Blog KaHristu je namenjen svima onima koji žele da istraže pitanje vere i hrišćanstva. Priče na njemu su životne, iskustva, ili razmišljanja o tekstovima Svetog pisma.
Blog odgovara na pitanje - Kako živeti praktično hrišćanstvo u savremenom svetu?
Autor KaHristu je sveštenik PHZ - Beređi Dušan Bera
Ovih dana misli mi
okupira snimak koncerta Robi Vilijams u nekom Engleskom gradu, dok peva pesmu
Fill, „Osetiti“. Kažu da je to jedan od najvećih koncerta ikada održanih, 375
hiljada ljudi su na koncertu. I u sred pesme, on ne može više da peva, nego ga
lomi tuga. Preveo sam reči da bi ste znali o čemu peva, ali pogledajte i video.
Dođi i uhvati me za ruku
hoću da kontaktiram živog
nisam siguran da razumem
ovu ulogu koja mi je dodeljena.
Sednem i razgovaram sa Bogom,
i on se samo smeje mojim planovima.
Moja glava govori jezikom koji ne mogu da razumem.
Danas pričam o
odnosu pobednik – pobednik. Odnos u kome svi imaju korist, ne samo jedna
strana. Ali pre toga jedna priča:
Pepe Rodrigez,
jedan od najokorelijih pljačkaša banaka u vreme naseljavanja Zapada Amerike,
živeo je odmah preko granice, u Meksiku. Redovno se uvlačio u Teksaške gradove,
pljačkao banke i vraćao se se u Meskiko, pre nego što bi teksaški Rendžeri
uspeli da ga uhvate. Frustrirani ljudi od zakona, osramoćeni zbog toga, su
ilegalno prešli granicu u Meksiko, i okružili Pepea u Meksičkom baru u kome je
često boravio. Na žalost, Pepe nije govorio engleski pa su zamolili barmena da
mu prevodi. Barmen je objasnio Pepeu ko
su ti ljudi, i Pepe se počeo tresti od straha. Teksaški Rendžeri, sa uzdignutim
pištoljima, rekli su barmenu da pita Pepea gde je sakrio novac ukraden iz
Teksaških banki. „Reci mu da ako nam ne kaže gde je novac, ubićemo ga na licu
mesta!“ Barmen je sve preveo Pepeu. Tog momenta, Pepe je objasnio na španskom
jeziku da je sakrio novac u gradskom bunaru. Novac se nalazio iza 17 kamena,
brojavši prema dole, i iza 17 kamena je bilo ono što je ukrao. Barmen se
okrenuo ka Rendžerima i rekao na engleskom: „Pepe je veoma hrabar čovek. Rekao
je da ste vi krdo smrdljivih svinja, i da se on ne boji da umre.“ (Usvojeno iz
Hot Illustrations, Weyne Rice, 1994, Youth Specialties)
Sveto pismo je često puta čudno, pomera granice našeg razumevanja, iznenadi nas. Nekada odstupa od svake logike, igra se sa našim umom. Isus je to voleo da radi u svojim pričama, ali nije On jedini primer, pogledajmo današnji stih - „Baci hleb svoj povrh vode, naćićeš ga za mnogo dana“- Propovednik 11.1. Kako bi ste vi objasnili ovaj stih?
Da li ste nekada vozili do Krfa?. Da bi došli do Krfa
putovali smo novim putem Egnatia Odos, koji povezuje Egejsko i Jonsko more, tj
seče Grčku na pola. Put je jako interesantan, posebno drugi deo puta kada
vozite ili ogromnim vijaduktima dugačkim i po kilometar, nad velikim dolinama i
kanjonima, ili kroz dugačke tunele, 3, 4 kilomentra dugačkim. Kažu da na celom
putu preko 50 km vozite u tunelima. Deca su u početku brojala tunele, pa im je vremenom
dosadilo.
Royal Rendžeri, pleme "Zlatnog hrasta" u novoj akciji - u potrazi za mineralima i stenama. Više naših izviđača je počelo da kupuje časopis "Blago zemlje", uz koji se dobija i kutijica sa mineralima, i postali su strastveni "geolozi". Iskoristili smo zadnje dane miholjskog leta 2012, za izlet u Frušku Goru, i obišli nekoliko lokacija na kojima mogu da se pronađu interesantne stene. Prvo mesto je pećina Beli Majdan, u selu Rakovac - U pitanju je veliki rudnički kop iz kog je do 1937. godine vađen kamen za izgradnju temelja za kuće, verovatno manastira Rakovac. Dvorana je visoka oko 3-4 metra, a širine nekoliko desetina metara. Svod drže veliki kameni stubovi, ostavljeni prilikom kopanja kamena. Vrsta kamena je kaolinski granit. Do pećine se stiže od partizanskog spomenika, neposredno iza manastira Rakovac, gore uz brdo.
Jučerašnji tekst sam počeo pričom...Ponavljam je da vas podsetim u ovom uvodu, ili ako niste čitali jučerašnji tekst.... „Putnik je pri ulasku u grad pitao starca koji je
sedeo pored puta: „Kakvi su ljudi u ovom gradu?“ Starac je odgovorio: „Kakvi su
bili u mestu odakle si došao?“ „Grozni“, odgovorio je putnik. „Bili su zli, nedostojni
poverenja i gnusni u svakom pogledu.“ Starac se nasmejao i rekao: “Ah, iste
takve ćeš naći i u ovom gradu.“ Uskoro se još jedan putnik zaustavio da se
raspita o ljudima u gradu. Ponovo je starac pitao o ljudima iz grada iz kojeg
je putnik došao. „Oni su iskreni, marljivi i prijateljski nastrojeni,“
odgovorio je putnik. Starac mu je odgovorio: „Upravo takve ljude ćeš naći i u
ovom gradu.““ Starac je bio veoma mudar. Jer način na koji mi vidimo ljude jeste odraz nas samih, naših borbi, našeg emocionalnog i duhovnog stanja.
