Ujela me zmija ili o pretpostavkama



Ujela me zmija. Smuk, i to za prst. To mi se desilo prvi put u životu.

Prošle nedelje učestovao sam u kampu Izviđača (Royal Rangers) u Fruškoj Gori, na Nacionalnom kampu obuke. U toku ručka smo razgovarali o filmovima i emisijama koje smo gledali a da su povezani sa temom izvidništva i kao tema razgovora nam se nametnuo i Ber Grils, i njegove metode preživljavanja (a posebno ishrane, kako lovi i jede zmije). Ustajem sa stola i na zemlji vidim zmiju - smuka, koju do sada nisam video izbliza (iako sam znao da nije otrovna) i krećem da je uhvatim. Puno puta sam rukama hvatao belouške i nikada me nisu ujedale, jednostavno stanem na nju, poklopim joj glavu i gotova je. Ovaj put je međutim zmija bila brža, i ujela me za prst.

Moja greška – pretpostavio sam da je smuk spor kao i druge zmije koje sam do sada hvatao, i moju pretpostavku sam platio ujedom. Ništa strašno, ogrebotina, neotrovna, ali su me svi danima zafrkavali zbog toga.

Pretpostavka!!! Razmišljam koliko često zna da nas dovede u nevolje. Ovih dana na Protestantskom Teološkom fakultetu predajem Sinoptička evanđelja (Evanđelja po Mateju, Marku i Luki). Veliki deo časova je obuhvatio predavanja na temu raznih kritičkih škola koje su se bavila poreklom i nastankom evanđelja: Kritika oblika, Redakcijska kritika, „Potraga za istorijskim Isusom“, „Potraga za pravim Isusovim rečima“… Fascinantno mi je kako je svaka pojedina od ovih škola nastajala na osnovu određene filozofske pretpostavke i na osnovu toga pokušavala da pronađe poruku o Isusu. Marksisti, egzistencijalisti, sledbenici Šlajermahera, Hegela, Hajdegera … svi su tražili Isusa koji se uklapa u njihovu filozofiju, pogled na svet, teorijsku pretpostavku… Isus revolucionar, jevrejski ravin, grčki učitelj, radikalni reformator, marksista, seljak, zilot, ribar, iluzionista, ludak, svemirac, sve samo da se ne prihvati da je on Gospod Isusu Hristos, Sin Božiji.

Albert Švajcer, početkom 20 veka, na osnovu analize rada njegovih prethodnika zaključuje: „Isus iz Nazareta koji je došao javno kao Mesija, koji je propovedao etiku Kraljevstva Božije, koji je osnovao kraljevstvo nebesko na zemlji i umro kako bi svom delu dao konačno posvećenje, nikada nije postojao“. Odakle takva ideja? Jednostavno, savremeno razumevanje nauke i prirode je da su čuda nemoguća, a pošto su čuda nemoguća onda sve što je čudesno u Isusovom životu jeste nenaučno, izmišljeno i pogrešno. Kako to objašnjava Džejms Bar: "Istorija znači samo ono šta mi podrazumevamo pod našom upotrebom reči 'istorija'... Mi ne primenjujemo termin 'istorija' na oblik proučavanja koji pribegava božanskom posredovanju kao načinu objašnjenja."  Naučni pristup ili pretpostavka??? Pošto nepostoji ni jedan dokaz koji osporava čuda, osim filosofskih pogleda, zaključite sami.

Hvatao sam zmiju, pretpostavljajući da je spora i ujela me je za prst. Igra pretpostavljanja savremenih „teologa“ i „bibličara“ mi izgleda slično. Puno pretpostavljaju, umesto da se drže onoga šta je rečeno – „U početku beše Reč, i Reč beše kod Boga i Reč beše Bog. Ona je u početku bila kod Boga. Sve je kroz nju postalo… A onima koji su ga primili, dao je moć da postanu Božija deca – onima koji veruju u njegovo ime… I Reč je postala telo i nastanila se među  nama.“ Jovanovo evanđelje, prva glava. Taj isti koji je sve stvorio, i koji je Spasitelj, Gospod Isus Hristos, na kraju će biti i sudija, a onda izgovor „pretpostavljali smo da su čuda nemoguća“ neće imati nikakvu vrednost, biće kasno. 

