Kad ti prasići peru sudove ili principi kako mi učimo?

Kamp Zasavica, Kraljevski izviđači. Rano jutro, šest sati. Izviđači spavaju. Ja ne mogu, tvrda mi zemlja. Dok sedim napolju, primećujem gužvu među šatorima. Dežurna ekipa je došla da očisti logor.

Ovo je priča o posebnom događaju na kampu ali i o principima kako učimo. Pogledajte slike, ali i pročitajte tekst. 

Kamp Royal Rangera u Zasavici, 13-18.8.2012. 



Prasići mangulica. Krmače nisu mogle da se provuku kroz ogradu, ali prasići su mogli. Svako jutro su sve hrabrije i hrabrije dolazili do nas. Pokupe ostatke hrane oko logorske vatre i odu. Ali naučili su na nas, i izazov je bio prevelik, zadnji dan su posetili i prostor oko šatora. Posle njihove posete, šerpe u dečačkom taboru su se sijale!

Vampirske hronike ili razmišljanje o promeni!


Pogledao sam seriju „Vampirske hronike“. Zamislite... Kao tinejdžerka! Nisam gledao sve epizode ali sam više njih pogledao. Interesantna priča, dinamična, nikada ne znaš šta se sledeće dešava. Ujedno dobri, lepi glumci (razlog plus zašto je tinejdžerke vole), i romantična priča. Dva mladića se bore za devojku, daju svoj život za nju! Romantika+dinamika+lepota = MTV put uspeha. Moram da priznam da drži pažnju, i budi želju da saznaš šta će se dalje desiti.
Interesantno mi je međutim pozitivan doživljaj likova u seriji. Mnoštvo vampira, ubica a osećaj koji serija budi je pozitivan. Najviše za dva glavna lika Stefana i Damona. Oboje su ubice, posebno Stefan koji je u seriji nazvan raspiračem. Prikazan je kao vampir koji gubi kontrolu nad svojom željom za krvlju i postaje nemilosrdan. Međutim doživljaj kada gledate film jeste da su oni pozitivni likovi. Takvi su i komentari tinejdžera koji navijaju za njih, dive im se, zaljubljuju u njih. Zašto? Samo u nekoliko epoizoda koje sam ja pogledao ubili su više ljudi. Šta dovodi do toga da ih doživimo pozitivno?
Osim dramskog zapleta, dva brata zaljubljena u istu devojku, koja ne može da odluči koga da izabere, mislim da odgovor ulazi u oblast duhovnosti. Stalni motiv njihovog života jeste želja da se promene, da izađu iz zla u kome žive, da nadvladaju demonsko u njima i pređu na stranu dobra. Pitanje koje se stalno postavlja jeste da li oni to mogu? Da li su predodređeni za zlo i treba njemu da se prepuste ili u njima postoji dobro koje može da nadvlada? Mislim da je to ključno. Da li čovek može da se promeni?
Tolkin je pišući „Gospodara prstenova“ imao ideju, da se u svima nama nalazi sećanje, duboko pohranjeno u nama, sećanje na svet kakav je treba biti, gde dobro vlada, gde je zlo poraženo. Verovao je da je takvo sećanje pohranjeno u legendama naroda, legendama koje govore o pobedi princa nad zmajem, o devojci koja pobedi zlu vešticu, o običnim ljudima koji čine ne zamislivo, ali da je cilj da u našim osećanjima probude sećanje na to da je život nešto više. Da će na kraju kroz slomljenog svet biti promenjen, da će zlo biti uništeno. Tolkin je bio propovednik evanđelja koji govori našim osećanjima, napisao je, kako je rekao, legendu za savremenog čoveka. Čitajući (gledajući) knjigu mi doživljavamo u našim emocijama, da je pobeda moguća.
Možda je tako i u „Vampirskim hronikama“. Budi u nama nadu da je promena moguća, da se čovek može promeniti, da ne mora da se prepusti zlu da vlada, nego da doživi promenu. Neko je rekao mudro, da bi želeo da živi dva života, jedan da pravi greške, a drugi da može da ih ispravi. Ko god da je to rekao bio je svestan da nam je promena potrebna, da bez nje ne možemo biti ono što bi želeli da budemo.
Dok o ovome razmišljam u mislima mi je današnji tragični događaj. Branislav Peranović, nekadašnji upravnik Centra za pomoć zavisnicima „Crna reka“, je ubio momka na lečenju. Poznat je po incidetnu od pre nekoliko godina, kada je lopatom prebijao štićenike. Zbog toga je izgubio položaj, ali se nije promenio. Interesantne su mi njegove reči, koje je rekao pre nekoliko godina kada je bio iznačen iz „Crne reke“: "Nikad nisam prestao da se bavim spasavanjem duša onih koji su na svom životnom putu posrnuli. I posle hajke koja se vodila protiv mene, kad sam optuživan da sam batinaš i siledžija, nisam odustao od svoje misije“. Uveren sam da je njegov motiv na početku bio čist, ispravan, ali je negde nasilje prevagnulo u njemu. Negde je počeo da veruje da je „ljubav za amatere“  (kako je rekao jednom prilikom) i skrenuo sa puta. Jer nasilje ne menja na bolje, na kraju od tebe stvori zver. To nije put hrišćana.
Pismo promenu naziva „novim rođenjem“. Moguće je doživeti promenu, Hristos nam kaže, samo moraš da se rodiš ponovo (Evanđelje po Jovanu 3). Moraš da se rodiš od duha. Bog mora da te promeni, da ti da „novo srce“. Bez toga, koliko god priča o promeni izgledala privlačno, i „Vampirske hronike“ bile atraktivne, nema promene. Ali sa druge strane ohrabruje se setiti da svako od nas želi da se menja, da bude bolji. Moguće je skrenuti sa puta, ali moguće je i pronaći izlaz. Za tu promenu živim! Želim da se ja menjam, da negde ne zastanem ali i da vidim druge promenjene.