Svake prve nedelje u oktobru širom Evrope se obeležava Evropski vikend posmatranja ptica.
Ove godine se obeležava 6. i 7. oktobra (2012), a pošto se nismo mogli uklopiti u ture koje su organizovala udruženja koja se time bave, mi Rendžeri smo se sami organizovali - Uvek spremni za akciju!
Razlog obeležavanja Vikenda posmatranja ptica jeste početak migracije ptica, a naš razlog jeste da bolje upoznamo svet oko nas kao Božiju kreaciju (migracija ptica je jedno od najčudesnijih Božijih dela), a ujedno da uživamo u prelepom jesenjem danu.
Teško opstajemo sami. Potrebni su nam ljudi oko nas. Džon Don je rekao
u pesmi „Ni jedan čovek nije ostrvo“. Ponovo - potrebni su nam ljudi oko nas! Usamljenost je velika patnja.
Sa druge strane, odnosi nisu laki. Zahtevaju našu energiju, snagu,
emocije... Ponekada u odnosima „sagorimo“, „potrošimo se“... Naučiti umetnost
odnosa sa drugim ljudima (a i Bogom iznad svega) je veliki deo životne veštine
– brak, roditeljstvo, prijateljstvo, odnosi sa kolegama, šefovima, podređenima,
sa poznatim i nepoznatima, sa vlastima i autoritetima, svedočenje, odnosi u
crkvi... Svađe, konflikti, ljutnja, ljubav, komplimenti, briga, kritika,
opomena, pohvala, uteha, naredba, zahtev, molba... Odnosi obeležavaju naš
život.
Propoved: "ZDRAVA ISHRANA - PRIČA O ODNOSU SA BOGOM"
PROPOVEDNIK: BEREĐI DUŠAN BERA
AUDIO LINK ZA PROPOVED: http://sr.cross.tv/88784 BELEŠKE SA PROPOVEDI: Pošto
je ovaj mesec u velikoj meri obeležen dolaskom Nika Vujičića u Novi Sad, Daniel
mi je predložio da odvojimo jednu službu ili barem deo službe poruci ovog
čoveka. Prihvatio sam, jer smatram da je bitno da promislimo o svemu onome što
čujemo i vidimo. Nije nam cilj da od Nika pravimo idola, nekoga koga obožavamo, gurua kako ga neki nazivaju, nego da
pokušamo da shvatimo suštinu njegove poruke. U tom cilju pogledaćemo intervju
koji je dao za jednu hrišćansku stanicu. Pogledajte, zabeležite ako vam nešto
od njegove poruke govori, i onda ćemo imati priliku za refleksiju, da podelimo
šta nam je značajno.
Šta
vam je značajno u njegovom govoru koji ste pogledali? Meni, moram da naglasim jeste
njegova poruka o tome šta treba da nas ohrabri, i odatle ću da krenem i moju
današnju poruku – „Nemojte biti ohrabrenit zato što je nekome gore od vas, nego
zbog onoga što Bog može uraditi u vašem životu.“
A. DIJAGNOZA BOLESTI
Mislim
da je ta poruka ključna, i ujedno poruka koju je veliko mnoštvo ljudi propustilo da vidi. Nije
suština da pogledamo u njega i pomislimo „Meni je mnogo bolje, bolje mi je nego njemu,
treba da budem zadovoljan.“ Kako je sam Nik to rekao: „Tu nema nade“. Nikada nas
neće ohrabriti nevolja druge osobe, jer takvi kakvi jesmo, nama naš problem,
što se tiče naših emocija, izgleda najveći. Previše smo egocentrični da bi nas
tuđa nevolja izvukla iz melanholije. Ako mi ne verujete, razmislite samo koliko
vas potresu vesti o nevoljama drugih ljudi. Jednom prilikom kada sam molio
ovde, u ovoj crkvi za decu koja na Haitiju umiru od kolere, dobio sam komentar
da treba više da se molimo za naše probleme i nevolje. Da je dobro da se molimo za druge, ali ipak treba da se posvetimo našim problemima.
Egocentričnost
nam je na žalost svojstvena. Nama je naš problem uvek najveći i zato je jedina
naša nada u Isusu Hristu, u Njegovom delu za nas. Samo On nas može podići,
ohrabriti. To je verujem suština Nikove poruke. Jer ako je mogao njega podići,
sigurno može i mene. To daje nadu, i o tome bih hteo da razmislimo, pa sam za današnju
propoved odlučio da govorim na isti tekst koji je on citirao. Isaija prorok.
40:27-31.
U
samom tekstu se nalazi suština odnosa sa Bogom ali pre nego ga pročitam malo
podsećanje. U sredu na sastanku kućnih grupa sam govorio o posebno
idolopoklonstvu, kada sebe, svoje nedostatke, ne savršenosti postavimo kao
idola. U hrišćanskom životu imamo dva osnovna načina na koji pristupamo
hrišćanstvu. Jedan je opterećenost sobom. Kažu, ne mogu da tvrdim da je to
istina, da je postojao nekada i poseban monaški red, koji je imao odredbu da se
nikada ne smeju, nikada ne vesele. Na ruku bi zapisali „misli o smrti“, i kada
god im je neko prišao to je bila njihova poruka. Misli o propadljivosti, o ne
savršenosti, o sebi i svemu šta ti nedostaje. Apostol Pavle u Kološanima 2:22-23
piše za ovakav pristup: „To sve upotrebom
propada jer je zasnovano na ljudskim zapovestima i učenjima. To doduše izgleda
kao mudrost jer se sastoji od lažnje poniznosti, samonametnute pobožnosti i
bespoštedne strogosti prema telu, ali je bez ikakve vrednosti za obuzdavanje
grešne prirode. “ Prvi pristup, iako je to ono što se često naziva
hrišćanstvom, je religioznost, i nemam nikakve veze sa hrišćanskim životom.