26 pogrešnih načina da se pobedi zavisnost & jedino moguće rešenje

26 pogrešnih načina da se pobedi zavisnost & jedino moguće rešenje

Blog predstavlja analizu neuspeha jednog alkoholičara. Lista od 26 načina na koji su pogrešni će vas iznenaditi kao i rešenje koje je pronašao.

Prethodni tekst u ovoj seriji tekstova, pod naslovom 12 koraka Anonimnih alkoholičara, možete pronaći OVDE.  






26 pogrešnih načina da se pobedi zavisnost


Niko ne planira da bude zavisnik, niti želi da živi bespomoćan u vezanosti. Ja (Majk) sigurno to nisam planirao. Ja sam očajnički želeo da budem slobodan. Ja sam sve pokušavao i činio sam sve što mi je rečeno da činim. Dole je lista svega što sam pokušao. Moja supruga, Julija, mi je rekla da sam zaslužio doktorat o pijanstvu.


Šta sam sve probao u cilju da se oslobodim zavisnosti

1.      Biblijska proučavanja
2.      Post
3.      Evangelizaciju od vrata do vrata
4.      Redovno sam imao tihi čas (dnevnu pobožnost)
5.      Hrišćanski program u 12 koraka
6.      Grupe međusobne odgovornosti
7.      Razne grupe podrške (anonimni alkoholičari)
8.      Hrišćanske savetnike
9.      Hrišćanske psihijatre
10.  Svetovne psihijatre
11.  Savetnike za problem zavisnosti
12.  Svetovni centar za odvikavanje
13.  Hrišćanski centar za odvikavanje
14.  Pročitao svaku knjigu o zavisnosti
15.  Sesije isceljenja memorije
16.  Sesije Krštenja Duhom
17.  Isterivanje demona, dva puta
18.  Javno ispovedanje
19.  Grupnu terapiju
20.  Uzimao lekove blokatore
21.  Prošao kroz disciplinu crkve
22.  Pravio promene u rasporedu da mi svaki minut bude zauzet
23.  Stotine sati traženja Biblijskih principa
24.  Grupe učeništva
25.  Molitva
26.  Obećanja Bogu i mojoj supruzi


Zašto 26 načina nije delovalo?

Zašto ništa od ovoga nije kod mene delovalo? Zato što sam probao sve osim osobe Isusa Hrista i Njegovih načina. Božija namera nije da nas osnaži kako bi se sa svime sami nosili. Njegova namera je da nam pokaže koliko smo slabi i nekompletni u našem telu da bi odustali od sebe i okrenuli se Njegovoj snazi i mudrosti. 

On me je doveo do kraja mojih snaga u cilju da otkrijem Njega. Samo- kontrola je plod Duha, ne rezultat programa samo-pomoći i ne napor super-čoveka. Naš sopstveni ponos nas drži daleko do toga da iskusimo slobodu u Hristu.

Shvati da te Bog voli i da je u svakom momentu spreman da ti da silu i samokontrolu koja ti je potrebna da bi živeo slobodan i pobedonosni život. Ali, ako više voliš da to radiš svojim snagama, On će te pustiti. On ti neće nametnuti svoju volju. Ti moraš doneti odluku i reći: „Neka bude volja Tvoja“. Ne uraditi tako nešto nije ništa više nego grešan ponos i prevarno neznanje.

