Saopštenje CDSC povodom primera verske diskriminacije u Vojvodini


Saopštenje Centra za razvoj civilnog društva, a povodom primera verske diskriminacije u Vojvodini:

Pokrajinski sekretarijat za propise, upravu i nacionalne zajednice ponovo je raspisao Konkurs za dodelu sredstava crkvama i verskim zajednicama na kojem je učešće dozvoljeno samo takozvanim tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama. 

Ponašanje Pokrajinskog sekretarijata za propise, upravu i nacionalne manjine povodom finansiranja crkava i verskih zajednica predstavlja produženu versku diskriminaciju, neposredno omalovažavanje preporuka Pokrajinskog ombudsmana, kršenje odredbi iz članova 11, 21 i 44 Ustava Republike Srbije, odredbi iz stavova 2 i 3 člana 2 Zakona o crkvama i verskim zajednicama, i odredbi iz članova 4, 5, 6 i 8 Zakona o zabrani diskriminacije.

Sve verske zajednice osim 9 „tradicionalnih“ ponovo su svrstane u zajednice drugog reda.

Žalba na ovu odluku nije moguća: „Podnosioci prijava će pismenim putem biti obavešteni o ishodu konkurisanja, pri čemu Pokrajinski sekretarijat za propise, upravu i nacionalne zajednice nije obavezan da obrazloži svoje odluke. Protiv ovih diskrecionih odluka Pokrajinskog sekretarijata za propise, upravu i nacionalne zajednice ne može se uložiti pravni lek“1

Pokrajinski sekretarijat za propise, upravu i nacionalne zajednice nastavlja da ignoriše preporuke Pokrajinskog ombudsmana, koji je na inicijativu Centra za razvoj civilnog društva izneo mišljenje da je “kategorisanjem različitih verskih zajednica koje je načinjeno izdvajanjem tradicionalnih crkava i verskih zajednica i njihovo nabrajanje u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama, postavljen formalno pravni osnov za uspostavljanje nejednakog položaja u društvu, kako crkava, tako i vernika koji im pripadaju. Pokrajinski ombudsman, polazeći od načela ravnopravnosti verskih zajednica, Pokrajinskom sekretarijatu za propise, uprave i nacionalne manjine uputio je preporuku za izmenu odredbi čl. 2. i čl. 3. Odluke o raspodeli budžetskih sredstava Pokrajinskog sekretarijata za propise, upravu i nacionalne manjine crkvama i verskim zajednicama koje deluju na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine („Sl. list APV“ 21/2007, 4/2008), kojima je propisan krug ovlašćenih subjekata i način.“2

Diskriminatorska praksa Pokrajinskog sekretarijata za propise, upravu i nacionalne zajednice na planu tretiranja, odnosno priznavanja i selektivnog finansiranja verskih zajednica posebno je apostrofirana kao konkretan primer verske diskriminacije u Srbiji u poslednjem izveštaju State Departmenta o verskim slobodama u svetu.

Verska diskriminacija u Vojvodini se nastavlja, kao i omalovažavanje postojećih zakona, ustanove Pokrajinskog ombudsmana, i njegovih preporuka.



1.http://www.vojvodina.gov.rs/index.phpoption=com_content&task=view&id=5242&Itemid=1

2.http://www.ombudsmanapv.org/Dokumenti/2010/Izvestaj_PO_2009.doc

Snežana Ilić
programska koordinarorka

Centar za razvoj civilnog drustva
Center for Development of Civil Society
Makedonska 11, Zrenjanin
tel/fax: 023 511 066
e-mail:cdcs@cdcs.org.rs, zrcentar@yahoo.com
www.cdcs.org.rs

Poslanica Kološanima 3.1-11 i propoved - Da li sam predodređen/a? Ili je promena moguća?

·
Blog je zasnovan na propovedi koju sam govorio u Protestantskoj Hriscanskoj zajednici u Novom Sadu, u januaru 2011-te. Analizira tekst iz Poslanice Konošanima (Novi zavet), treće poglavlje i razmišlja o tome da li smo predodoređeni za određeni stil života ili ne? Da li je promena moguća?  

Prethodni tekst iz ove serije, iz drugog poglavlja Poslanice Kološanima možete pročitati OVDE

    Na to razmišljanje me je pokrenuo današnji tekst ali i događaj od pre oko mesec i po dana. Daniel i ja smo morali da idemo na sud. Pokušavali smo da odložimo jednom od momaka odsluženje zatvorske kazne, što smo i uspeli, hvala Bogu. Ni ja ni on nismo advokati, ali uspeli smo. 

     Interesantnu stvar nam je rekla jedna osoba, referent za odsluženje zatvorske kazne  – na njeno pitanje zašto nismo nešto uradili na vreme, ja sam joj odgovorio „znate, mi nismo profesionalci“, na šta me je ta osoba prekinula rečima „ma niste vi mutavi, postigli ste više nego što bi bilo koji profesionalac.“ Na izlasku iz kancelarije kaže mi Daniel – „Ne znam šta da ti kažem, to je samo Bog“, samo On je to mogao postići, jer što se tiče pravnih poslova mi  jesmo „mutavi“. Bog nas je vodio na čudesan način.

   No ne pričam ovu priču zbog toga. Vodili smo sa referentom i druge razgovore. Referent nije razumela zašto se u opšte trudimo. Njen komentar je bio „Znate, većina ljudi koji dolazi kod mene, 95% njih su narkomani i ja ne verujem da mogu da se promene. Mogu da apstiniraju ali ostaju narkomani.“
  

     Drugim rečima – promena nije moguća, čemu se trudite, vaš trud je uzaludan! I to je stav koji često susrećem. Da se čovek ne može promeniti – jednom narkoman uvek narkoman, jednom alkoholičar uvek alkoholičar, homoseksualnost je nešto sa čim se rodiš i ne možeš promeniti, ako dete ne krene dobro sa školom ne može se kasnije promeniti, ono što postane deo tvog života ostaje tu zauvek, ne možeš se promeniti – određuje te karakter, detinjstvo, obrazovanje, roditelji – i nema izlaza, određen si.