Samopopravljanje je iluzorno, nemoguće i pogrešno.
Drugi
pristup, jeste fokus na Boga, na ono što on radi, ne na svoje nedostatke nego
na Božiju veličinu. Drugi pristup je ono
što se naziva vera. I sada bih voleo da se fokusiramo na Isaiju 40:27-31.
Čitaću tekst a vi pogledajte ta dva obrasca ponašanja u njemu i koje su
posledice.
„Zašto govoriš, Jakove, i kažeš
Izrailju: „Sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga
moga?“ Ne znaš li? Nisi li čuo da je Bog večni Gospod, ne sustaje niti se
zamara? Razumu njegovu nema mere. On daje snagu umornome, i nejakome umnožava
krepost. Deca se more i sustaju, i mladići padaju, ali koji se nadaju Gospodu,
dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i
ne umaraju se.“
Primer
religioznosti jeste objavljen u 27 stihu i 30 - „“Sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga
moga?“.... Deca se more i sustaju, i
mladići padaju.“ Isaija piše Jevrejima koji su u stvarno teškoj situaciji.
Neprijatelj ih napada, polako njihova slava prolazi, kazna ih stiže. Uskoro,
ako se to već nije desilo u današnjem tekstu, Jerusalim će opkoliti vojske.
Znači radi se o legitimnom razlogu za opterećenost, kako mi doživljavamo razloge za brigu. Snašla ih
je nevolja i logično je da se okrenu sami sebi, i svom problemu. Da kukaju i
jadaju se. Primetite opterećenost sobom, svojom situacijom, okolnostima.
Posledica jeste zamor, obeshrabrenost, očaj.
Sa
druge strane, vidimo da oni koji svoj pogled usmere na Isusa, poleću. Neću
ulaziti u tumačenje toga šta znači hode, lete, nego želim da vam ukažem na to
šta se dešava kada naš pogled prikujemo u Njega. Naša snaga se obnavlja.
Problem možda ostaje ali mi mu prilazimo na drugi način, sa energijom,
spremnošću da se suočimo sa izazovom. Duh Sveti nas tada nosi. Kaže poslovica
koju dobro znate: „Jedno drvo može zakloniti šumu.“ Ako stanemo iza drveta, i
fokusiramo se samo na njega, nećemo videti ništa drugo. Tako i kada se
zagledamo u nas, naš problem, od njega ne vidimo Gospoda.
I
ako se osećate obeshrabreno, "smoreno", zarobljeno, siguran sam da je dijagnoza sledeća - pogled ste skinuli sa Njega. Ubeđen sam da onda greh buja u našim
životima. Ubeđen sam da su vam onda sve propovedi dosadne i da samo nalazite
manu onome ko govori. Ubeđen sam da smo onda hladni u slavljenju, ne dotaknuti,
ni ne pevamo, jer tu je drvo koje nas sprečava da vidimo dalje od nosa.
B. IZVOR ZARAZE
Postavlja
se pitanje kako dolazimo u takvo stanje? Kao crkva radimo za zavisnicima, to
znate, iako verovatno niste upoznati sa raznim fazama u njihovom životu.
Ponekada mi ljudi postave pitanje zašto neko od njih nije dobro, zašto padne
iako je izgledao odlično na početku. Odgovor je da prolaze kroz razne faze.
Jedan od prvih znakova promene u životu, po susretu sa Hristom, jeste radost,
osmeh, kada počinju da se raduju, nema više pritiska a otkrivaju slobodu
Hristovu. I to je veličanstveno kada upoznaš Isusa i kreneš da ga slediš.
Radost neopisiva. Ali onda, mi ljudi, čudni kakvi jesmo zaboravimo šta smo
dobili. Umesto da se hranimo Njime, Njegovim prisustvom, mi počnemo da se
zadovoljavamo sa drugih izvora – nepravdama koje mi vidimo (postojale one ili
ne), našom ne savršenošću ili manama drugih ljudi, problemima koje moramo
rešiti, finansijsim pritiscima, stavite šta god hoćete na ovo mesto.
Knjiga Poslovica 27:7. govori sledeće: „Sita duša gazi i
med, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko.“ Onaj ko je sit, prezire
hranu. Sinoć smo Mirjana i ja, bili na venčanju. U početku sam bi gladan, došao
sam na venčanje pravo sa konferenicije i navalio sam na kiflice, rolate, torte.
Posle smo otišli u Belo Blato i tamo nas je dočekala prava seoska svadba.
Domaća supa, pa posle meso – rolovano, pohovano... Najeo sam se i bio sam sit.
Kada su izneli torte nisam ih ni pipnuo. Bio sam sit. Sit čovek i med prezire
ili ja torte. Ali dok sam bio gladan, mogao sam da jedem.
Tako
je i sa nama u duhovnom svetu. Kada smo siti, jer hranimo sebe sa drugih
izvora, nemamo potrebe za jelom. Kada se hranimo našim stanjem, našom bednom
situacijom, problemima mi se najedemo smeća i nemamo potrebe za Bogom. To jeste hrana koja hrani našu dušu. Jeste da
nam je muka od te hrane, da nam čini loše, ali mi smo se nahranili. Kažu nutricionisti da je
najgora hrana za doručak masna hrana, burek ili slično, jer ti oduzme energiju, izduva
te, dok ti žitarice i povrće daje energiju za dan. Probajte i uverite se. Na
sličan način hranjenje smećem, okretanje sebi nas čini tromima, bezvoljnima, to
je nezdrava, loša hrana za nas. Nema napredka dok tako jedemo. Nama treba
zdrave hrane, a ona jeste samo pogled usmeren na Hrista Isusa. Nema nade dok
tako jedemo, nama treba Isus Hristos.
C. LEK ZA BOLEST:
A. Prestani
da se nezdravo hraniš – koraci su jednostavni: 1. Donesi odluku šta hoćeš.
