da li ste razmišljali o značenju reči prijatelj? Juče mi je jedna osoba skrenula pažnju da reč prijatelj dolazi od reči prijati. Onaj ko ti prija je prijatelj. Sa njime može, jer ti prija. Ni sa prijateljima nije uvek lako, a kamoli sa onima koji nam ne prijaju.

 Maksvel daje sledeći savet, nazivajući ga principom 101 posto -  Pronađite jedan procenat oko koga se slažete i uložite 100 procenata svog truda u taj 1 procenat.  Čak i sa najrazličitijim ljudima možemo da pronađemo nešto zajedničko. Jednom kada pronađemo tu zajedničku oblast, potrebno je da stopostotno fokusiramo svoje snage na ovu tačku slaganja. Što je veća razlika, to je važnije da se fokusiramo na ono u čemu se slažemo, i potrebno je da uložimo veći napor. Gradeći na tome, mi gradimo i most.

Već spomenuti autor nam daje i sledeće savete u tom slučaju, a predstavljaju sumarum dosta toga što je do sada rečeno:
  • Shvati da je potrebno vreme i energija da se izgradi snažan odnos -  odnos se ne rađa preko noći, on se gradi. Iluzija je očekivati da se poverenje, poštovanje, ljubav razviju odjednom, ili su u tom slučaju plitki. Moramo uložiti trud. 
  • Stani u cipele te osobe. Budi osetljiv/a na to kako se oni osećaju. Setimo se, naš Gospod Isus Hristos je obuo naše cipele, hodao je po zemlji kao i mi. Sledimo njegov problem. 
  • Seti se da svi imamo probleme. Nema osobe bez problema. Volim izjavu pisca - „Svi smo mi anđeli sa jednim krilom, možemo leteti samo zagrljeni“. Istina. Svi imamo problema. I dobro je prepoznati da je osoba sa kojom gradimo odnos neko ko se bori sa određenim problemom, a moj zadatak je da joj pomognem.
  • Objavi svoju nesavršenost.  Ne sakrivaj svoju nesavršenost. Nema savršene osobe, praviti se da si neko ko nisi je laž. Kada savetujem bračne parove koji imaju probleme, i kada jedan supružnik misli da je bolji od drugog, uvek kažem „Krpa nađe zakrpu“. Uvek nađeš onoga ko ti odgovara, nesavršenost druge osobe je mera moje nesavršenosti. 
  • Ne zaboravi da svi odnosi imaju teške momente. Usponi i padovi je nešto što nas prati. Mi kada smo dole, zaboravimo to. Ali ako uložimo naš trud, linija će ići i gore.
  • Nauči da proslavljaš tuđe uspehe. Konačno merilo je da li znam da se radujem sa drugima. Ako ne mogu, onda ne idem putem bacanja hleba na vodu, nego ga sebično čuvam.

I završiću sa jednom pričom, istinitom: „Devojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo da čeka, odlučila je da kupi knjigu da bi joj vreme brže prošlo. Kupila je knjigu i paketić keksa. Sela je u cekaonicu VIP da je niko ne bi uznemiravao. Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela da uzama keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavila je da čita knjigu. U sebi je pomislila "Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga vec udarila..." Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obaziruci se ni na šta, je uzimao isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i devojka je pomislila "baš me interesuje šta će sad uraditi!!!." Čovek uze poslednji i podeli ga na dvoje! "Ovo je zaista previše" počela je da uzdiše šokirana, uzela je svoje stvari, knjigu, torbu i otišla prema izlazu iz čekaonice. Kada se osetila malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sela je na mesto gde nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge neprijatne događaje. Zatvorila je knjigu i otvorila torbu da je ubaci. U tom trenutku ugledala je u torbi paketić keksa jos uvijek nenačet. Tek tada je shvatila da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podelio i svoj posljednji komad sa njom."

ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem životu pojedemo tuđi keks, a da to ne znamo niti ćemo saznati? Pre nego što brzopleto zaključimo i pre nego počnemo misliti loše, GLEDAJMO sa pažnjom detalje. Vrlo često situacija nije onakva kako nam je izgledala na prvi pogled!!!! Promislimo pa onda reagujmo. U tome izaberimo put bacanja hleba, kao čovek u priči, time ćemo biti pošteđeni mnogo povređenih osećanja.

AUDIO LINK ZA PROPOVED: http://sr.cross.tv/90918


Ako vam se dopalo šta ste pročitali, nudim vam nekoliko opcija:
1. Prijavite se na ovaj blog. Polje za prijavu se nalazi sa desne strane blog, ispod spiska imena ljudi koji su se prijavili do sada. Ako koristite mobilni telefon polje se nalazi ispod teksta.
2. Pišite mi na p.hriscanska.zajednica@gmail.com i tražite da vas upišem u mejling listu... Na taj način dobijaćete obeveštenja o novim tekstovima ili video preko mejla. Sve što treba da uradite je da pošaljete pismo sa komentarem prijava.
3. Prijavite se na naše ostale platforme - youtube kanal, facebook... Likovi vam se nalaze takođe sa desne strane teksta ili ispod teksta. 

Нема коментара:

Постави коментар