·  

     Sveto Pismo, kako ćemo videti u tekstu ne deli to mišljenje – Kološanima 3:1-8.

·   1 Ako ste, dakle, vaskrsli s Hristom, tražite ono što je na nebu, onde gde Hristos sedi Bogu zdesna. 2 Usmerite svoje misli na ono što je na nebu, a ne na ono što je na zemlji. 3 Jer, umrli ste i vaš život je sa Hristom sakriven u Bogu.  4 Kad se pojavi Hristos, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti u slavi. 
   5 Umrtvite, dakle svoje zemaljske udove: blud, nečistotu, strast, zlu požudu i pohlepu, koja je idolopoklonstvo. 6 Zbog njih dolazi Božiji gnev. 7 Tim putem ste i vi nekada išli kad ste u tim porocima živeli. 8 A sada odbacite sve ovo: gnev, zloću, hulu, ružne reči iz svojih usta.“

AKO STE VASKRSNUTI – ONDA BUDITE? 

    Tekst počinje rečima ako ste vaskrsli –ONDA BUDITE. A da bi smo razumeli misli Apostola Pavla moramo se podsetiti sadržaja prethodne dve glave tj razloga pisanja ove poslanice. Apostol piše crkvi u gradu Kolosi, u Maloj Aziji, kojoj preti opasnost od lažnih učitelja. Naime, u ovoj tada mladoj crkvi su počela da se šire pogrešna učenja o Hristu u kojima Apostol vidi veliku opasnost.

  Na prvom mestu to je bilo učenje o obožavanju anđela. Lažni učitelji su učili kološane da je Hristos toliko uzvišen da im je potreban posrednik da dođu do Njega, a posrednici su bili anđeli. Apostol to komentariše rečima u 2:18 „Neka vas ne lišava nagrade neko ko uživa u lažnoj poniznosti i slavljenju anđela…

 Da ne dužim, jer sam o tome ranije govorio - Njegova poruka je bila nema posrednika do Hrista, imamo direktan pristup Bogu.

   Drugo lažno učenje jeste bilo da je zakon način da se ugodi Hristu. Poučavali su ih da moraju da se uzdržavaju određene hrane, da drže određene dane i slično. Apostol to komentariše: 2:16. „Neka vas, dakle, niko ne osuđuje zbog jela i pića, ili praznika, ili slavljenja mladog meseca, ili subota…“. Držanje zakona nije put.

   Lažna nauka u Kolosima naizgled nije bila ništa posebno. Mnoge crkve i danas naučavaju slično – pozivaju da kao put do spasenja držimo dane, postimo ritualne postove, imamo posrednike i slično. I tendencija jeste da kažemo da to nije bitno. 



  No šta kaže Apostol? 23 stih druge glave: „To doduše izgleda kao mudrost jer se sastoji iz samonametnute pobožnosti, lažne poniznosti i bespoštedne strogosti prema telu, ali nema nikakvu vrednost za obuzdavanje grešne naravi.“

   Sve to izgleda mudro ali je sve to bezvredno. Kako vidimo cilj iza svih tih postupaka je bilo pobeda nad grehom, obuzdavanje grešne naravi, hvale vredan motiv. Ali A. Pavle kaže – „na taj način neće biti uspeha“. Strogost prema telu, uzdržavanje od hrane,svetkovanje dana nas ne može spasiti ni osloboditi.


    I time dolazimo do današnjeg teksta, u kojem Apostol daje ključ pobede nad grehom. A on je: „1 Ako ste, dakle, vaskrsli s Hristom, tražite ono što je na nebu, onde gde Hristos sedi Bogu zdesna. 2 Usmerite svoje misli na ono što je na nebu, a ne na ono što je na zemlji. 3 Jer, umrli ste i vaš život je sa Hristom sakriven u Bogu.“.

    Koristi reč „ako ste vaskrsnuti“. Ne želim ovde da ulazim u duže objašnjavanje vaskrsnuća, ali Pismo jasno ukazuje na dva načina korišćenja te reči. Prvo je vasksnuće mrtvih, koje će se desiti po Hristovom drugom dolasku i o tome Pavle ovde ne govori. Drugo jeste duhovno vaskrsnuće ili nanovorođenje o kome ovde govori Pavle.

       

     To već dobro znate da nisu svi ljudi Božija deca, nego su svi Božija stvorenja. Jovan 1:12 jasno kaže ko je Božije dete – Onaj ko veruje u ime sina Božijeg ima vlast da kaže da je dete Božije. Znači biti Božije dete je privilegija koja se dobija verom. Kada uzverujemo mi se ponovo, čudesno duhovno rađamo.

·    
      Mogli bi reći da naš život je resetovan i kreće iz početka. Vi koji koristite kompjutere znate šta  mislim pod resetovan ali drugima da objasnim. U nekim situacijama kompjuter se zaglupi. On pokušava da reši neki težak zadatak koji smo mu zadali ali ne uspeva, nije dovoljno sposoban i zaglupi se, blokira i ništa se više ne dešava. Tog momenta ako vi radite za kompjuterom imate samo jednu opciju da pritisnete dugme reset – tj da ugasite kompjuter i podignete ga iz početka.


·     Međutim nije problem samo u onima koji su blokirali svoj život! Sveto pismo govori da smo svi rođeni grešni i time odvojeni od Boga. Svima je potrebno resetovanje da se vrate u odnos sa Bogom. A ako pomaže onima koji su izgubljeni koliko će pre onima koji to nisu.