Sagledaj svoj život, da li si sretan, sretna? Ako nisi, šta čekaš, donesi odluku da želiš dalje iz te situacije; 2. Pokajanje uvek prati odluku.
Pokajanje je "metanoja" (grčka reč za pokajanje), promena srca, promena smera kojim ideš; 3. Shvati da ne
možeš sam/a da se izboriš. Treba ti sila veća nego što je tvoja, da te očisti i
izgradi. Ali moraš zapeti, moliti, postiti, žudeti. Neka ti David bude primer:
„Žedna je duša moja Boga, Boga živoga: o
kada ću njegovo lice gledati? Suze su moje hleb moj danju i noću, dok me stalno
pitaju: „Gde je tvoj Bog? Duša moja gine kada se spomenem...“ Psalam 42:3-5
B. Počni
da se ispravno hraniš – Usmeri svoj pogled na Hrista. 1. Čitaj Njegovu reč
svaki dan; 2. Slavi ga, celim bićem svojim, u crkvi, kući. 3. Ispunjavaj se
Duhom Svetim posle svakog greha. Praktikujte hrišćanske discipline. Znaj što je
više jedeš zdravu hranu, više je i želiš. Pre nekih godinu dana sam saznao da je vegeta
nezdrava i da sadrži pojačivače ukusa. Bukvalno
kontrolišu naše čulo ukusa. Odlučio sam da pravim domaću vegetu. Prvo mi supa
nije bila ukusna, slaba ali vremenom, kada sam izlečio čulo ukusa i navikao ga
na sam ukus povrća, ne volim kupovnu vegetu više. Tako je uvek kada krenemo zdravo da se
hranimo, što to više radimo, više ćemo i želeti. Neko je rekao za Sveto pismo:
„Ova knjiga će te čuvati od greha ili će te greh čuvati od ove knjige.
Ovo
je uvod u seriju koju sam nazvao „Odnosi naši nasušni“. Zašto govoriti o ovoj
temi u uvodu u seriju. Zato što je ovo osnova svakog odnosa u životu jednog
hrišćanina. Činjenica je, što smo bliži Hristu, što je naša duša više
nahranjena, mi ćemo imati zdravije odnose, bićemo sposobniji da oprostimo, da
razumemo.
Pogledajte
njegovu reč: „Kome je malo oprošteno, malo i voli“ (Luka 7:47); „Razmišljajte ito kao Isus Hristos: On koji
je u Božijem obličju ... je samog sebe učinio ništavnim uzevši obličje sluge.“
(Filipljanima 2:5-6) i „Kao Božijiji izabranici,
sveti i voljeni obucite milosrdno srce... opraštajte jedni drugima. Kao što je
Gospod oprostio vama tako vi opraštajte drugima“ (Kološanima 3). Božija ljubav koju smo doživeli nam daje
kapacitet za odnose.
Ako
želimo da rastemo u našim odnosima, da budemo bolji roditelji, supružnici,
prijatelji, bolji ljudi mi moramo, kao imperativ da rastemo u našem odnosu sa
Bogom.
"Jedan putnik je pri
ulasku u grad pitao starca koji je sedeo pored puta: „Kakvi su ljudi u ovom
gradu?“ Starac je odgovorio: „Kakvi su bili u mestu odakle si došao?“ „Grozni“,
odgovorio je putnik. „Bili su zli, nedostojni poverenja i gnusni u svakom pogledu.“
Starac se nasmejao i rekao: “Ah, iste takve ćeš naći i u ovom gradu.“
Uskoro se još
jedan putnik zaustavio da se raspita o ljudima u gradu. Ponovo je starac pitao o
ljudima iz grada iz kojeg je putnik došao. „Oni su iskreni, marljivi i
prijateljski nastrojeni,“ odgovorio je putnik. Starac mu je odgovorio: „Upravo
takve ljude ćeš naći i u ovom gradu.“
Starac je bio veoma mudar. Znao je da je način na koji
ljudi vide druge odraz njih samih tj izbora kako vide svet oko sebe. Jer realnost je da su ljudi oko nas i dobro i zli. Oni su samo "divna ruševina", splet lepote onoga što je Bog stavio u njih i unakaženosti grehom i zlom. Svaki čovek je Mister Džekil i Gospodin Hajd. Pitanje je samo šta ja biram da naglasim u mom odnosu sa njima. Moj zaključak - osnovni razlog zašto ne uspevamo da izgradimo odnose smo mi sami, mi smo najveća prepreka. Često kada neko ima
problematične odnose sa mnogim ljudima, problem je on sam, a ne drugi. Međutim,
takvi problematični ljudi retko okrivljuju sebe za probleme sa kojima se
suočavaju. Oni gledaju samo na druge, prebacujući odgovornost na njih.
Posledica je da ih problemi prate gde god da idu. Mudrost je otkriti prepreku u sebi. Šta boji moj pogled? Koja iskustva, razmišljanja, stavovi utiču na moj odnos sa drugima? Koje predrasude nosim sa sobom? Loša iskustva i sećanja? Šta ću ukloniti iz moj sistema vrednosti, pogleda na ljude? Šta ću ostaviti, ali ću biti svestan da je to samo deo slike? Kako ja mogu biti bolji čovek? I konačno šta danas mogu uraditi da budem bolji u mojim odnosima sa ljudima? Ove nedelje? Godine?
Ako vam se dopalo šta ste pročitali, nudim vam nekoliko opcija:
1. Prijavite se na ovaj blog. Polje za prijavu se nalazi sa desne strane blog, ispod spiska imena ljudi koji su se prijavili do sada. Ako čitate ovaj blog preko mobilnog uređaja, ta opcija vam se nalazi na dnu stranice.
2. Pišite mi na p.hriscanska.zajednica@gmail.com i tražite da vas upišem u mejling listu... Na taj način dobijaćete obeveštenja o novim tekstovima ili video preko mejla.