Kamp za mlade "Betel" 2012


 SLIKE SA KAMPA ZA MLADE "USUDI SE DA BUDEŠ KAO..." 
AVGUST, 2012

Kamp za mlade - "Usudi se da budeš kao...", Betel 2012 (brdo Glavica kod Novog Sada). Sa nama je bio tim iz Kanade. Proveli smo divnih šest dana zajenod
Sindi, vođa tima iz Kanade i naše tinedježrke. Nije poziranje. Stvarno smo se zbližili sa njima kao sa najrođenijima. Lepota Božije porodice, iako živimo hiljadama kilometara jedno od drugog, povezuje nas Božija ljubav.
Takmičenje, Srbija-Kanada. Ko će pre preneti lopticu u kašiki, pretrčati teren zavezanih nogu, pojesti keks koji ti je zalepljen na čelu bez upotrebe ruku... 
Kanađani uče da igraju "Magaraca". Na kraju je jedan od njih i njakao na terenu. Malo smo varali, priznajemo.
Sport - opasna igra hokej. Mnogi su na kraju imali modrice po nogama. Više smo pogađali noge nego loptu, ali je bilo zabavno. Što se mene tiče - žestoka upala mišića!

Otac i sin, žestoka borba na golu...
Šta raditi na plus 40? Bazen i prskanje. Potrošili smo preko hiljadu litara vode za dva dana na prskanje

Uglavnom smo se kupali u odeći, pošto većina nije stigla da se presvuče pre nego što bi bila ubačena u bazen. Bilo je opasno prići bazenu, za sekundu bi se neko stvorio iza tvojih leđa, i buć u bazen. Ni pastor nije bio pošteđen, dva puta su me Kanađani ubacili u bazen.
Name of the game... nije soccer nego fudbal

Trambolina je bila hit. Za sve osim mene. Nije napravljena za tešku kategoriju.

Igre jurenja, otimanja, borbi su bile hit. Za mene - još jača upala mišića.
Uz ogromnu potrošnu kalorija - hrana, i hrana i još hrane... hvala kuvaricama i osoblju kampa. Bilo je odlično.
No ni sva hrana na kampu nije bila dovoljna, ni slatkiši koje su doneli kanađani... Odlazak do prodavnice po slatkiše. Na povratku je žestok uspon, ali šta ima veze kada imaš 13-14 godina...
Red za sladoled....
Povratak uz brdo "Sve je lako kad si mlad..."
A usput i mrtav gušter može biti izvor zabave. Barem za dečake dok slušaju vrištanje devojčica... Što stvarno zbog guštera a što odglumljeno zbog dečaka....
Radionice - naučiti novu veštinu, isplesti narukvicu...
Napraviti nešto od perlica...