Suprotno raširenom verovanju, problem zavisnosti nije problem slabosti tela, nego toga da je telo suviše jako. Mi smo suviše samodovoljni da bi u potpunosti odustali od nas samih i od naših načina, da bi sebe stavili pred milost Božiju i naučili da „Ubuduće jačajte se u Gospodu i u silnoj snazi njegovoj“ Ef. 6:10. Mi verujemo da treba samo da se malo više potrudimo, pronađemo neki novi program ili tretman, i bili bi sposobni da se nosimo sa problemom. Kako je to neko rekao: „Jedino kada mi potrošimo naš poslednji novčić ili ispucamo naš zadnji metak“, tada smo spremni da damo naše pouzdanje u Boga našim životima.

Neki ljudi snažne volje moraju da udare u dno. Oni neće predati svoju volju dok ne izgube sve značajno (porodicu, karijeru, zdravlje...). Snaga volje je smrtonosna prevara. Snaga volje jeste i odgovor odgovor, ali ti treba Njegova volja i Njegova sila. Sve dok se oslanjaš na svoju snagu i sredstva, ništa od ovog materijala ili bilo kog programa te neće osloboditi. Ni jedna knjiga, ni jedan program ili grupa, ne mogu biti zamena za Boga. Prave knjige, programi i grupe su one koje te uče da budeš zavisan o tvome nebeskom Ocu koji te voli.

Pre nego nastavite čitanje, imam molbu za vas - podelite ovaj tekst na društvenim mrežama. Hvala. 

Izjava tri Animnih Alkoholičara - modifikacija: put odricanja i priznanja

Izjava tri: Ja biram da se pokorim pod moćnu Božiju ruku verujući da će me on uzdići kada dođe pravo vreme. Ja znam da se Bog protivi ponosnima, ali daje milost poniznima (Jakov 4:6).


Zašto je ponos problem?

Ponos govori, „Mogu se sam iz ovoga izaći. Ne trebam Boga niti ikoga drugog. Kada pijem (ili previše jedem, koristim supstancu, pornografiju…) mogu stati kada god želim.“ Jedini način da se ta izjava proveri je da prestanemo. 

Ponos odbija da prizna našu potrebu za Bogom i za drugim ljudima. Istina je da nam je Bog očajnički potreban i da smo jako potrebni jedni drugima. Naš ponos nas odvaja od milosti Božije. Mi moramo da se ponizimo tako što ćemo hodati u svetlu (1. Jovanova 1:6-7), i govoriti istinu u ljubavi jer smo mi deo jednog tela (Efescima 4:25). Ako to ne radimo, mi dajemo đavolu kontrolu nad našim životima (Efescima 4:27).

Nikome se ne može pomoći dok sam ne prizna da mu je pomoć potrebna. Čak se i Gospod morao odreći samodovoljnosti (Marko 6:48). Ako želiš sam da voziš svoj čamac protiv struje života, On će ti to dozvoliti. 

Samo oni koji prizovu Ime Gospodnje će biti spaseni (1. Korinćanima 1:2). Slomljenost je osnovni preduslov uspeha. 


Sve dok ljudi u ropstvu mogu da sakrivaju svoj greh, oni će to sigurno raditi. Ipak, na kraju će oni koji lažu i kriju svoju vezanost biti otkriveni: Marko 4:22 govori o tome„Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na videlo!“. Skriveni gresi na zemlji su otvoreni skandal u nebu. Bolje zato: „Ponizite se pred Gospodom i on će vas uzvisiti!“ Jakov 4:10

Laž: Ja mogu sam. Sve što treba je da se trudim više, postanem jači i da naučim kako da se suočim sa mojom zavisnošću.

Prevod iz materijala "Sloboda u Hristu", Nil Andreson, koji koristim u radu sa heroinskim zavisnicima u "Centru Duga"

Sledeći tekst koji možete pročitati je: Nadoknada nanete štete (klikni link)
Beređi Dušan Bera

Da li pratite moju emisiju na Youtube?





12 koraka Anonimnih Alkoholičara - korak 6: Spremni smo da dozvolimo Bogu da ukloni naše karakterne mane!