3. Prijavite se na naše ostale platforme - youtube kanal, facebook... Likovi vam se nalaze takođe sa desne strane teksta ili na dnu stranice.
Izlet Rojal Rangera (Kraljevskih izviđača), 22.9.2012. u Fruškoj gori. Pešačili smo stazom: Bukovac-Selište-Vezirac-Puckaroš (10 km).
Rojal Renžeri su internacionalna služba rada sa decom, koja koristeći izviđačke metode kod dece gradi trajne vrednosti - Kraljevski izviđač je: oprezan, čist, častan, hrabar, veran, vaspitan, poslušan, duhovan. Zovemo se Kraljevskim izviđačima pošto verujemo da je Isus Hristos, Kralj kraljeva, ona kome služimo, i onaj koji nas inspiriše u svemu šta radimo - želimo bolje upoznati Njegovu poruku, ali i prirodu i naš kraj. To je bio i cilj izleta. Učili smo o prirodi ali i o kraju u kome živimo. Polazak na izlet iz Bukovca. Bukovac je malo selo u blizini Novog Sada. Mesto je nastalo u 16. veku, u vreme vladavine Osmanlija. Prema legendi grupa srpskih izbeglica su u Fruškoj gori, oko velike bukve izradili naselje, i zato se selo i zove Bukovac. Kasnije, kada su Turci poraženi, selo je preseljeno nekoliko kilometara bliže Petrovaradinu.
Bukovac u dolini
Iznad Bukovca, područje koje se zove Selište. Selište je uobičajeni naziv za mesto na kome je nekada bilo selo, koje je kasnije napušteno ili preseljeno. Pretpostavili da je tu nekada bio stari Bukovac. Sada su tu velike livade, odlične za jurnjavu, sankanje, skakanje...
Upoznajmo prirodu: jestive biljke koje smo pronašli u okolini: šipak, trnjine, glog, cikoriju, zovu... Kako ih možemo iskoristiti u ishrani? Koji su principe prikupljanja biljaka: 1. Nikada ne koristi biljku koju ne poznaješ; 2. Ne mešaj biljke kada ih bereš; 3. Upoznaj biljke koje koristiš...
Primena naučenog - beremo šipak, trnjine... Koristićemo to za čaj u toku zime na našim sastancima.
Prilika za igru. Malo čobanskih igara iz moje mladosti. Zaboravio sam ime igre, mislim da smo je zvali rende po rende. Igra se sa štapovima i konzervom. Iskopaju se rupe u zemlji u krug, tako da ima jedna manje rupa, i jedna veća rupa u sredini. Igrači čuvaju svoje rupe sa štapom, dok jedan od igrača pokušava da ubaci konzervu u centralnu rupu (kako se takvi otpaci svugde nalaze, nije bilo teško naći materijal), dok ga ostali u tome sprečavaju...
Put pod noge, pa do Vezirca, sledeća stanica...
Najmlađu učesnik je putovao na leđima, i komandovao tati i rendžerima.
Svako uzvišenje na putu je prilika za akciju. Kada si tinejdžer, kraći put nije uvek i najbolji... tj najinteresantniji...
Nenadani susret za Frušku Goru, i poruka: Ne diraj me da te ne diram.... Nisam siguran koja je ovo zmija, nešto mi je sumnjiva...
Vezirac
Vezirac. Spomen obeležje jednog od najznačajnijih događaja u okolini Novog Sada, velike bitke između hrišćanske (Ausrijko-Mađarske) i islamske (Turske) vojske. Bitka se dogodila 5.8.1716. godine. Austrijska vojska je brojala 76,000 vojnika, a Turska 120,000. Čudesnim događajem (legenda govori o snegu usred leta, ali verovatano se desila ogromna oluja), turska vojska biva preplašena i poražena. Na brdu Vezirac se nalazio šator vojskovođe Demad Ali-Paše, koji je tom prilikom ranjen, i uskoro posle toga i preminuo.
Povratak
Moj kum Mišel, zaslužan za fotografisanje...
Najmađi Rendžer Mateo. Stalno je opinjao tinejdžere: Aleksa nemoj tamo, Pazi Borise...
Bravo Matea, sa 5,5 godina, 10 kilometara je veliki podvig
Sve u svemu lepo provedeno subotnje propodne - druženje, igranje, učenje o prirodi i našem okruženju, izazov i avantura sve ono što čini Royal Rangere službom u kojoj uživam.
A za mene lično, današnji izlet je govorio sledeće: U poslednje vreme često čitam da ljudi doživljavaju hrišćanstvo kao nešto što ograničava intelekt. Mislim da su Rendžeri dokaz kako hrišćanstvo zapravo budi interes i znatiželju. Kada poznaješ Stvoritelja, uživaš i u Njegovom Stvorenju.
Evanđelje po Jovanu je četvrto Evanđelje novozavetnog kanona, specifično i po stilu i po poruci. Za razliku od prva tri evanđelja koja prikazuju istorijsku sliku Isusa, Apostol Jovan se skoncentrisao na teološku sliku Isusa kao živog Boga, Logosa, Reči kroz koju je sve nastalo... Nema rodoslova, nema detalja kao u drugim evanđeljima, vidimo sliku Hrista u njegovom delu Spasenja. On je Mesija, Otkupitelj, ali Mesija koji je odbačen od religioznih ljudi, onih koji su Hrista sledili samo po pravilima.
Apostol Jovan u evanđelju prikazuje život koji je više od praznih pravila, želeli smo razmisliti o osnovama takvog života. Kako izgleda hrišćanski život koji nije zasnovan na pravilima nego na veri? Šta naš Učitelj stvarno želi od nas?