·         
      Zamislite samo, u tom čudesnom činu vere Bog postaje deo našeg života. Takvo iskustvo iz korena menja naš život. Zato apostol počinje rečima: ako ste vaskrsnuli - onda usmerite. Nešto se promenilo. Ako nije, onda verovatno nisi ni nanovo rođen. Možda si molio molitvu pokajanja sa nekim ali to nije selo u srce.

·    Našao sam sledeći test koji mi se dopao kao pitanje šta se desilo u našim životima:
-    Test novčanika – Pokazuje šta radiš sa tvojim novcem, i time pokazuje šta su tvoje prave vrednosti. 
-    Test kalendara - pokazuje šta radiš sa svojim vremenom. Tvoj kalendar pokazuje da li, bez obzira koliko si „zauzet/a“, neki ljudi ili stvari imaju pristupa do tebe, tj da li nalaziš vreme za njih. 
-    Test domaćinstva – pogledaj stvari koje si prikupio/la u toku godina. Šta si uklonio/la?

·     Nije toliko značajno kakav test uradimo, bitno je da li smo se promenili ili ne, ako nismo, nešto ne funkcioniše kako treba. Pismo kaže – po plodovima će se prepoznati da li imamo večni život.

     B.     BUDI ONO ŠTO JESI!
·    Primetite reči koje opisuju iskustvo novog rođenja– umrli, vaskrsnuli… 3 Jer, umrli ste i vaš život je sa Hristom sakriven u Bogu.  4 Kad se pojavi Hristos, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti u slavi.
·   
      Zar je moguće doživeti takvo iskustvo i ostati nepromenjen? I to je velika pobeda hrišćanstva – poziv da budeš ono što jesi, ne ono što trebaš da postigneš. Zato je stanje hrišćana opisano pozicijom - biti u Hristu.
·    
      Jer umrli ste i u Hristu ste. Sada smo u Hristu. Hristos je naš život. To znači da je Njegova snaga postaje naša snaga, njegovi resurski naši resursi… Martin Luter je to prokomentarisao: „za vaše dobro a na moju slavu imaćete učešće u svim mojim osobinama… moja blagost kaže Bog biće vaša da bi vam bilo oprošteno, moja snaga biće vaša da vas zaštiti, moja mudrost biće vaša da vas vodi, moja dobrota biće vaša da vam da olakšanje, moja milost biće vaša da vam pomogne i moja slava biće vaša da vas kruniše. Ovo je sveobuhvatno obećanje da će Bog biti naš Bog, ono uključuje sve. Deus meus et omnia (Bog je moj i sve je moje).

·   Ray Stedman to komentariše: „biti hrišćanin znači imati ekstra dimenziju za život. Postoji skriveni resurs, nevidljiva realnost, koju svet ne može da vidi… Ta ekstra dimenzija nije daleko udaljena u svemiru, ona je upravo u srcu, nedodirljiva, nevidljiva dimenzija koja je sa nama. To je slava hrišćanskog života, i tajna sile, radosti i hrabrosti. AKO TO NISTE JOŠ OTKRILI KAO HRIŠĆANI, NISTE JOŠ NI POČELI DA ŽIVITE KAKO BI TREBALI DA ŽIVITE.

·    Drugim rečima – u Hristu imamo snagu i silu za promenu koja nam je data kroz Svetog Duha koji je u nama. U momentu novog rođenja Duh Sveti ulazi u nas, i mi smo promenjeni, tj snaga za promenu je u nama. Potpuno suprotno od onoga od čega sam krenuo – da je promena nemoguća. Ona je moguća.
·     
    Jedina dva bića koja se ne menjaju su Bog i sotona. Bog jer je savršeno dobar i ne može biti više bolji a na zlo se ne menja i sotona jer je potpuno zao i sudbina mu je određena. Mi biramo i gradimo naš život između ova dva pola – dobra i zla, ali nismo predodređeni za jedno.

·  U materijalu „Sloboda u Hristu“ sam skoro pročitao: „Ja (Majk) sam se borio sa alkoholizmom preko 5 godina. Koncept bolesti je široko prihvaćen u praktično svakom sekularnom programu kao i u mnogim od hrišćanskim programima. Koncept bolesti podrazumeva „jednom alkoholičar, uvek alkoholičar“. No, ja sam želeo da budem slobodan, i težio sam ka  slobodi svom svojom snagom. Ipak, uvek sam se suočavao sa preplavljujućom činjenicom da sloboda nije moguća. Svi  koji su išta znali u vezi sa zavisnošću, rekli su mi da  prihvatim činjenicu da je zavisnost nešto sa čime treba da se borim do kraja svog života, i što pre prihvatim tu činjenicu to bolje za mene. Kakva je bila istina koju sam trebao da prihvatim? Jednostavno ta  da sam ja bio zavisnik koji ne može da se promeni. Čak ni pobožni, zreli hrišćani koje sam znao nisu mogli da mi ponude nadu. Oni su izgleda prihvatili stav da je zavisnost nešto van Božije oslobađajuće sile ili je, na kraju krajeva, to bilo njihovo saznanje u vezi sa tim. Konačno, čak ni  ja više nisam mogao da se nosim protiv te činjenice. Nikada neću zaboraviti taj dan kada sam poverovao u laž. To je bio jedan od najgorih dana u mom životu, mada nisam ni pio. Sećam se sam vozio kola žaleći nad presudnom činjenicom da koliko god se trudio i šta god da radio, ja ne mogu da prestati da pijem i da uništavam sve što je dobro u mom životu. I onda je misao je došla,  prolazeći kroz mene i duboko šokirajući moju dušu: istina je, ja sam nemoćni alkoholičar. Nema nade  i ja se  nikada neću promeniti. Ja sam kupio tu laž da se nikada neću promeniti. Sve dok sam verovao toj  laž, ja sam ostao u okovima.