Imali smo i radionicu posvećenu crtanju. Džo iz Kanade (profesor umetonosti, fotograf, slikar je bio sa nama). Ono što je u školi obaveza, na kampu se pretvaralo u zabavu.


Bojili smo majice, neke su stvarno umetnička dela...

Izraziti svoja osećanja Bogu, ne samo rečima nego i pokretom, crtežom, pesmom...
Logorska vatra je bila obavezni događaj večeri - skečevi, životne priče i pouka... Svako veče smo pogledali u život jednog od velikana Svetog pisma - Danila, Jeliseja, Timoteja, Marka. Zajedničko za sve njih, jeste da su od mladosti sledili Boga, i od mladosti postavili temelje, osnove koje su im dale stabilnost ceo život. Poruka je bila "Usudi se da budeš kao oni"
Pevanje uz vatru... Učimo decu kako da slave Boga...
Vatra je morala biti zanimljiva, svako veče drugi tip vatre: pagoda, piramida, krug vatre... Izviđači su se pokazali na delu. 
Priprema vatrenog kruga... Recept je tajna... Ako vas interesuje mladi i deco, dodjite na izvidjače...
a posle zvaničnog dela: kukuruzi, mančmelovi (kanadski kolačići), banana sa čokoladom... Specjaliteti sa logorske vatre...
Posebni gosti na logorskoj - 21 Kraljevski izviđač iz Nemačke. Putuju biciklovima od Budimpešte do Crnog mora, i na tom putu su posetili i nas. Pevalo se na srpskom, engleskom, nemačkom i rumunskom jeziku... Veče koje je svedočilo o veličini Božije porodice... 

Kraj kampa, potpisivanje na majice, opraštanje, plakanje.... Proveli smo posebnih pet dana zajedno...

Zašto ljudi nisu prepoznali vaskrslog Hrista - Evanđelje po Jovanu 20 - Propoved

Zašto ljudi nisu prepoznali vaskrslog Hrista - Evanđelje po Jovanu 20 - Propoved 



Današnji tekst govori o događajima posle Hristovog vaskrsnuća - Evanđelje po Jovanu 20. Šta ste mislite šta je zajedničko za skoro svaki od susreta vaskrslog Hrista i ljudi? Nisu ga prepoznali. Zašto je to tako? A takođe, da li ga ja negde ne prepoznajem? 

Prethodni tekst iz Jovanovog evanđelja možete pronaći OVDE

Zašto ljudi nisu prepoznali vaskrslog Hrista?


Tekst 20 poglavlja glasi:

1 A u prvi dan nedelje rano, dok je još bio mrak, Marija Magdalina dođe na grob i vide da je kamen podignut sa groba. 2 Tada otrča i dođe Simonu Petru i drugom učeniku koga je Isus ljubio, te im reče: uzeše Gospoda iz groba i ne znamo gde su ga metnuli. 3 A Petar i taj drugi učenik iziđoše i pođoše prema grobu. 4 Obojica su, naime, trčali zajedno; ali je drugi učenik trčao brže od Petra i prvi došao do groba. 5 I nadnevši se vide zavoje gde leže, ali ne uđe. 6 Zatim stiže i Simon Petar, koji je išao za njim, pa uđe u grob; i vide platnene zavoje gde leže, 7 a ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi, nije ležao sa zavojima, nego je bio posebno savijen na jednom mestu. 8 Tada uđe i drugi učenik, koji je prvi stigao na grob, pa vide i poverova. 9 Oni, naime, još nisu razumeli Pismo, da on treba da vaskrsne iz mrtvih. 10 Tako učenici opet odoše kući.