Zašto Isus završava svoj boravak na zemlji sa ribolovom? - Evanđelje po Jovanu 21 - propoved
Da li ste nekada uočili koje je bilo zadnje čudo Bogočoveka Isusa Hrista na ovoj zemlji? Nije podigao mrtve, niti iscelio. Otišao je na pecanje, ribolov. Međutim, taj događaj je promenio živote miliona ljudi. Nisu postali pecaroši. Postali su ribari.
Prethodni tekst iz Evanđelja po Jovanu, koji se bavi čudom vaskrsnuća, možete pročitati OVDE (vidi link).
Evanđelje po Jovanu 21 - priča o čudesenom ribolovu
Evanđelje po Jovanu 21
1 Isus se posle toga ponovo
pokaza svojim učenicima na Tiverijadskom moru. A pokaza se ovako: 2 Simon
Petar, Toma zvani Blizanac, Natanail iz Kane Galilejske, Zavedejevi sinovi i
dva druga učenika bili su zajedno. 3 Simon Petar im reče: „Idem da lovim ribu.“
A oni mu rekoše: „I mi idemo s tobom.“ I izađoše pa uđoše u čamac, ali te noći
ne uloviše ništa.
4 A rano ujutru, Isus je
stajao na obali, ali učenici nisu znali da je to on. 5 „Dečice“, upita ih Isus,
„Zar nemate ništa za jelo?“ „Nemamo“, odgovoriše oni. 6 A on im reče: „Bacite
mrežu s desne strane čamca, i naći ćete.“ I oni baciše, ali više nisu mogli da
je izvuku od mnoštva riba.
7 Tada onaj učenik koga je
Isus voleo reče Petru: „To je Gospod!“ Kad je čuo da je Gospod, Simon Petar se
opasa ogrtačem jer je bio go, i skoči u more. 8 A ostali stigoše čamcem, vukući
mrežu sa ribom jer nisu bili daleko od obale –svega oko 90 metara.
9 Kad su pristali uz obalu,
ugledaše već pripremljen žar i na njemu ribe i hleb.
10 Isus im reče: „Donesite
nekoliko riba od ovih koje ste sad ulovili.“
11 Tada se Simon Petar pope
u čamac i na obalu izvukoše mrežu, punu velikih riba – sto pedeset i tri. Ali,
iako ih je bilo toliko mreža se nije pocepala.
12 „Dođite i doručkujte“,
reče im Isus. I nijedan od učenika se nije usudio da ga upita: „Ko si ti?“ jer
su znali da je to Gospod.
13 Tada Isus uze hleb i dade
im ga, a isto tako i ribu. 14 Bilo je to treći put da se Isus pokazao svojim
učenicima pošto je vaskrsao iz mrtvih.
Interesantan događaj, Isus
završava svoju službu čudotvornim ribolovom. Poslednji događaj Njegovog pojavljivanja pred učenicima u ovom
evanđelju, možda i uopšte.
Učenici - praznih mreža ili i prazne duše
Učenici su lovili ribu noću i nisu ništa uhvatili. U
momentu kada odustaju pojavljuje se čovek koga ne prepoznaju i govori im da
zabace mrežu na drugu stranu. Čudno, oni slušaju. Razmislimo o tome, neznanac,
govori im šta da rade, nema nikakve osnove da ga slušaju a oni ga slušaju.
Zašto, šta mislite? Smatram da je osnovni razlog zašto to rade to da su se
nadali da će videti Hrista. Možda je to stojalo iza iznenadne Petrove odluke da
ide u ribolov, nada da će ga ponovo videti.
Na kraju vidimo da hvataju 153
velike ribe i prepoznaju da je u pitanju Hristos. Petar u oduševljenju pliva do
obale, ostali veslaju. Sve se završava zajedničkom večerom. Iako je u
pitanju čudo, moramo priznati da naspram ostalih Hristovih čuda i nije nešto
impresivno. Ipak je Hristos podizao mrtve, kontrolisao prirodu, lečio bolesne... Imao je mnogo bolja čuda za zavreštak misije na zemlji. Mi znamo da Bog nikada ne radi ništa bez razloga, pa vam postavljam
pitanje – Zašto završava svoju službu na ovaj način?
Zašto Isus završava svoj boravak na zemlji sa ribolovom?
Hristos se na samom početku službe objavio svojim
učenicima na jezeru Galilejskom. Tu je sve počelo, oni su počeli da ga slede posle sličnog, skoro istovetnog događaja. Luka 5 1-11, nam govori o tome. Sve je počelo čudesnim ribolovom, učenici su krenuli da ga slede, počeo je
njihov zadatak. Tu su dobili poziv da će biti ribari ljudi, da će biti apostoli.
Sada doživaljavaju ponovo isto čudo, da bi se uverili da je On živ i da bi sve što ih je učio jeste realnost. Problem koji su učenici imali
je bio njihovo stalno nerazumevanje, stalno neshvatanje da će Isus postradati. To je bilo potpuno
neprihvatljivo njihovom umu. Oni su mislili – da će vladati, da će oterati
Rimljane, među sobom su se svađali o tome ko će vladati sa njim. Sledili su
Mesiju, Izbavitelja, Kralja kraljeva. Sve je krenulo sjajno, čuda, isceljenja,
umnožavanje hleba, umirenje oluje a onda šok – njihov Mesija je uhapšen, šiban,
ubijen. Sve pada u vodu, bajka pretvorena u tragediju i laž, naizgled. Sve
propada. Da li je i posle vaskrsnuća, možda, nešto sumnje ostalo?
Možda je to motiv Petra za ribolov. On više ne zna šta da radi, šta da veruje, kako da se ponaša. Jeste da je Hristos vaskrasnuo ali da li je njihov zadatak ostao isti? Verujem da se nada
da će ponovo videti Isusa??? Da zato ustaje i odalazi u ribolov, da bi isprovocirao ponovni susret, ponovni događaj poziva. Poruka koju im Hristos daje jeste sledeća – ništa nije završeno, ono na šta ste
poslati još uvek važi, nisam se promenio, niti se vaš zadatak promenio.