  A zašto je to tako – zato što je naš neprijatelj đavo određen, predodređen. Njegova sudbina je određena, ne promenjiva – pakao, i kazna. A ono što pokušava jeste da nas ubedi da smo i mi tako predodređeni, da nema promene. To je đavolska laž da nas ubedi da ne očekujemo ništa od života, njegova konačna laž. Jer ako smo Božija deca, on je izgubio rat, ali može nas ubediti da smo poraženi i naterati nas da živimo kao poraženi.  
·     
      I razmišljam ovih dana da se to preslikava u različite oblasti našeg života, ne samo u promenu. Smrt za hrišćanina je da ne očekuje promenu, da ne očekuje da Bog deluje. To nas ubija, i to je suprotno veri. Jedna praktična stvar jeste kako dolazimo na službe u crkvu, iščekujući da nam Bog govori i iskoristi nas ili po refleksu. Jer ako ne iščekujemo Božije delo, možda nas je sotona prevario da verujemo da promene nema.

     C.     AKO JESI TO ŠTO JESI – ŽIVI TAKO!!!
·      
   5 Umrtvite, dakle svoje zemaljske udove: blud, nečistotu, strast, zlu požudu i pohlepu, koja je idolopoklonstvo. 6 Zbog njih dolazi Božiji gnev. 7 Tim putem ste i vi nekada išli kad ste u tim porocima živeli. 8 A sada odbacite sve ovo: gnev, zloću, hulu, ružne reči iz svojih usta.“
·   
    Toliko bogat tekst da mi je strašno žao što ne mogu da uđem dublje u njega. Toliko je prepun poruka. Pre neki dan sam to prokomentarisao da mi izgleda kao da Apostol ne zna da napiše prostu proširenu rečenicu, nego uvek moga da nadoda reč ili dve prepune značenja na kojima treba da razmišljamo. Ali ta razmišljanja ću ostaviti za vas u kućnim grupama.

  Sada samo ukratko da prenesem poruku ovog teksta – tj šta je osnova pobede nad grehom. Videli smo to je nova priroda, novo rođenje, sila koja može da promeni naš život. Dati su nam drugi motivi, drugo srce koje sada želi da živi ugodno Bogu. Ali je i nama ostavljena uloga i ona je prikazana u petom stihu. Pozvani smo da umrtvimo naše udove, tj našu sklonost ka grehu.

     Kako se to radi? Izgladnjavanjem, tj umrtvljavanjem grešne naravi. Berta me je podsetila na priču o dreseru pasa tj čoveku koji je organizovao borbe pasa. Imao je dva psa i kladio se na njih. Jednom je jedan pobedio, drugi put drugi i on je uvek pobedio. Kada su ga pitali kako zna, odgovor je bio jednostavan – „pobeđuje onaj pas koga više hranim u nedelji pred takmičenje“.

·   
     No to je prvi deo. Drugi deo jeste usmeriti svoje misli na ono što je ispravno. Usmerite misli na onoga koji je izvor pobede. Na Hrista. Hristos vaš život.



Beređi Dušan Bera


Sledeću propoved iz Poslanice Kološanima možete pročitati OVDE.




ZA DALJE PROUČAVANJE U KUĆNIM GRUPAMA (namenjeno kućnim grupama PHZ-a):

TEKSTOVI ZA DALJE ČITANJE: Kološanima 3:1-17; Jovanovo evanđelje 3:1-13; Dela Apostola 2; Galatima 5: 16-26

PITANJA ZA RAZMATRANJE PORUKE PROPOVEDI:  (za lično proučavanje)
1.      Šta je to nanovo rođenje i zašto je ono osnova pobede nad grehom? Zašto je nanovo rođenje izjednačeno sa smrću i vaskrsenjem?
2.      Zašto držanje zakona i pravila i odricanja nemaju vrednosti za pobedu nad grehom?
3.      Koji od tri testa: test novčanika, kalendara ili domaćinstva ti najteže pada? Gde najviše vidiš posledice nanovog rođenja?
4.      Kako razumeš izjavu da je „hrišćanstvo poziv da budemo ono što jesmo u Hristu“?
5.      Odakle dolazi laž da promena nije moguća? Šta je izvor te laži i zašto?
6.      Na koji način treba da umrtvimo naše udove?


PITANJA ZA DALJE RAZMIŠLJANJE: (za kućne grupe)
  1.        Šta je najznačajnije za tebe u nedeljnoj propovedi ili tekstu koji smo čitali? Gde vidiš Božiju poruku za tebe lično?
  2.        Da li se slažeš da prva četiri stiha opisuju nanovo rođenje i zašto? Kako je nanovo rođenje u njima oslikano? Šta ti to govori? 
  3.       Zašto je važno da usmerimo naše poglede na Isusa Hrista? Šta to praktično znači? Kako to radimo? Koje su posledice takvog stava?
  4.       Šta za tebe znači izjava „Hristos vaš život“ (Kol.3:4.)? Kako je razumeš? Na koji način je Hristos tvoj život, ako je to istinito u tvome životu? Ako to nije tvoje iskustvo, da li to želiš i šta su prepreke koje uočavaš?
  5.       Zašto Apostol Pavle naziva blud, pohlepu… (5 stih) našim zemaljskim udovima? Šta nam to govori o nama? Šta sve još treba da odbacimo i zašto Sveto pismo toliko pažnje poklanja uklanjanju greha?
  6.       Kako možemo da umrtvimo „zemaljske udove“ praktično? Šta treba da nestane iz tvog života da bi doživeli snažniju pobedu nad grehom? 



Došao sam da vam očistim cipele

Došao sam da vam očistim cipele

Istinita priča koju od srca preporučujem. Lekcija je osnovni deo našeg učeništva u PHZ.  Pokreće nas da razmislimo kakvi smo prijatelji:


“DOŠAO SAM DA VAM OČISTIM CIPELE” – MAGDE HARAH

Još uvek potresena spoticala sam se o predmete u kući dok sam pokušavala odlučiti šta da strpam u putne kovčege. Ranije tog dana su mi javili od kuće u Misuriju da su mi brat, njegova žena i njezina sestra, te oboje dece poginuli u automobilskoj nesreći.