12 koraka Anonimnih Alkoholičara - korak 6: Spremni smo da dozvolimo Bogu da ukloni naše karakterne mane!

12 koraka predstavlja jedan od najpoznatijih programa za pomoć zavisnicima. Često ga još nazivaju Anonimnim alkoholičarima ili Anonimnim narkomanima. I ako ne znate o čemu se radi, videli ste u filmovima - grupa koja sedi u krugu, jedan od njih ustane i kaže: "Zdravo, ja sam Džim, i ja sam alkoholičar"... E o tome se radi, samo što nije film i što funkcioniše. 

Rehabilitacioni centar Duga



Koristimo 12 koraka u radu Rehabilitacionog centra Duga (o Centru Duga vidi više na sledećem linku OVDE). Svaka lekcija je jedan korak dublje u rehabilitaciji.

Anonimni Alkoholičari - Korak 6

Korak 6 kaže: „Potpuno smo spremni da dozvolimo Bogu da ukloni sve naše karakterne mane“. Šta to znači u praksi? Šta su to „karakterne mane“? 



Šta su to karakterne mane? I šta je problem sa njima?

Pioniri u programu dvanaest koraka nam daju dosta kratku listu osobina za koju veruju da nas sprečavaju da živimo život gde ćemo biti nagrađeni i zadovoljni.


Oni su istakli: strah, sebičnost, mržnju, zavist, samovolju, nepoštenje, neosnovani  ponos ( oni to zovu oholost), samosažaljenje, nesigurnost i nevoljnost da se preuzme odgovornost za svoj sopstveni život. Ove stvari duboko ukorenjene u našu ličnost ne samo da nas sprečavaju da budemo zdravi, već ukoliko ostanu u nama, one će nas na kraju i dovesti do pada.


Spremni smo da dozvolimo Bogu da ukloni naše karakterne mane - 6 korak Anonimnih Alkoholičara

Pošto prepoznamo ove iskrivljene i sebične stavove mi moramo biti spremni da ih pustimo da odu, ali to i nije tako lako kako zvuči. Kao zavisnici mi jako dobro znamo da smo, bez obzira koliko ne volimo svoju zavisnost, još više prestrašeni od pada u veliku crnu rupu koja nas, prema našem uverenju, čeka ako prestane naša zavisnost. 

Mi više volimo ono što je poznato od onog nepoznatog,  i za koji stepen smo srećniji u sigurnosti naše bede koju poznajemo, kada je uporedimo sa nesigurnosti koju nosi nepoznata budućnost.


Dobra vest je da, pošto je ovaj kurs zasnovan na duhovnoj osnovi , više smo nego sigurni da možemo ispuniti duhovnu prazninu koja će ostati nakon uklanjanja našeg kompulsivnog ponašanja i za svaku jednu karakternu manu koju smo naveli na našoj prethodnoj listi (strah, sebičnost, mržnju, zavist, samovolju, nepoštenje, neosnovani ponos, samosažaljenje, nesigurnost i nevoljnost da se preuzme odgovornost za svoj sopstveni život) postoji suprotni kvalitet koji nam je dostupan kroz Božijeg Duha. 

Korak 6 možemo parafrazirati i ovako „spreman sam da se dobrovoljno pokorim svakoj promeni koju Bog želi da unese u moj život.


Podržite blog KaHristu:
1. Podelite tekstove na društvenim mrežama ili vašim prijateljima.
2. Prijavite se na listu čitalaca ovog bloga. Opcija je ispod teksta na mobilnom ili pored teksta na PC

Dokle sam spreman/spremna da idem?

To je lakše reći nego uraditi! Svako od nas bi bez sumnje bio ekstremno voljan da neke karakterne mane nestanu što pre to bolje. Ali sve mane? Kada smo prvi put odlučili da dođemo na ovaj kurs najverovatnije smo već došli do tačke da želimo da prestanemo sa opijanjem, drogiranjem, ili da se pokoravamo impulsu da se konektujemo na internet stranu sa pornografskim sadržajem. 