Zašto hvataju baš 153 ribe?
Primetimo dalje da je uhvaćeno 153
ribe. Interesantno je da je naveden tačan broj. Da je u pitanju pisac koji mari za detalje, kao
jevenđelista Luka, to nas ne bi nas iznenadilo, ali Jovan ne vodi baš računa o
detaljima. Jednostavno ga ne interesuju. Mnogi zato smatraju Jovanovo evanđelje prvenstveno teološkim, ne toliko biografskim. I kada Jovan navede detalj, navodi ga jer je u njemu
neka poruka.
Dragi čitaoci, ako smatrate članke sa KaHristu korisnim, učinite mi uslugu: 1. Podelite tekstove sa KaHristu na društvenim mrežama. Raširite vest... 2. Prijavite se u listu čitalaca bloga KaHristu. Pozajmite mi vaš kredibilitet. Hvala
Šta je poruka o Isusu u događaju hvatanja 153 ribe?
Šta je poruka? Ima više opcija.
1. Numerička vrednost broja 153
Mnogi učitelji su tražili u tim brojevima numeričke
vrednosti. Radi se o tome da bi svakom slovu u jevrejskom alfabetu dali
određenu numeričku vrednost, i to bi važilo i obrnuto. Nije me to baš
interesovalo, pa se neću tu zadržavati ali na taj način su dobijali razna značenja iz broja 153, npr. - PASHA ili SIN BOŽIJI. Vidite, na ovaj način može da se dobiju razni odgovori i smatram numerički pristup Svetom pismu pogrešnim, nebiblijskim i uzaludnim poslom.
2. Simbolika brojeva
Drugi način razumevanja jeste da
svaki broj ima određenu simboliku. To ima osnove, jer naprimer za 7 dana je Bog
stvrio nebo i zemlju, 40 dana Isus posti - isto kao i 40 godina Mojsija u pustinji, ili 40 godina lutanja. Međutim verzija ovakvog objašnjenja ima toliko koliko ima i autora, pa ne ulazim ni u ovu teoriju.
3. Slika potpunog broja riba na svetu
I treća opcija jeste opcija koju
je dao crkveno otac Jeronim, još u prvim vekovima hrišćanstva. On je naveo da je broj
153 ukupan broj velikih vrsta riba koje su bile poznate u prvim vekovima. Mi
znamo da postoji na hiljade vrsta riba, ali ovakvo tumačenje govori da su ljudi starog veka poznavali
samo 153 vrste (verovatno se radi samo o krupnijim, jestivim vrstama riba). I ovo je tumačenje koje mi ima najviše smisla. Jer to je
poslalo značajnu poruku prvim učenicima.
Prvo ukazalo im je da njihov
zadatak nije završen. Pozvani su da budu ribari ljudi, tako ih je Hristos
pozvao. Sada treba da nastave na tom putu. Nije gotovo, zapravo je tek počelo.
Hristos ih je poslao da ljude dovode u carstvo Božije i taj zadatak još uvek
traje. Ukazuje im i na sveobuhvatnost
njihovog zadatka. Da se evanđelje nosi do svakog ljudskog stvora, da niko nije
izuzet. Da ne postoje rasne, nacionalne granice. Evanđelje nije rezervisano ni
za jednu naciju, ne postoji nebeski narod.
Na tinejdžerskom kampu, zadnje veče
desio se poseban doživljaj. Posetila nas je grupa 21 bicikliste koji su
putovali od Budimpešte do Crnog Mora, hrišćani i izdiđači. Imali smo slavljenje
zajedno i pevali smo na našim jezicima, Srpskom, Nemačkom, Engleskom i
Rumunskom. Jer svi smo jedna porodica. Nema posebne nacije. To govori slika 153 ribe, ali nas i podseća da imamo zadatak pred
nama, da posao nije gotov, da ima puno onih koji nisu čuli o Hristovoj spasonosnoj poruci.
4. Poslednji ribolov govori o sveobuhvatnosti Isusove brige za nas
Druga slika koju su ove ribe dale
učenicima je bila Božija briga za njih. Bog je sa njima, on se brine, i brine
se potpuno. Odgovor na njihova pitanja – šta sada, kako dalje, kuda dalje, šta
uraditi, kuda ići. Bog je tu i brine u potpunosti. Isus dočekuje učenike sa
hranom i u njegovom prisustvu njihove potrebe su zadovoljene. Razmislite samo o sledećem: Isus, u vaskrsloj slavi, Bog bogova, Kralj kraljeva, Bog Silni, Bog Svemogući, loži vatru, i na toj vatri učenicima sprema hleb i ribe. Veličanstvena slika brige za njih. Brige koja ne poznaje granice.
Prorok Jeremija nas u drugoj glavi
upućuje na naš veliki problem - Jer dva
zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi
studence, šuplje studence koji ne drže vodu. Naš veliki problem je
zaboravnost, zaboravimo Božije delo u našim životima, zaboravimo njega i
njegovu brigu i okrenemo se stvarima koje nas ne mogu zadovoljiti.
Rešenje jeste da se setimo Božijeg
dela. Vidimo u današnjem tekstu Petra, koji kao da provocira Božije delo, vraća
se na početak, u momenat kada ga je Bog pozvao. I tu ponovo susreće Božiji
poziv, susreće Božiju brigu.
Trebamo se vraćati našim odlukama,
zavetima. Jedan od razloga zašto volim kampove jeste baš što sam većinu mojih
zaveta, odluka doneo baš na kampovima. Tu ih i obnavljam. Da ću živeti čestito,
da ću se brinuti za slabije od mene, da ću posvetiti moj život Gospodu, da ću
ga slaviti i tako dalje... kada naiđu krize, šta vi radite, idete na trošne
studence ili se sećate vaših zaveta. Setite se Božije brige za vas. Setite se Boga koji loži vatru, sprema ribe i hleb.