“Dođi što pre možeš”, molila me je majka preko telefona. To sam i nameravala. Htela sam odmah otputovati svojim roditeljima, ali moj muž Lari i ja, bili smo usred spremanja našeg stana, jer smo se nameravali preseliti u drugi grad. Kuća nam je bila u potpunom neredu.  Odeća koju smo svi trebali za takav poseban put do mojih roditelja već je bila spremljena u kutije. Ali u koje sam kutije sve to strpala? Omamljena dubokim bolom nisam se mogla odmah setiti. Druga odeća je ležala neoprana na hrpi u vešeraju. Suđe, koje je ostalo od večere još je uvek bilo na stolu u kuhinji. Posvuda su ležale razbacane igračke.

Dok je Lari telefonski rezervisao avionske karte za sledeće jutro, lutala sam besciljno po kući i premetala stvari bez ikakvog smisla sa jedne hrpe na drugu. Nisam se mogla sabrati. Neprestano su mi odzvanjale reči koje sam čula na telefonu: “Bil je poginuo. Merlin takođe. A i Džune i oboje dece...”

U crkvu idu samo slabići vs Bez tebe ne umem da živim Gospode!

„U vašu crkvu idu slabi ljudi“, izjavila je jedna osoba pre neki dan. Pod „slabi“ je mislila oni koji se nisu uspeli da se izbore sa životom i hrišćanstvo im je poslednje pribežište, prilika da ne potonu skroz. Poslednja luka jer su suviše slabi da izdrže oluju. 


To je ujedno česta kritika hrišćanstva, da im je hrišćanstvo mesto utehe za slabe, za one koji ne mogu da se izbore sa životom. Moj prijatelj nije želeo da me uvredi (što često stoji iza ovakvih komentara), ali me je ponovo pokrenuo na razmišljanje.

Neposredno posle tog događaja, kao crkva smo održali smo Večeru Gospodnju (tako nazivamo Pričest, Evharistiju). U našoj crkvi to je događaj sa dosta preispitivanja, molitve i slavljenja. Jedna od pesama je bila sa rečima „Bez tebe ja ne mogu da živim Gospode“. 

Često promenim reči te pesme i pevam je „Bez tebe ja ne želim da živim Gospode“, ali ovaj put snažno sam postao svestan i pevao „Bez tebe ja ne umem da živim Gospode“. Ponavljao sam te reči iznova i iznova celu službu. Moj prijatelj je bio u pravu, ja ne umem da živim bez Hrista.

Probao sam i ne umem – završio sam kao alkoholičar, skoro uništivši svoj život. I dan danas mi se desi da u mom slepilu pokušam da živim bez Isusa (pokušavajući da sam, bez molitve i vere, rešavam probleme) i ponovo otkrivam da ne umem! I otkriću vam tajnu – ponosan sam na to priznanje!!!

U knjizi Poslovica 9:10 (Stari zavet) piše: „Strah Gospodnji je početak mudrosti.“. Svest o Bogu, o potrebi za Bogom je početak mudrosti jer čovek nije ni napravljen, dizajniran da živi bez Boga. Oni koji odbijaju Boga time rade protiv sebe samih. 

Avgustin je to davno rekao „Jer si nas stvorio za Sebe, i srca naša nemaju mira dok se ne smire u Tebi.“ Smisao čovečijeg bitisanja jeste zajednica sa Bogom. I zato nije sramota biti slab, mudro je prihvatiti da ti je potrebna Božija pomoć. Možda samo ljudi u nevolji lakše priznaju da jesu u nevolji, što je odgovor za mog prijatelja...

Završnu misao mi je dao propovednik koji je gostovao kod nas u crkvi večeras – Geret Bolton. Nazvao je hrišćanstvo „čudesno vođen običan život.“ Život u kome i najmanja sitnica ima smisao. 

Sećam se kada sam prvi put došao u crkvu propovednik je govorio o radosti ustajanja ujutru, jer ima razloga da ustaje. Koliko samo mu samo zavideo, ja sam mrzeo buđenje, još jedan „prokleti dan.“ I onda sam doživeo čudo vere, nanovog-rođenja, i počeo da se budim sa radošću! Od tada je prošlo već sedamnaest godina i mnogo loših uspomena je izbledelo, i zaboravim koliko mi je Hristos potreban. Ovih dana se podsećam te istine i zahvalan sam Bogu što sam ponovo otkrio da bez Njega ne umem da živim, jer samo sa Njime mogu da živim „čudesan običan život“!!!


I završavam ovo razmišljanje rečima pesme:

Trebam te da mi ruku svoju daš,
Trebam te da vodiš život moj
Trebam te moj Gospode svaki dan,
Više od svega na svetu trebam Te.

Bez tebe ja ne mogu da živim Gospode
Bez tebe ja NE UMEM da živim Gospode!

Beređi Dušan Bera

PS. Poslušajte pesmu momaka iz Centra Duga, na kampovanju 2018... Razlog više za moj argument
PSS. Ako vam se dopada moj tekst, prijavite se u listu čitalaca ovog bloga. Hvala. 



O Rosi Parks - Kada je dosta ugnjetavanja - primer hrišćanskog aktivizma


Godine 1865. godine robovlasništvo je ukinuto u Sjedinjenim Državama. No odmah je bilo zamenjeno zakonom "o odvajanju" - zakonom koji je isključio crnačku populaciju iz društvene zajednice.

 Primer sprovođenja ovog zakona je sledeći: u gradu Montgomeriju, u državi Albami, u autobusu je prvih deset mesta bilo rezervisano samo za belce. No i crnci koji su sedeli na drugim mestima nisu imali svoja prava. Ako bi u autobus ušao belac, a prvih deset mesta je bilo zauzeto, morali bi mu ustupiti svoje mesto.