Spremni smo da uradimo sve da bi se oslobodili ovih mana.  Ali želim li da prestanem da sebe stavljam uvek na prvo mesto? Prestanem da lažem? Spreman da se odreknem svih svojih mržnji i gorčine? Na kraju krajeva sve ove stvari su bile sastavni deo moga života i poput korova u bašti njihovo korenje je duboko i uporno jer je do sada bilo dobro đubreno i raste već decenijama.


U ovom koraku vi i Bog zajedno iskorenjujete svaku karakternu manu posebno – bez izuzetka! Večeras mi ispitujemo kako možemo biti spremni da dozvolimo Bogu da ukloni sve ove karakterne mane.


Korak 6 - kako ukloniti karakterne mane?

Prva stvar je da podsetimo sebe da je Bog uvek pažljiv i strpljiv sa nama. On nas nikada ne prisiljava i ne nameće nam svoju volju. 

Princip 1: Bog je strpljiv

Sećate li se koraka 3? Doneli smo odluku da predamo svoju volju i svoje živote Bogu na staranje. On je čekao da ga mi pozovemo u svoj život. I u ovom koraku mi moramo biti u potpunosti spremni. On neće doći i počistiti kuću ukoliko ga mi ne pozovemo unutra.

U knjizi anonimnih alkoholičara, Dvanaest koraka i dvanaest tradicija- govori se o onomo što oni zovu „ključ voljnosti“. 

Sve što nam je potrebno jeste ključ, i odluka da otvorimo vrata. Postoji samo jedan ključ, i on se zove voljnost. Jednom otključana voljnošću vrata se skoro sama otvaraju, gledajući kroz njih mi ćemo videti puteljak pored koga stoji natpis. Na njemu čitamo „Ovo je put ka veri koja funkcioniše“ …Svakom početniku koji je svetski orijentisan i praktičnog uma, ovaj korak se čini težak, čak i nemoguć… Na sreću, mi koji smo ga probali, sa istim sumnjama, možemo posvedočiti, da svako, ali baš svako, može krenuti tim putem. Dalje bi još mogli dodati da početak, čak i onaj najmanji, je sve što nam je potrebno.


Kralj David u Psalmu 143:10 kaže Bogu; „ Nauči me da tvorim volju tvoju, ti si moj Bog, Neka me tvoj dobri duh vodi.“ Jednostavno rečeno mi moramo prepustiti kontrolu,  ili kako kaže jedan stari kliše „pusti i pusti Boga!“.


Princip 2: Idemo polako i nepokolebljivo

Drugo pošto smo prepustili kontrolu moramo ići polako i nepokolebljivo. Opet odlomak iz Dvanaest koraka i dvanaest tradicijaKada smo jednom stavili ključ voljnosti u bravu i ostavili odškrinuta vrata, otkrivamo da ih uvek možemo otvoriti još više. Samovolja ih uvek može ponovo zatvoriti, što se povremeno i dešava, ali će se otvoriti onoga momenta kada mi stavimo ključ voljnosti ponovo u bravu.


Mada ovaj kurs funkcioniše u određenom vremenskom okviru, Bog ne. Naša odgovornost je da damo Bogu prostora da radi i on garantuje da će se on to obaviti u Njegovo vreme. Na ovom kursu mi ne tražimo samo da se Bog pozabavi našom zavisnošću, mi tražimo od njega da se on pobrine za karakterne mane koje uzrokuju tu zavisnost. Naša zavisnost i kompulsivno ponašanje su samo simptomi dublje slabosti.


Vraćajući se na analogiju korova u vrtu, greh i zavisnost su korov koji će nastaviti da rastu i ponovo se pojavljuje sve dok ne iščupamo koren. To je koren, moje karakterne mane su moj problem.