Bojim se visine. Rečnik kaže
da je fobija - "... fobija je
trajni, bezrazložni strah uzrokovan prisutnošću ili zamišljanjem specifičnog
objekta ili situacije koja ne predstavlja realnu opasnost. Izloženost objektu
ili situaciji dovodi do trenutne reakcije u smislu visokog stupanja
anksioznosti ili pak do pokušaja izbjegavanja objekta ili situacije. ...
Odrasli sa specifičnom fobijom prepoznaju da je strah pretjeran i bezrazložan,
ali usprkos tome ne mogu mu se oduprijeti." Ne mogu da kažem za moje stanje
da je fobija jer mogu da izdržim boravak na visini, ali sam veoma uplašen i
uznemiren u takvim situacijama.
Kamp "Krivi Vir 2012", obuka vođa Kraljevskih izviđača u vođenju tinejdžera na višednevne izlete u prirodu. Kamp je trajao 4 dana, u toku kojih smo se uglavnom kretali u podnožju Rtnja i Kučajskih planina. Slede slike...
Rtanj - na žalost nismo imali vremena da se penjemo na njega ali nas je njegova panorama pratila sva četiri dana i bila nam glavni orjentir.
Izviđači dolaze - susret sa starim prijateljima sa nekog kampa i upoznavanje sa novim prijateljima. Velika draž svakog susreta su produbljena prijateljstva.
Učesnici iz osam zemalja - Albanija, Srbija, Makedonija, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Nemačka, Slovenija. Na majicama piše Balkan NTT (National Training Trail)
Prve instrukcije i zajedništvo
Priprema za put - čeka nas mnogo kilometara sa celokupnom opremom na leđima. Šta poneti a šta ostaviti? Svaki gram se računa, jer posle nekoliko kilometara postaje sve teži. A treba poneti odeću, vreću za spavanje, šatroska krila, hranu, posude za pripremu hrane, prvu pomoć....
Moja ekipa - Srbija i Slovenija. Uzeli smo ime "Rtanjski medvedi"
Šta li me čeka ova četiri dana? Da li NTT znači "Nije tako teško" ili "Neverovatano težak tovar"?
Sve se dešava u mestu koje se zove Krivi Vir. Značajno je jer je u njemu počela Timočka buna protiv vlade Obrenovića (koja je pokušala da razoruža narod), tu izvire Crni Timok a priroda je predivna...
Dobili smo kordinate, sada treba krenuti na put. Kako doći iz tačke A u tačku B koristeći kompas? Niko od nas ne poznaje teren. Treba videti ko je naučio lekciju sa prethodnih treninga.
Radionica - kako izgraditi bivak - jedna od mogućnosti...
Bivak od prirodnih materijala - komplikovano ali interesantno za videti
Bivak od šatorskih krila
Primena naučenog...
A može i ovako... Ko će se gnjaviti sa šatorima kada je lepo vreme... Nebo je najbolji pokrivač
Ili ti je krov krošnja nekog drveta - grane iznad mesta na kome smo spavali...
Radionice su se dešavale na punktovima do kojih je trebalo doći korišćenjem mape i kompasa. Radionica o prvoj pomoći u prirodi.
Radionica o kroki mapama (skica-mapa). Koristeći dati kroki trebali smo preći stazu od 9 km kroz šumu.
Instruktori su bili kreativni u izboru mesta za radionice. Radionica signalizacije na dnu pećine u sred šume. Smrznuli smo se usred vrelog dana.
Radionica o prečišćavanju vode...
Koju hranu nositi u prirodu? Priprema pemikana (tj šunka u svinjskoj masti)
Paljenje vatre bez šibice - kresivo, karbit, kalijumpermaganat...
Radionica o prelasku preko prepreka... Preći reku sa rancem na leđima je izazov...
Korišćenje koordinata na mapi - pronaći put...
Izrada priručnog pribora...
Moja malenkost vari naučeno...
Konačni izazov - radionica o veranju
Spuštanje sa stene - oko 13 metara (ipak smo svi početnici)
Naš instruktor Samuel iz Slovenije...
Priprema hleba u prirodi - svako veče se pripremao hleb za sledeći dan.
Kutije za pečenje hleba koje je poneo slovenački tim - napravljene od rosfraja. Teške ali odličan način za pripremu hleba.
Ručno napravljen gorionik za kuvanje hrane (na alkohol ili drva) i priprema hrane ...
Poslednjeg dana ipak poslastica - pastrmka. Svako je trebao da pripremi ribu koju će jesti i da odabere način kako će je pripremiti... Nekome lak zadatak (pecarošima) a nekome nemoguća misija...
Izvor Crnog Timoka...
Krivovirski buk..
Manastir Lozica iz 1400 i neke godine ispred koga smo spavali
Rendžeri na putu...
Odmor posle ranojutarnje šetnje od šest kilometara. Krenuli smo po mraku... mesto Pečora - Izvor Timoka
Večernji sastanci uz logorsku vatru. Hrist je ipak centar onoga šta se dešava a ne izviđačke veštine...
Bunar na Kruškovom vrhu
Nije radionica masiranja nego "ruka ruku mije" iliti rendžerke masiraju nažuljana ramena od ranca
Naš vođa Samuel voli da se igra sa vatrom....
Ako hocete ručak morate ga potražiti, pa i u ledenoj pećini
Poseban doživalj, avantura, ali nije to cilj. Cilj jeste naučiti da se osloniš na Boga. Moto Royal Rendžera je "Uz Božiju pomoć daću sve od sebe..." Kroz izazove učimo da se oslonimo na Boga.
I na kraju vrhunac, osam nacija se mole za svoje zemlje na svom jeziku - makedonski, slovenački, albanski, mađarski, bugarski, srpski, nemački, rumunski... Osam nacija a ogromno jedinstvo, jedna porodica u Hristu Isusu.