Rosa Parks, četrdeset dvogodišnja krojačica putovala je autobusom kući posle teškog dana na poslu, 1. decembra 1955. godine. Sedela je na sedištu pod brojem 19. Na stanici je ušlo šestoro belaca i vozač autobusa je zatražio da ustupi svoje mesto. Ona je odbila, kako je rekla kasnije "znala sam da neko mora da učini prvi korak i zato sam odlučila da ne ustanem.".

Vozač je pozvao policiju i oni su je uhapsili i zatvorili. Posmatrajući sada taj događaj ona kaže "sve u meni je zahtevalo da budem hrabra." Ovaj spontani potez jedne hrišćanke je pokrenuo lavinu koja je zahtevala promene. "Tog momenta, negde u univerzumu, nešto se pokrenulo" rekao je posle jedan od vođa crnačkog pokreta. 


U ponedeljak 5. decembra počeo je bojkot autobuskog prevoza. Hiljade ljudi se uveče skupilo kako bi čulo propoved Martin Luter Kinga u Holt Street Baptističkoj crkvi. Neočekivano on je počeo da govori o Rosi Parks: "Niko nemože da dovede u pitanje jačinu njenog karaktera. Niko nemože da dovede u pitanje dubinu njenog hrišćanskog predanja i posvećenosti učenju Isusa Hrista. Međutim, znajte prijatelji, čovek se  vremenom umori od stalnog ugnjetavanja.". 

No ugnjetavanje je nastavljeno. Rosa i njen muž su ostali bez posla i pretili su im da će ih ubiti. No nisu se uplašili pretnji. Rosa je rekla povodom toga "Svakom je suđeno da jednom umre. Ukoliko bojkot dovede do doga da mene ubiju, uredu, spremna sam da umrem." 

13. XI 1959. godine, Vrhovni sud je proglasio zakon "o odvajanju" neustavnim. To je dovelo do reakcije belih ekstremista i nekoliko crkava koje su posećivali crnci kao i kuće njihovih sveštenika su bili uništeni u bombaškim napadima. No uprkos tome u petak 21.XII 1959. godine više nije bilo razdvajanja u autobusima u Montgomeriju, Alabama. 

Rosa Parks je 1980. godine postala je prva žena dobitnik Martin Luter King nagrade za mir. Iste godine, Ebony Magazine proglasio ju je kao crnu ženu koja je najviše doprinela razvoju ljudskih prava. U sedamdeset drugoj godini je učestovala u protestima protiv rasističke politike Južno Afričke vlade. Na samom početku svoje borbe je rekla "Ne planiram da odustanem sve dok svi ne budemo slobodni. Mi smo vojnici i moramo nastaviti našu borbu za slobodu i pravdu, sve dok imamo snage.". (Iz Život vredan življenja - Alfa Kurs, Nik Gembel)


Verujem pravi izazov za sve nas!!!
Beređi Dušan Bera

PS. Ako vam je moj tekst bio od koristi, prijavite se na listu čitalaca ovog bloga. Opcija se nalazi sa strane na PC ili ispod teksta na mobilnim telefonima.

Teška ljubav ... ili zašto je Isus vređao druge?


Isus izgoni trgovce iz hrama
Jedan od najkraćih stihova u Svetom pismu jeste stih iz Jovanovog evanđelja 11:35 - „A Isus zaplaka“. Kratak stih, ali prepun značenja jer prikazuje Isusa kao Boga saosećanja i ljubavi. Dok čitam te stihove slika koju vidim dovodi do toga da i ja plačem. Duboko me dotiče ljubav koju Isus pokazuje prema nama i volim da govorim o tome.

Pokušali su da me prevare, šta sam naučio?

„Bera, neko traži da razgovara sa pastorom“, prekinuli su me tim rečima pre neki dan usred planiranja aktivnosti. Visok, mršav čovek, bez zuba, upalog lica, odmah sam pomislio da me traži zbog centra, narkoman u nevolji. Međutim njegova priča je bila sasvim drugačija.

Rekao mi je da je siromašan, da živi u Paliću, i da je radio na nekoj farmi u Banatu. Nekoliko dana pred Novu godinu mu je pozlilo, završio je na urgentnoj u Kikindi gde su mu konstatovali tuberkulozu na oba plućna krila. Pokazuje uput na pregled i mišljenje lekara na kojem stvarno piše TBC. Kaže dalje, da su ga iz Kikinde poslali u Zrenjanin, iz Zrenjanina u Pančevo, iz Pančeva u Novi Sad, gde su mu rekli da mu ne mogu pomoći jer pripada pod Suboticu i da treba da ide tamo. Kaže da je spavao na autobuskoj stanici jer nema para da otputuje do Subotice i da ga je neko uputio na nas, jer mu mi možemo pomoći. Neće novac, samo da odemo sa njime do autobuske i kupimo kartu, i da mu damo nešto za jelo.

Strašna priča, moj jedini problem je bio što mi je jako smrdeo na alkohol. Nije mi izgledao ni pijan, ni  drogiran, ali se jako osetio. Njegovo opravdanje je bilo da je popio čaj sa rumom. Hmm, sumnjivo da se toliko oseti, pomislio sam, hajde da proverim sa još nekim, skoro već spreman da mu kupim kartu (jer nije tražio novac nego kartu, što je bio ubedljiv argument). Tog momenta nailazim na Slobu, i on mi kaže – „Ma bio je ovde i pre tri meseca sa sličnom pričom, samo što je tada navodno putovao u Beograd“. Opet varalica!!!