U svakom slučaju stvari koje mi kompulsivno radimo, zavisnost, su greh (korov). Koren, karakterna mana, je moje nisko samo poštovanje koje su doneli razni događaji na kojima sam ja doprineo gajeći mržnju. Dakle u ovom koraku Bog i ja treba krenemo na manu- na koren problema niskog samopoštovanja i neoproštenja- koje je uzrokovalo i hranilo moj zavisnički izbor.


Očigledno ovo nije vežba koja se radi za jedan dan. Trajaće mesecima možda i godinama, ali će to Bog uraditi jer je On to obećao! „Otvori se pred Bogom, ne zadržavaj ništa; on će uraditi sve što treba da se uradi.“ Psalam 37 :5


Princip 3: Šta nas može vratiti nazad?

Treće, prepoznajući potrebu za promenom i dozvoljavanje da se ta promena desi su dve različite stvari. Između te dve stvari postoji praznina koju stari neprijatelj strah jedva čeka da popuni.

Strah zauzvrat pokreće našu staru zavisnost od samo-kontrole  i mi se vraćamo nazad na početak, poričemo postojanje problema i pravimo se kao da imamo moć da dovedemo sve u red, iako smo proveli ovde dva meseca dolazeći do zaključka i otkrivajući da je to ono mesto odakle je sve i pošlo po zlu.

Ovaj korak ne funkcioniše ako mi još uvek pokušavamo da delujemo prema svojoj volji. Nama je potrebna Božja pomoć u svemu inače smo osuđeni na propast.

Isus u Jovanu 15:5 kaže; „Ja sam čokot, a vi ste loze. Ako neko ostane u meni i ja u njemu, on će ubrati mnogo ploda, bez mene ne možete ništa.“ 

Petar to u 1. Petrovoj 1:13-16 kaže ovako: „ Zato, zasucite rukave, stavite svoj um u pogon, budite u potpunosti spremni da primite poklon koji ćete dobiti kada Isus dođe. Nemojte lenjošću da upadnete u one stare kanale zla, čineći ono što želite da činite. Neznate ništa bolje od toga; sada znate. Kao poslušna deca, dozvolite sebi da budete uvučeni u život oblikovan Božijim životom, život pun energije i koji gori svetošću. Bog je rekao; ´Ja sam svet, budite i vi sveti.´“

Sledeći tekst u seriji tekstova na osnovu 12 koraka Anonimnih Alkoholičara, možete pronaći OVDE
Beređi Dušan Bera 

Da li pratite moje emisije na Youtube? Ako ne, pogledajte sledeći video. 


siledžije, tirani i daveži - kako im se odupreti a sam ne postati takav?

Potreba ljudskog bića za prijateljstvom je očigledna, Pismo nam govori o tome, a tome nas takođe uči i naše iskustvo. Svi žele da imaju prijatelje. U isto vreme sa pojedinim ljudima ne želimo da imamo nikakve kontakte. Oni nas iritiraju, nerviraju, dosadni su nam, iscrpljuju nas. Šta sa njima? Svet nudi svoje odgovore, naizgled privlačne.


Pre izvesnog vremena naišao sam na knjigu interesantnog naslova: „Siledžije, tirani i daveži - kako da ih pobedite a da im se ne pridružite“. Autori knjige tvrde da se takvi ljude nalaze svuda oko nas: „Ima ih u kancelariji, na ulici, u tržnom centru, u avionu, u redu pred kasom, u susednoj traci na autoputu, na Internetu, na telefonu. To su muškarci i žene, stari i džangrizavi, mladi i kočoperni, rodbina, pa čak i ljudi koji sebe nazivaju prijateljima. Ponekad vam se čini da je po jedan od njih gde god se okrenete: vaš šef kome šta god da uradite nije dovoljno dobro, klijent kome nijedna cena nije dovoljno niska, komšija do vas čiji pas cele noći laje, tip u bioskopu koji sedne između dva slobodna sedišta  i neće da se pomeri da biste vi i vaš prijatelj mogli zajedno da sedite...“, i nude pomoć kako da ih pobedimo.