11 Marija je pak stajala napolju kod groba i plakala. I kako je plakala, nadnese se nad grob 12 i vide dva anđela kako sede u belim haljinama tamo gde je ležalo Isusovo telo, i to jedan čelo glave a drugi kraj nogu. 13 I ovi joj rekoše: ženo, što plačeš? Ona im reče: ukloniše moga Gospoda i ne znam gde su ga stavili. 14 Rekavši to obazre se natrag i vide Isusa kako stoji, ali nije znala da je to Isus. 15 Isus joj reče: ženo, što plačeš? Koga tražiš? Misleći da je to vrtar, ona mu reče: gospodine. ako si ga ti odneo, reci mi gde si ga stavio, pa ću ga ja uzeti. 16 Reče joj Isus: Marija. Ona se osvrnu i reče mu jevrejski: ravuni, što znači: učitelju. 17 Isus joj reče: ne dotiči me, jer još nisam otišao gore Ocu. Nego idi do moje braće i reci im: ja idem gore svome Ocu - i Ocu vašem, svome Bogu - i Bogu vašem. 18 Marija Magdalina dođe i javi učenicima da je videla Gospoda i da joj je ovo rekao.

1 A u prvi dan nedelje rano, dok je još bio mrak, Marija Magdalina dođe na grob i vide da je kamen podignut sa groba. 2 Tada otrča i dođe Simonu Petru i drugom učeniku koga je Isus ljubio, te im reče: uzeše Gospoda iz groba i ne znamo gde su ga metnuli. 3 A Petar i taj drugi učenik iziđoše i pođoše prema grobu. 4 Obojica su, naime, trčali zajedno; ali je drugi učenik trčao brže od Petra i prvi došao do groba. 5 I nadnevši se vide zavoje gde leže, ali ne uđe. 6 Zatim stiže i Simon Petar, koji je išao za njim, pa uđe u grob; i vide platnene zavoje gde leže, 7 a ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi, nije ležao sa zavojima, nego je bio posebno savijen na jednom mestu. 8 Tada uđe i drugi učenik, koji je prvi stigao na grob, pa vide i poverova. 9 Oni, naime, još nisu razumeli Pismo, da on treba da vaskrsne iz mrtvih. 10 Tako učenici opet odoše kući.

11 Marija je pak stajala napolju kod groba i plakala. I kako je plakala, nadnese se nad grob 12 i vide dva anđela kako sede u belim haljinama tamo gde je ležalo Isusovo telo, i to jedan čelo glave a drugi kraj nogu. 13 I ovi joj rekoše: ženo, što plačeš? Ona im reče: ukloniše moga Gospoda i ne znam gde su ga stavili. 14 Rekavši to obazre se natrag i vide Isusa kako stoji, ali nije znala da je to Isus. 15 Isus joj reče: ženo, što plačeš? Koga tražiš? Misleći da je to vrtar, ona mu reče: gospodine. ako si ga ti odneo, reci mi gde si ga stavio, pa ću ga ja uzeti. 16 Reče joj Isus: Marija. Ona se osvrnu i reče mu jevrejski: ravuni, što znači: učitelju. 17 Isus joj reče: ne dotiči me, jer još nisam otišao gore Ocu. Nego idi do moje braće i reci im: ja idem gore svome Ocu - i Ocu vašem, svome Bogu - i Bogu vašem. 18 Marija Magdalina dođe i javi učenicima da je videla Gospoda i da joj je ovo rekao.

  • Pre nego nastavite čitanje, podržite blog KaHristu:
    1. Podelite tekstove sa njega na društvenim mrežama.
    2. Prijavite se u listu čitalaca ovog bloga. Hvala.


Ko nije prepoznao vaskrslog Hrista? - Marija Magdalina


Marija dolazi do groba, nalazi ga praznog i obaveštava učenike. Ništa posebno u početku. Međutim, kasnije u 11 stihu, ona stoji kod groba i plače, nadnosi se na grob i vidi dva anđela na stolu, na kome je pre ležalo telo. 

Kada je anđeli pitaju šta tu traži, njen odogovor je „Nema učitelja i ne znam gde su ga stavili“. Da li vam je nešto čudno u ovom odogovoru? 