Posle njegovog odlaska sam razgovarao sa koleginicom koja radi u humanitarnoj organizaciji. Podelila je samnom kako je postala tvrda pomažući ljudima. Da ima problem da veruje onima u nevolji jer često dolaze varalice. Potpuno je razumem, ja se isto osećam. Kada mi dođe neko sa ulice tražeći pomoć moja prva misao je – da li me vara ili govori istinu, i naginjem uvek ka misli da je u pitanju varalica. Problem koji me stvarno muči, kako izaći iz takve „profesionalne deformacije“ a ne dopustiti da te varaju razni „nesrećni slučajevi“? Razmišljam već nekoliko dana i doneo sam sledeće odluke:

Prvo, doneo sam odluku da ću svaku pojedinu osobu koja mi dođe na vrata posmatrati kao iskrenu. Ne želim da mi grešno ponašanje drugih ljudi definiše. Neću dopustiti da me varaju ali ću biti spreman da verujem. Želim biti kao moj Gospod, iako je znao da će ga izdati i razapeti postao je čovek i sve to dopustio.

Drugo neću se ljutiti kada me neko pokuša prevariti. U načelu oni se nalaze u mnogo većoj nevolji nego što  prikazuju u svojoj priči. Čoveka koji nas je pokušao prevariti smo ispratili sa kesom punom kifli i traktatom sa brojem rehabilitacionog centra Remar. Pošto on tvrdi da nas ne vara rekli smo mu „za svaki slučaj ako smo mi ipak u pravu“. I varalice su ljudi kojima trebamo pomoći. Pismo nas poziva da volimo naše neprijatelje.  

Treće, zadržaću pozitivan pogled na okolnosti. Hvala Bogu, on ipak nema tuberkulozu. Na to me je podsetila sledeća priča: „Jednom je poznati američki igrač golfa Robert De Vincenzo osvojio turnir. Nakon što je primio ček kao pobjedničku nagradu, i nasmejao se kamerama, otišao je u svoj klub kako bi se pripremio za odlazak. Zatim se uputio prema svom automobilu na parkiralištu. Dok je išao, prišla mu je neka mlada žena. Čestitala mu je na pobedi, a  zatim mu ispričala  kako ima jako bolesno dete, gotovo na samrti, i nije znala kako će platiti lečenje i bolničke troškove. De Vincenza je priča veoma dirnula pa je izvadio hemijsku olovku i na dobijenom čeku kao korisnika naveo ime te žene. "Ulepšajte život svom detetu," rekao je, stavljajući joj ček u ruku. Sledeće sedmice, dok je ručao u prostorijama kluba, prišao mu je predstavnik udruženja profesionalnih igrača golfa i rekao: "Neki momci s parkirališta rekli su mi da ste prošle sedmice poslije osvojenog turnira sreli jednu mladu ženu." De Vincenzo je potvrdno klimnuo glavom. "Pa, imam za vas vijest. Ona žena je prevarant. Nema bolesno dijete. Nije čak ni udata. Opljačkala vas je prijatelju moj." "Hoćete reći da ne postoji dete koje umire?" - pitao je De Vincenzo .  "Tačno," odgovorio je funkcioner. "To je najbolja vijest koju sam čuo ove godine!" - kazao je De Vincenzo.“. Možemo uvek izabrati kako ćemo videti okolnosti, ljude i situacije, tako da nas opterete i zarobe ili pronašavši nešto dobro u svemu tome. Svaka situacija nas može voditi bliže KA HRISTU!

Srbija "evropski magacin za droge" - bolna činjenica ili...

Pre nekoliko godina osvanuo je tekst sa naslovom - Kažu da živimo u „evropskom magacinu za droge“.


Ovaj članak predstavlja moje istraživanje tekstova u novinama 2011-te godine i moj zaključak o situaciji o narkomaniji u Srbiji...

Magacin za droge

Časopis Novosti, 6.11.2011. u članku „Kosmet bez kontrole“ a povodom zasedanja Interpola o problemu krijumčarenja narkotika u Evropu (navodim):
 „Narkomanija i trgovina drogama postali su globalni problem, koji zahteva internacionalni pristup. Globalna vrednost ilegalne trgovine drogom iznosi 322 milijarde dolara. Od te sume, proizvođači droge zarađuju 24 odsto, dok narkomafije u zemljama potrošača imaju zaradu od 76 odsto, ili 230 milijardi dolara. Deo tog svetskog profita ostvaruje se i na našim prostorima. Približno 80 odsto ukupne količine heroina koji iz Avganistana stiže u Evropu švercerskim kanalima, u tranzitu je preko Balkana i Srbije….
... Utvrđeno je da se u Srbiji spajaju tri pravca trgovine heroinom - severni pravac, od severnog Avganistana, preko Turkmenistana, Azerbejdžana i Ukrajine do Hrvatske, zatim središnji pravac - od avganistanskog Baludžistana, preko Irana i Kurdistana, do Kosmeta i Albanije, i južni pomorski pravac - od avganistanskog Paštunistana, preko Jemena, Sudana i Gabona, do Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Srbije. Preko Srbije ide sve veći deo krijumčarenog kokaina za Evropu, pri čemu jedan deo završava u EU, Severnoj Americi i "trećim zemljama". 

Zato su italijanski policajci u Interpolu rekli da je Srbija postala "evropski magacin za droge"…

Koliko se zarađuje na drogi?

Prema novijim procenama Evropola, trgovci drogom na Balkanu i u Srbiji godišnje naprave promet veći od šest milijarde dolara. Od toga, milijardu dolara zarađuje nova srpska narkomafija, koja je počela da jača od 2005. godine, kada je izrasla generacija dilera, kurira i narkomana…

Amerikanci su procenili da je Srbija bila "slepo crevo globalne ekonomije" koje veliki investitori zaobilaze, pa je krijumčarenje narkotika još u vreme sankcija, a i kasnije, postao prvi "pravi" biznis.“

Broj narkomana u Srbiji i Novom Sadu

Portal 021, 26.6.2011: „Procenjuje se da u Novom Sadu ima oko 5.000 intravenskih narkomana. Gram heroina može se kupiti za oko 800 dinara i sve više maloletnika postaje zavisno od neke vrste droge ili alkohola. 

Osim što je, uslovno rečeno, jeftina, droga u Srbiji, pa Novom Sadu, je i lako dostupna. Istraživanja pokazuju da 98 odsto mladih zna gde i od koga da kupi drogu. Statistike govore i da je veći broj naših tinejdžera koji probaju drogu u odnosu na njihove vršnjake u razvijenim zemljama.

Niska cena narkotika pokazuje da država ne čini dovoljno u borbi protiv narkomanije, kaže Zoran Dragišić sa  beogradskog Fakulteta za bezbednost. "Ta borba zaista se svodi samo na nekakve verbalne priče ili ako imate akcije u kojima se pohapsi ogroman broj dilera to ni na koji način ne utiče na dostupnost droge na ulicama i na njenu cenu. Sve se to onda može oceniti kao jedno marketinško spinovanje", misli Dragišić.

A koliko ih ima?

A sa http://www.stopdrogama.org/vesti.htm: „VEST: Dnevni list Danas, objavio je više podataka o zloupotrebi droga u Republici Srbiji i to: da je 1977. godine bilo oko 10.000 zavisinika, a da je 2010 utvrđen relativan broj od 130.000 zavisnika u Srbiji, s tim da je realan broj zavisnika u Srbiji oko 455.000. Takođe, objavljeno je istraživanje jedne privatne klinike za bolesti zavisnosti u Beogradu, koja je svojim projektom utvrdila da su od 123 slučajna uzorka, 84 koristilo droge (pozitivan urin test), i to najviše marihuanu, zatim ekstazi, heroin, kokain i najmanje amfetamin. Najmlađi zavisnik je imao 12 godina i bio je pozitivan na jednu supstancu. S druge strance, radeći test, od ista 123 slučajna uzorka, 96% je odgovorilo pozitivno na pitanje da li znaju ko prodaje drogu, gde mogu da je nabave, odnosno mogu li sami da je nabave.




Sa druge strane pogledajte zvanične izjave ljudi zaduženi za lečenje narkomanije, časopis Kurir 9.10.2010: „U glavnom gradu Srbije registrovano je do sada 7.414 zavisnika od opojnih droga, podaci su gradskog Zavoda za javno zdravlje. To je broj narkomana koji su prošli kroz beogradski zdravstveni sistem, odnosno zatražili lečenje u nekoj od državnih ili privatnih bolnica.

… Direktor Instituta bolesti zavisnosti u Beogradu Jasna Daragan-Saveljić izjavila je za portal Kurira da poslednjih pet godina opada broj zavisnika, ali upozorava da je u porastu broj zavisnika koji imaju od 25 do 29 godina.

…Nekada se morala čekati na red za detoksikaciju. Najduže se čekalo 2005. godine kada je bio najveći porast novih zavisnika. Te godine je broj novih zavisnika dostigao maksimum, odnosno te godine smo imali čak 1.000 novih heroinskih zavisnika. Sledeće godine je počeo da opada, a već prošle godine, taj broj iznosio je upola manje, 460 - napominje ona.

…Procenjuje se da u Srbiji živi između 70.000 i 100.000 korisnika droga, od čega je u Beogradu njih 20.000, a u Vojvodini 10.000.“

Zašto nesklad u broju?

Razmišljam zašto takav nesklad između izjava medicinara i štampe (i mog ličnog iskustva, gde samo oko naše crkve u okruženju od 500 metara ima tri dilera). Šta je u pitanju? Ljudi koji rade sa narkomanima kriju svoj neuspeh? Štampa naduvava podatke? Igramo se stare srpske igre – noj zariva glavu u pesak da ne vidi opasnost? Ili se država boji da dovoljno istraži pravi broj? (Iako kada razmislimo ni 100.000 (zvanični državni podatak) nije malo, to je 1,5% stanovništva Srbije a pre raspada Jugoslavije broj je bio ispod 0,1%. U državi od 7,5 miliona ljudi, to je ogroman broj.) Šta uraditi da se promeni situacija?

Sve gore navedeno napisao sam 2011... Danas je 2019. Da li se broj promenio? Verovatno. Da li smo još uvek tranzitna zemlja? Više nego ikad, zato i vlada rat na ulicama... 

Ne znam odgovore na ova pitanja, nije mi ni namera da sudim, ni da kritikujem iako to možda i radim kroz pitanja koja mi padaju na pamet. Bolno je da ti se domovina naziva „skladištem droge“! 

Kako reagovati?

No ovaj blog se zove „KA HRISTU“, i cilj mi jeste razmišljati kako se približiti Hristu kroz sve ono što nam se dešava i što nas okružuje. 

Pada mi na pamet reč BOL! Hristos Bog je plakao nad Jerusalimom jer nije prepoznao momenat i spasitelja koji dolazi. Plakao je i nad ljudima okupljenim oko Lazarevog groba (Jovan 11:35). Plakao bi i danas nad Srbijom i nad ovim momcima i devojkama zarobljenim u narkomaniju (a i mnogim drugim zarobljenim u drugim porocima i problemima). 

Zaplačimo i mi, tako ćemo biti sličniji našem Spasitelju! A onda učinimo nešto, molimo, postimo, svedočimo, tražimo promenu…

A šta praktično učiniti? 

1) uputi ih na ljude koji im mogu pomoći. Potražite imenik sa brojevima telefona centara koji se bave pomoći narkomanima. Jedan je i na ovom blogu

2) nikada, ali nikad ne dajte novac kada traže, ako kažu da im treba za hleb, kupite im veknu hleba. Nemojte im verovati dok se drogiraju; 

3) molite se za ljude koji rade u ovom polju, u pitanju je izuzetno težak rad, sa puno razočarenja i problema ali i velikog Božijeg dela. 

4) pomozite finansijski centre za lečenje...

 Uradimo nešto, najgore je kad dobri ljudi ništa ne urade!!! 
Beređi Dušan Bera