Meni jeste čudno to što nije zapanjena, što ne pita ko su oni, šta tu rade, kako i kada su ušli. Rekli bi da je potpuno izgubljena, a to se nastavlja i kada vidi Isusa. 

Pojavljuje se čovek iza njenih leđa i ona misli da je vrtlar. Ne znam da li vam dobro oslikavam situaciju, ali Marija je potpuno izgubljena, ništa ne razume do momenta kada joj Isus progovori i kaže „Marija“.


Ko nije prepoznao vaskrslog Hrista? - Hristovi učenici

Druga grupa koja nije prepoznala vaskrslog Hrista su naravno učenici. Po Marijinom pozivu Petar, i verovatno Jovan dolaze do groba, i pronalaze ga praznim i njihova reakcija je potpuno nerazumevanje toga šta se dogodilo. 

To se ponavlja i kasnije kada Hristos dolazi do njih, oni ne shvataju šta se dešava. Samo Sveto pismo nam daje objašnjenje za takvo njihovo ponašanje, 9 stih - Oni, naime, još nisu razumeli Pismo, da on treba da vaskrsne iz mrtvih. 

I ovde je ponovo fascinantna činjenica da je Isus stalno nagoveštavao i govorio da će umreti i vaskrsnuti, ali oni to nisu razumeli - Isus govori o Nojinom znaku, tj da će tri dana provesti u utrobi zemlje; Isus govori da će srušiti hram svog tela i za tri dana ponovo ga izgraditi... Evanđelja su puna ovakvih nagoveštaja. Kako je moguće da to učenici nisu znali, ni razumeli?

Neverni Toma

Ko nije prepoznao vaskrslog Hrista? - Apostol Toma

I treći primer jeste apostol Toma. Jedna od najpoznatijih biblijskih priča, tj biblijskih navoda je Tomin komentar: „Neću verovati sve dok ne vidim njegove ožiljke i ne stavim ruke na njegove rane...“ Iako su mu svedočili ostali Apostoli nije mogao da veruje. I ponovo se postavlja pitanje zašto tolika ne vera? Slepilo?


Razlog zašto ne prepoznajemo Vaskrslog Hrista? 

Drugo pitanje koje nam se postavlja, kada gledamo sve ove ljude, jeste da li smo mi možda negde slepi i ne vidimo. Jer ovo je ozbiljna opomena, sve navedene osobe su provele tri godine sa Isusom, a ostali su slepi. Nisu razumeli ili nisu mogli da razumeju. A ja? Da li ja nešto ne shvatam, ne razumem, ne vidim???


Šta je razlog našeg slepila?

Osnovni razlog slepila jeste naše predubeđenja. Sigurno ste videli već sledeću sliku. Vidimo sliku žene. Koliko od vas vidi sliku stare žene? Koliko od vas vidi sliku mlade žene? Koliko vas vidi obe? 

stara i mlada ženaIstina je da su na slici i starija i mlada žena, ali prvi put je teško uočiti obe... Šta nas sprečava da je vidimo, šta mislite? Šta vas je sada sprečavalo ili vas je sprečilo prošli put?  


Kako pristupiti tekstovima Svetog pisma i otkloniti slepilo?

Svetom pismu treba da pristupimo sa poniznošću. Ne da mislimo da smo sve otkrili, razumeli, da nam je jasno, nego spremnost da priznamo da smo nešto promašili. Podsetiću vas na citat od Džejms Sajera koji volim da koristim – „Svaki put kada čitamo Bibliju treba da zauzmemo stav da poslednji put kada smo čitali taj odeljak koji čitamo danas da smo je možda pogrešno razumeli, barem delimično. Možda tu ima mnogo više toga za nas. To će nas držati otvorenima za mogućnost da rastemo u znanju.
da li sam slep?

Dok sam čitao današnji tekst ozbiljno sam postavljao to pitanje, da li sam ja možda sličan Mariji, Tomi, Apostolima, i ne vidim neke istine o Bogu? To je pitanje vredno razmišljanja.
Beređi Dušan Bera 

Sledeći tekst iz Jovanovog evanđelja možete pročitati OVDE (klikni link). 

  • Da li pratite moje emisije na Youtube? Prijavite se na kanal Protestantske Hrišćanske zajednice.